Pregled posta

Bijeli Pariz

Evo me nakon mjesec dana u Dublinu. Moram priznati da sam se već, po malo i zaželila povratka. Najbolje bi bilo da se možemo teleportirati pa da kad mi se svrti, skočim do Ri, Zg... No, kada to još nitko nije izmislio, zadovoljna sam ja i s low budgetima .
I da, mogla bih vam sada pisati iz prve ruke o glavnoj temi po irskim novinama zadnjih dana, a to su masovna otpuštanja i povlačenje nekih velikih IT firmi, ali odbijam da mi prvi ovogodišnji post bude tmuran i negativan. To bi bilo, u potpunosti, suprotno mojoj optimističnoj naravi. Prvi ovogodišnji post mora biti o nečemu lijepome. Čini mi se da bih si urekla godinu kad bih započela drugačije. Zato neću o recesiji, ratovima i zagađenju mora o kojima sam stalno čitala ovih dana u avionima. A zašto i ne bi post bio u lijepom tonu? Dosta mi je crnih misli oko mene. Danas sam nekoliko puta čula pitanje: "Išla si u Pariz na sniženja bez obzira na recesiju?". Jesam, otišla sam, znala sam da neću odoljeti shoppingu (a žena sam...), ali neću zbog toga propasti. Ma da i propadnem, neka mi barem ostanu lijepe slike u mislima.
Kada sve izgleda tmurno i hladno, ja se borim svim silama gledati u nešto lijepo i tvrdoglavo se u tome odbijam mijenjati.

Ne, nisam uspjela pronaći procvalu ružu na Montmartreu. To bi ipak bilo previše pokraj ostataka snijega. Ona je cvala tamo prošlu jesen. Nisam je išla ni potražiti. Montmartre je lijep kada je toplo. Sad me nije privlačila šetnja onuda. Tako je i inače; treba nekada pričekati da se snijeg otopi i ruže procvatu. To se ne može ubrzati, ali se dogodi. Isto tako će proći i recesija i sve negativnosti. Samo treba vremena. U vremenu čekanja isto ima stvari u kojima se može uživati. To je moje gledanje na svijet i nadam se da će me uvijek držati.
Meni je tako produženi vikend u Parizu uljepšao početak godine. Pariz je uvijek lijep pa je takav i kada je i ispod nule. Jako mi je drago da sam išla sada (na stranu prvi vikend sniženja ) jer nikada nisam vidjela njegove parkove pod snijegom.Sve ostalo je bilo suho tako da je scenografija bila idealna za mene. Na cesti nema leda, a u parkovima snježna idila....Sunce je tjeralo na šetnju kraj Seine,....
...ali sam ja kao ja morala provesti i nekoliko sati po muzejima. Prvi put sam bila u L'Orangerie i baš mi je legao...Mali je i nema one uobičajene gužve Orsaya i Louvrea, a pri tome ima jako lijepu impresionističku kolekciju.
Rodin mi ni ovaj put nije bio u potpunosti suđen. Zbog idiličnog snijega po parkovima, Mislioc i ostali kipovi koji stoje vani su bili ograđeni.A što je, tu je...to mi je još jedan dobar razlog da se uskoro vratim

Post je objavljen 13.01.2009. u 22:57 sati.