subota, 20.06.2009.
Što su mi "obični" Moskovljani pričali o njihovim političarima?
Pazi što želiš jer bi ti se moglo ostvariti!
To bih ja mogla reći u slučaju mog putovanja u Moskvu. Tjedan dana prije nego što sam saznala da ću ići, žalila sam se kako nisam u firmi trebala odbiti odlazak tamo prije dvije godine jer me s recesijom sada nitko neće poslati. Prije dvije godine sam trebala ići u veljači kad je najhladnije i to sama pa me puno ljudi isprepadalo kako je nesigurno i kako neću moći ići nikuda jer je to opasno za samo žensko koje ne priča ruski. Moj zaključak je bio: "Što mi treba odlazak tako negdje?!" i odlučila sam ne ići. Kasnije sam od mnogih čula kako je sve to bilo pretjerivanje. Sada se apsolutno slažem da su me neki, u najboljoj namjeri, nepotrebno isprepadali. Moskva nije ostavila na mene dojam niti više, niti manje nesigurnog grada nego što je većina ostalih po kojima sam se kretala. Dobro, bez znanja ruskog ne bih samo tako dignula ruku da pozovem taxi jer je tamo uobičajeno da se zaustavi i bilo koji drugi auto i naplati prijevoz, a ja u životu nisam stopirala u zemljama u kojima znam jezika, a kamo li gdje ne znam. No, taj problem je rješive prirode; postoji podzemna, a i hotel može pozvati pravu taxi službu. Sve ostalo je normalno. Sigurno ima dijelova koji su nesigurni, ali ima ih i u Dublinu koji je 15 puta manji...
Sve u svemu, grad je ostavio na mene jako dobar dojam. Vjerojatno ima puno udjela u tome što je skoro stalno s nama bio netko domaći, a ponajbolji vodič nam je bio prijatelj/kolega koji je nekada prije godinama živio tamo tako da smo čuli razne pričice, a i dobili preporuke što, gdje i kako.
Kod prepričavanja raznih pričica, jedno pitanje nisam mogla zaobići: "Zašto sve ove godine podržavaju crnog Putina? Što ne mogu izabrati nekog pozitivca? Što nema nikoga drugoga ili je Putin tako jak da sve namješta?". Malo nakon što sam došla u Dublin, glavna vijest dana je bio ubijeni špijun u Engleskoj i presuda medija je bila da iza svega stoji Putin. To je samo jedna od stvari koja me potakla na ova pitanja. Odmah da napomenem da je uzorak s kojim sam komunicirala mali i to su Moskovljani. Svi kažu da Moskva nije Rusija i obratno. No, tu živi 15-ak milijuna ljudi (službena brojka) što znači da se tu nalazi veliki dio biračkoga tijela.
Nije da pratim previše politiku, ali pročitam neke vijesti i moj dojam o glavama koje su bile važne zadnjih 20 godina je da je Gorbačov a good guy koji je pripomogao raspadu komunizma. Jelcin mi se isto čini da je bio a good guy. Pijani, ali pozitivac. Onda je tu Putin, the worse KGB guy i sada Medvedev o kojem ne znam ništa, osim što sam nekada negdje čitala komentar da je produžena ruka Putinu i da Putin, u biti, i dalje vlada, unatoč tome što bi premijeru, teoretski, predsjednik mogao dati otkaz.
Komentari koje čitam o ruskoj politici u novinama i u Hr i vani su uvijek negativni (baš ću pratiti što će se dogoditi u Pikaljovu da vidim je li zapad ili istok bio u pravu 
). Zanimljivo mi je s tim usporediti stav tih nekih Moskovljana koji situaciju vide potpuno drugačijom, a njihov pogled se svodi na promjenu standarda. S Gorbačovom su mnogi izgubili sve ušteđevine i zato ga ne vole. Za Jelcina kažu da je s ekonomskog stanovišta uništio sve što se uništiti dalo i još malo više. Pri tome je vladala korupcija i nekolicina oligarha. Za Putinovo vrijeme se ekonomska situacija jako, jako popravila. Daleko od toga da je sve super i iako više ne vlada nekoliko oligarha, naravno da ima onih koji su na sumnjiv način stekli imovinu, a i korupcije još ima. No, običnim ljudima je sada puno, puno bolje. Ima onih nekih neobičnih koji su u zatvoru, neki drugi su kupili npr. Chelsea (kad će Blažičko&co. početi izgovarati pravilno? 
