Koncert U2 je bio super i svi gledaoci, kolikogod mnogi bili česti posjetioci koncerata ovog tipa, su oduševljeni. To je pogled onih koji su odabrali biti na Croke Parku jednu od večeri.
Ali što je s onima koji su odlučili živjeti u okolici dok Croke Park nije bio ovo što je danas, nego GAA (Gaelic Athletic Association) stadion na kojem su se održavale samo neke utakmice GAA sportova? Većina ih nije ni malo oduševljena kad čuju da u grad stižu U2&Co. Sigurna sam da žarko žele da se Lansdown Stadion završi (srušili su ga prije 2 godine i odlučili napraviti novi) i preuzme barem dio koncerata i rugby utakmice. Shvaćam ih jer se koncerti čuju i na velikoj udaljenosti, a kamo li ne u blizini. Osim toga, onima najbližima su zatvorene ulice za promet n sati, a povrh toga im 80.000 ljudi prolazi ispred kuće.... Stvarno nije ugodno.
Nekima iz susjedstva je puknuo film jer je povrh svega normalnoga, izdana dozvola za razmontiravanje i otpremu pozornice od pola noći nakon koncerta i sve je to trebalo trajati neprekidna 44 sata. I tako se dogodila ona druga strana lijepe priče da su neki stanovnici tog dijela grada nakon zadnjeg koncerta u ponedjeljak blokirali cestu pa se kamioni s opremom nisu mogli maknuti i zakasnili su na trajekt za Gothenburg. Pozornica izgleda ovako...
...i ako je vjerovati novinama, treba tjedan dana rada za slaganje tako da ih imaju 3 za tour da bi stigli otpjevati sve prema planiranom rasporedu. No, zvučnici i ovi ekrani su samo jedni tako da njih treba brzo slati s jednog mjesta na drugo. Ako je opet vjerovati novinama, teže 56 tona tako da treba vremena za prebaciti ih u kamione. Ne čudi me da je U2 uspio dobiti dozvolu za tako nešto usred noći jer su oni ipak jaka firma. No, s druge strane, zaista malo ljudi može spavati kraj buke velikog broja šlepera i radnika koji prenose opremu i tu razumijem ekipu koja je prosvjedovala. Da im se to dogodi jednom godišnje, ne bi se bunili. No ovo im je bilo, petak, subota, ponedjeljak od popodneva do pola noći i onda su cijelu noć s ponedjeljka na utorak morali slušati šlepere.... Tako, sada i nakon koncerta po novinama se piše o prosvjedima poslije koncerta.
A što se još da iščitali iz novina? Nisam ja jedina koja ljeti bježi iz Irske . I U2 provodi ljeto na Mediteranu. Jedina sitna razlika između mene i njih je da oni imaju aviončić koji ih prebaci gdje hoće kad hoće, a ja to još nemam. Još .
Nemam puno vremena ovih dana, ali mi je drago da sam ga našla za U2 prošlu subotu . O razlozima zadovoljstvu se, u stvari, nema što puno pričati. Onima koji ih vole je sve jasno, a onima drugima koje ne zanimaju, kao npr. moju Mići, nema smisla objašnjavati.
U svakom slučaju, vama koji se spremate na zagrebački koncert je zagarantirana izvrsna zabava. Kažu znalci da jesu najbolji doma, ali od profića kao što su oni očekujem da su izvrsni svugdje. Ovdje su priredili preko 2 sata odlične zabave. Ne znam koliko dobiju za večer, ali utržak u Dublinu je bio više nego solidan. Croke Park prima samo na tribinama 80.000, tribine osim jednog malog dijela koji je bio zatvoren su bile krcate, a dole ne znam koliko ljudi stane....sve u svemu, rekla bih preko 80.000 sve skupa. I tako su punili 3 dana.
