Nemam puno vremena ovih dana, ali mi je drago da sam ga našla za U2 prošlu subotu . O razlozima zadovoljstvu se, u stvari, nema što puno pričati. Onima koji ih vole je sve jasno, a onima drugima koje ne zanimaju, kao npr. moju Mići, nema smisla objašnjavati.
U svakom slučaju, vama koji se spremate na zagrebački koncert je zagarantirana izvrsna zabava. Kažu znalci da jesu najbolji doma, ali od profića kao što su oni očekujem da su izvrsni svugdje. Ovdje su priredili preko 2 sata odlične zabave. Ne znam koliko dobiju za večer, ali utržak u Dublinu je bio više nego solidan. Croke Park prima samo na tribinama 80.000, tribine osim jednog malog dijela koji je bio zatvoren su bile krcate, a dole ne znam koliko ljudi stane....sve u svemu, rekla bih preko 80.000 sve skupa. I tako su punili 3 dana.
Treći koncert je dodan kad su prva dva rasprodana u roku od sata, a cijena ulaznica je bila približno jednaka kao u Hr. Da, to približno me naljutilo kad su krenule u prodaju karte u Hr. Ispravite me ako griješim, ali koštale su 250 (te se praktički nije moglo dobiti), 500 (i nešto?), 750, 1000 i VIP nekih 2000 ili čak i preko. Ako se preračunaju cijene karata u Dublinu s tečajem 7.5 koji je daleka povijest i u nazad ne znam koliko, stalno se vrti oko 7.2 i 7.3., sve je bilo jeftinije 34€ (te se nije moglo dobiti), 60€, 92€, 95€, 131€. Gdjegod sam gledala, cijene su bile jednake, a samo naši organizatori moraju iskoristiti da nemamo € i zaokruživati na više.....No, što je tu je....Usput, u Dublinu nije bilo za kupiti VIP karata . Naravno da ima i ovdje VIPova koji su gledali iz posebnog dijela, ali tako nešto nije bilo u prodaji, a običnom puku ne bi nikada palo na pamet platiti 200€ za koncert unatoč tome što U2 ljudi strašno vole....Bit je u dobroj zabavi. Što se mene tiče, ja sam došla u godine kad mi je draže biti na tribinama . Razlog nije bio da sam htjela sjediti....Ma, ni tamo nitko nije sjedio...ne zbog toga. Razlog je bio da mi se više ne da gurati u onoj masi....Starim . Odabir mjesta mi je bio posebno drag kad je počela kiša. Da, dragi moji, postoji zemlja u Europi u kojoj je sada jesen....sretni smo kad je temperatura preko 18 stupnjeva i redovito kiši. Što mislite zašto se sada opet pakiram? Ne zato što mi fali putovanja...nisam baš takav pacijent!!! Nego, zato što ne mogu gledati ovo vrijeme u 7. i 8. mjesecu. Ja sam jučer bila vani u čizmama!!! Dan nije čak bio jedan od onih najlošijih kada moraš nositi čizme, ali su mi se tako dobro uklapale u ono što sam obukla da sam ih bez problema navukla i provela dan u njima, a pritom mi nije bilo vruće.... Danas, da nisam ostala raditi od doma, bila bih morala staviti čizme .
Zato sam odlučila opet spakirati kufere .
Ovo vrijeme ljeti me ubija i što više vremena provodim na Mediteranu, to mi je ovakvo ljeto teže podnijeti....Loše vrijeme tijekom drugog dijela godine me ne dira, ali ljeti....I čini mi se da su proljeća manje kišna nego ljeta....Nisam ni znala koliko VOLIM sunce... Vjerojatno sam morala doći ovdje da bih mogla početi cijeniti mediteransku klimu. Da, nisam vam ni stigla ispričati o ostalim ovoljetnim šetnjama po francuskom jugu, a zavrijedile su koji post.
Sve u svemu, ovo ljeto mi se čini da kolikogod volim Irsku, nisam sigurna da ću tu još dugo ostati...
Usput...budući da ću baš tada biti u Hr, sada bih rado poslušala U2 i u Zagrebu tako da ako netko ima kartu viška , neka se slobodno javi . Što je najgore, ne tako davno sam odbila jednu... Drugi put ću dva puta razmisliti....
Zanimljivi blogeri: Bugenvilija - Netko tko radi prekrasne macro fotografije i uči nas puno o suživotu s drugim bićima na Zemlji....kukcima npr. Donin svijet - Lijepi postovi o svemu i svačemu Ispravi se Delfina - Lijepe pjesme Hvalospjev gluposti - Duhoviti Samoborac koji je u prošlom životu bio Leprechaun Lipa Mare - Dogodovštine jedne Bečanke Makedo - Još jedna s previše pečata u putovnici Micula - JAKO volim njegove fotografije Nepoznati Zagreb - Grad kojeg sam oduvijek voljela i to se neće promijeniti Pardon my French - Zabavni osvrti na pariški/francuski život Po putu i azimutu- Planinarenje, pretežno po okolici Rijeke - podsjeća me na sve što sam trebala puno više raditi dok sam bila tamo :-S Smiling cricket - Prvi haiku koji me zaintrigirao Vali - Fini recepti Zarazna - Zabavno opisane crtice iz života još jedne gastićke Zvrk - Dogodovštine sa susjednog Otoka Žubor vode - Lijepe misli iz Slavonije
Nakon cijelog ljeta putovanja i druženja s putnicima kod mene, krenula sam odgovarati na zaostale mail-ove i došla do zaključka da su blogovi izvrsna ideja da vam kažem gdje sam/što sam/ kako sam.
Da, Modesti, priznajem .
Zašto The Journey?
Po naslovu knjige koju sam počela čitati kad sam napisala prvi post, "The Journey Home".
Kupili su mi ju moji Maja i Ivan dok smo lutali po Islandu to ljeto.
Napisali su intersantnu posvetu: "Uživaj u svojoj misiji, ali kao što i sama znaš, svaka ptica svojem jatu leti....i uvijek ga nađe. Čekamo te!".
Točno. Rekla sam kad sam odlazila da ja na ovo gledam kao na malo dulje putovanje....pa evo priča, i pokoji recept iz Dublinai uže i šire okolice :).... dok ne dođem doma
Fotografije su moje.... i iako nisam niti profesionalac niti umjetnik, zaštićujem ih Copyrightom .