), a neki treći, koji su isto kao Abramovič bili bliski Jelcinu kad su se obogatili, su ipak i dalje ostali gdje su bili i nisu otišli iz Rusije. Npr. gradonačelnik Moskve, Lužkov, je na tom mjestu od 1992. Malo prije nego što je postao gradonačelnik, oženio je puno mlađu ženu, Jelenu Baturina (tada je imala manje od 30 godina) koja je baš tada osnovala građevinsku tvrtku (struka joj nema veze s građevinom) i koja je od onda postala najbogatija žena Rusije s bogatstvom koje se prije recesije mjerilo u milijardama Eura.... Oni, očito, dobro plivaju sa svakom vlasti. No, čini se da je gradonačelnik napravio i pozitivnoga i za grad, a ne samo za suprugu. Ljudi ga nazivaju "Lord of the Rings" zahvaljujući tome što je podržao nastavak gradnje trećeg i četvrtog ringa u Moskvi (ne znam koja firma je gradila 
). Kažu da su dodatni ringovi popravili prometnu situaciju. Vjerujem im na riječ, ali ne mogu zamisliti kako je, onda, prometna gužva izgledala prije.
Tako su mi neki Moskovljani the prijatelj/kolega vodič, ukratko, objasnili zašto the bad guy ima veliku podršku i kako oni vide stvari oko njih. Uzorak s kojim sam pričala su inženjeri koji, pretpostavljam, imaju dobre plaće. Vjerojatno bi mi neki drugi ljudi ispričali drugu priču, ali sumnjam da im je bilo bolje dok je cjelokupna ekonomska situacija bila puno lošija. U svemu ne vidim puno razlike u odnosu na druge zemlje koje su iza sebe ostavile komunizam osim što je Rusima standard jako porastao zadnjih godina.
Putin je, vjerojatno, u stvarnosti, nešto između onog bad guya kako ga obično opisuju zapadni mediji i Supermana kako se on, vjerojatno, nastoji prikazati preko svojih medija (npr. u spektakularnom dolasku u Pikaljov kojega opisuje Marko Stričević u Večernjaku prošle subote). Ne mogu ocijeniti koliko je sposoban i koliko nu je pomogao porast cijene energenata zadnjih godina jer ekonomija nije moja struka. No, činjenica je da se u zadnje vrijeme standard Rusima (ili da kažem Moskovljanima?) jako promijenio na bolje i objašnjenje zašto ga i dalje biraju mi ima smisla.
A kakvi su Rusi koje sam srela? Srdačni su, ljubazni i željni pomoći. Svi su takvi osim jednog vozača taxija koji je za nas bio zadužen cijeli tjedan . No, taj nas je sa svojim gubljenjem nasmijavao. Iako je imao GPS, bio unamljen od firme u koju nas je vozio, a ta firma ima stalni ugovor s njegovom, prvi dan smo zalutali . Vrhunac je bio kad nas je ostavio nešto dalje od restorana gdje smo se uputili s objašnjenjem da on ne zna kako doći tamo autom, ali to je tu blizu . K tome je svaki dan kad nas je vozio u firmu i iz nje, vozio nekim drugim putem tako da smo vidjeli puno Moskve . U stvari smo mu trebali biti zahvalni .
Ako budem morala opet ići, sigurno neću odbiti, nego ću otići rado, ali ću probati letjeti preko Petrograda....onako, usput.
Sličice ćete vidjeti u sljedećem broju i pozdrav iz Vantačića u kojima je irsko ljeto 
.
- 17:48 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
.
