utorak, 13.01.2009.
Bijeli Pariz
Evo me nakon mjesec dana u Dublinu. Moram priznati da sam se već, po malo i zaželila povratka. Najbolje bi bilo da se možemo teleportirati pa da kad mi se svrti, skočim do Ri, Zg... No, kada to još nitko nije izmislio, zadovoljna sam ja i s low budgetima .
I da, mogla bih vam sada pisati iz prve ruke o glavnoj temi po irskim novinama zadnjih dana, a to su masovna otpuštanja i povlačenje nekih velikih IT firmi, ali odbijam da mi prvi ovogodišnji post bude tmuran i negativan. To bi bilo, u potpunosti, suprotno mojoj optimističnoj naravi. Prvi ovogodišnji post mora biti o nečemu lijepome. Čini mi se da bih si urekla godinu kad bih započela drugačije. Zato neću o recesiji, ratovima i zagađenju mora o kojima sam stalno čitala ovih dana u avionima. A zašto i ne bi post bio u lijepom tonu? Dosta mi je crnih misli oko mene. Danas sam nekoliko puta čula pitanje: "Išla si u Pariz na sniženja bez obzira na recesiju?". Jesam, otišla sam, znala sam da neću odoljeti shoppingu (a žena sam...), ali neću zbog toga propasti. Ma da i propadnem, neka mi barem ostanu lijepe slike u mislima.
Kada sve izgleda tmurno i hladno, ja se borim svim silama gledati u nešto lijepo i tvrdoglavo se u tome odbijam mijenjati.
Meni je tako produženi vikend u Parizu uljepšao početak godine. Pariz je uvijek lijep pa je takav i kada je i ispod nule. Jako mi je drago da sam išla sada (na stranu prvi vikend sniženja ) jer nikada nisam vidjela njegove parkove pod snijegom.
Rodin mi ni ovaj put nije bio u potpunosti suđen. Zbog idiličnog snijega po parkovima, Mislioc i ostali kipovi koji stoje vani su bili ograđeni.
- 22:57 -
Komentari (18) - Isprintaj - #