Treći koncert je dodan kad su prva dva rasprodana u roku od sata, a cijena ulaznica je bila približno jednaka kao u Hr. Da, to približno me naljutilo kad su krenule u prodaju karte u Hr. Ispravite me ako griješim, ali koštale su 250 (te se praktički nije moglo dobiti), 500 (i nešto?), 750, 1000 i VIP nekih 2000 ili čak i preko. Ako se preračunaju cijene karata u Dublinu s tečajem 7.5 koji je daleka povijest i u nazad ne znam koliko, stalno se vrti oko 7.2 i 7.3., sve je bilo jeftinije 34€ (te se nije moglo dobiti), 60€, 92€, 95€, 131€. Gdjegod sam gledala, cijene su bile jednake, a samo naši organizatori moraju iskoristiti da nemamo € i zaokruživati na više.....No, što je tu je....Usput, u Dublinu nije bilo za kupiti VIP karata . Naravno da ima i ovdje VIPova koji su gledali iz posebnog dijela, ali tako nešto nije bilo u prodaji, a običnom puku ne bi nikada palo na pamet platiti 200€ za koncert unatoč tome što U2 ljudi strašno vole....Bit je u dobroj zabavi. Što se mene tiče, ja sam došla u godine kad mi je draže biti na tribinama . Razlog nije bio da sam htjela sjediti....Ma, ni tamo nitko nije sjedio...ne zbog toga. Razlog je bio da mi se više ne da gurati u onoj masi....Starim . Odabir mjesta mi je bio posebno drag kad je počela kiša. Da, dragi moji, postoji zemlja u Europi u kojoj je sada jesen....sretni smo kad je temperatura preko 18 stupnjeva i redovito kiši. Što mislite zašto se sada opet pakiram? Ne zato što mi fali putovanja...nisam baš takav pacijent!!! Nego, zato što ne mogu gledati ovo vrijeme u 7. i 8. mjesecu. Ja sam jučer bila vani u čizmama!!! Dan nije čak bio jedan od onih najlošijih kada moraš nositi čizme, ali su mi se tako dobro uklapale u ono što sam obukla da sam ih bez problema navukla i provela dan u njima, a pritom mi nije bilo vruće.... Danas, da nisam ostala raditi od doma, bila bih morala staviti čizme .
Zato sam odlučila opet spakirati kufere .
Ovo vrijeme ljeti me ubija i što više vremena provodim na Mediteranu, to mi je ovakvo ljeto teže podnijeti....Loše vrijeme tijekom drugog dijela godine me ne dira, ali ljeti....I čini mi se da su proljeća manje kišna nego ljeta....Nisam ni znala koliko VOLIM sunce... Vjerojatno sam morala doći ovdje da bih mogla početi cijeniti mediteransku klimu. Da, nisam vam ni stigla ispričati o ostalim ovoljetnim šetnjama po francuskom jugu, a zavrijedile su koji post.
Sve u svemu, ovo ljeto mi se čini da kolikogod volim Irsku, nisam sigurna da ću tu još dugo ostati...
Usput...budući da ću baš tada biti u Hr, sada bih rado poslušala U2 i u Zagrebu tako da ako netko ima kartu viška , neka se slobodno javi . Što je najgore, ne tako davno sam odbila jednu... Drugi put ću dva puta razmisliti....
O Moskvi iz turističkog kuta se da puno pričati, a jedna od tema je uvijek i podzemna. U uređenje stanica je uloženo i truda i novaca i poznato je da je jako ukrašena.
No, ono što je mene najviše fasciniralo je način na koji su dvije čistačice čistile ogradu na pokretnim stepenicama .
Ribale su tako zdušno i jako da bih ih rado pozvala da dođu čistiti i kod mene doma . Jesu li sve takve ili nisu, ne znam, ali činjenica je da su stanice po kojima sam prošla bile čiste i mramor se sjajio.
Svaka stanica ima različite ukrase koji se često odnose na razna povijesna razdoblja i kao sto već spomenuh, nisu maknuli ona koja su vezana uz komunizam.
Nisam puno fotografirala ispod moskovske zemlje, ali, u svakom slučaju, i to je jedna od ugodnih šetnji tamo.
A ako podzemnu ne želite posjetiti samo radi umjetničkog dojma,...
...poželjno je da se snalazite s prepoznavanjem slova ruske ćirilice .
Moskva je bila putovanje vezano uz posao, ali vikendi prije i poslije radnog tjedna uz večernja lutanja tijekom tjedna, uz komentare i preporuke gdje ići od onih koji grad poznaju te prelijepo ljetno vrijeme, izvukli su maksimum od boravka.
Prvi dodir je bio onaj pravi turistički; the beaten path preko Kremlja do Crvenog trga. Iako smo sve to puno puta vidjeli na TV, interesantno je vidjeti u živo, ali je očekivano.
Činilo mi se kao da sam već bila tamo. Ono što je bilo novo i ne može se osjetiti na TV su ljudi i atmosfera. Mora biti neopisivo drugačije nego u vrijeme komunizma kad smo gledali vojne parade i sovjetske vođe kako mašu s Lenjinovog mauzoleja.
Mauzolej je bio zatvoren svaki put kad sam prolazila pa nisam uspjela ući, a interesiralo bi me vidjeti kako su to sačuvali Lenjina. Je li unutra voštana figura ili ne, mi, obični ljudi, nikada nećemo znati, no, postoje indikacije da je, u stvari, još živ .
Za razliku od mnogih drugih zemalja, Rusi nisu htjeli izbrisati sva sjećanja na komunističko vrijeme. Na puno mjesta se mogu vidjeti zvijezde, srp i čekić,...
... a i nazivi su se zadržali kao npr. biblioteka koja je još uvijek Lenjinova... Kažu da su neke nazive i spomenike maknuli i da se raspravlja treba li maknuti i maulozej s trga, ali i 20 godina nakon pada komunizma i dalje su gdje su bili. Rekla bih, kada gledam suvenire da, u neku ruku, rade i business od toga.
Međutim, osim starih znakova, više ništa ne podsjeća na stara vremena...
...i na zatvorenu zemlju, puno drugačiju od zapada.
Čini mi se da sam tamo na cesti uočila vise Ferrarija nego igdje drugdje, no daleko od toga da sve sjaji u bogatstvu. Kao i drugdje je...vidi se i bogatstva i siromaštva...
...i ljudi se snalaze na svakojake načine. Ovima koji naplaćuju fotografiranje sa životinjama nije teško,...
...ali pretpostavljam da su ovi na sljedećoj fotografiji, prije svog performance-a, morali popiti sadržaj boca.
Moskva ima skupih barova...
....i noćnih klubova u kojima security filtrira tko će ući, a tko ne,...
....no, čini mi se da se mnogi Moskovljani znaju zabavljati i bez velikih izdataka. Često se, npr. na ulici vidi grupa ljudi koja je navila muziku i plešu.
Za razliku od nemoguće rasprave o ulasku u neke noćne klubove kraj onih nabildanih, obrijanih glava s kojima se nitko neće natezati, mnogi vrlo jednostavno riješe problem plaćanja ulaza u Gorky park.
Ne znam koja je cijena cvijeća, ali ili je muški dio populacije smatra vrijednom investicijom ili su ih majke dobro naučile. U svakom slučaju, ovo je scena koju sam vidjela jako puno puta...
....kao i parove u subotu navečer gdje ona ima barem ružu (sumnjam da ju je sama kupila prije spojaka ). Domaći su mi objasnili da se to ne nastavi tako cijeli život .
Je li ovaj na slici bio štedljiv ili romantičan kad je poveo svoju dragu na turističku vožnju rijekom Moskvom i kupio pjenušac,...
... ne znam, ali sigurno Rusija nema jednake zakone po pitanju pokazivanja alkohola u javnosti kao sto imaju SAD .
Evo me natrag u Dublinu nakon 5 tjedana. Nije bilo vremena za privatne online aktivnosti pa sam zato još u dugu s postom o Moskvi (počela sam ga danas pisati i nastavit ću kad se vratim iz grada).
Samo da vas pozdravim uz jedan primjer našeg poslovanja koji je mene jako nasmijao .
Sumnjam da su se Bauhaus i Brodokomerc spojili u jednu firmu .
Prije bih rekla da je Bauhaus samo platio pisanje 7 slova, a ne i brisanje ostatka .
Update: Kaze mi prijateljica da je sada sve bijelo....Bauhaus nije platio ni pisanje?
Zanimljivi blogeri: Bugenvilija - Netko tko radi prekrasne macro fotografije i uči nas puno o suživotu s drugim bićima na Zemlji....kukcima npr. Donin svijet - Lijepi postovi o svemu i svačemu Ispravi se Delfina - Lijepe pjesme Hvalospjev gluposti - Duhoviti Samoborac koji je u prošlom životu bio Leprechaun Lipa Mare - Dogodovštine jedne Bečanke Makedo - Još jedna s previše pečata u putovnici Micula - JAKO volim njegove fotografije Nepoznati Zagreb - Grad kojeg sam oduvijek voljela i to se neće promijeniti Pardon my French - Zabavni osvrti na pariški/francuski život Po putu i azimutu- Planinarenje, pretežno po okolici Rijeke - podsjeća me na sve što sam trebala puno više raditi dok sam bila tamo :-S Smiling cricket - Prvi haiku koji me zaintrigirao Vali - Fini recepti Zarazna - Zabavno opisane crtice iz života još jedne gastićke Zvrk - Dogodovštine sa susjednog Otoka Žubor vode - Lijepe misli iz Slavonije
Nakon cijelog ljeta putovanja i druženja s putnicima kod mene, krenula sam odgovarati na zaostale mail-ove i došla do zaključka da su blogovi izvrsna ideja da vam kažem gdje sam/što sam/ kako sam.
Da, Modesti, priznajem .
Zašto The Journey?
Po naslovu knjige koju sam počela čitati kad sam napisala prvi post, "The Journey Home".
Kupili su mi ju moji Maja i Ivan dok smo lutali po Islandu to ljeto.
Napisali su intersantnu posvetu: "Uživaj u svojoj misiji, ali kao što i sama znaš, svaka ptica svojem jatu leti....i uvijek ga nađe. Čekamo te!".
Točno. Rekla sam kad sam odlazila da ja na ovo gledam kao na malo dulje putovanje....pa evo priča, i pokoji recept iz Dublinai uže i šire okolice :).... dok ne dođem doma
Fotografije su moje.... i iako nisam niti profesionalac niti umjetnik, zaštićujem ih Copyrightom .