utorak, 30.09.2008.
Škoti, krava s frizurom i Aberdeen
Sad već znate da me priroda Škotske više nego oduševila. Ja jesam a city girl kad je u pitanju mjesto stanovanja i glavni razlog tome je, u biti, društveni život. No, obožavam boraviti u prirodi i obožavam životinje. Idealan stan za mene bi bio jedan s velikim vrtom na zadnjem katu neke ne previsoke zgrade u centru Pariza ili Londona. Ništa nerealno, zar ne ? Ne tražim pašnjak s ovčicama....samo veliki vrt . Ovčice su mi u Irskoj postale normalne iako su uvijek zanimljive kao modeli na fotografijama. U Škotskoj me oduševljavala, kako sam to u početku nazvala, krava s frizurom.
I nisam bila daleko od naziva
. To je
Highland cattle, ali ima i nadimak
Hairy Coo. Vrsta baš potiče iz tih predjela, ali ne djeluju druželjubivi kao što su ljudi iz tih predjela. Nijedan primjerak mi se nije htio previše približiti i pozirati za jedan dobar portret
. Njih neću držati u onom stanu s vrtom na krovu iako mi uvijek navuku osmijeh kad ih pogledam.
Ipak, da moram živjeti u tom sjevernom dijelu Škotske, nisam sigurna da bih izabrala grad. Aberdeen mi se nije dopao. To je najsiviji grad kojeg sam ikada vidjela. Na nekoliko ograda ima nešto boje, za koju se u okruženju sivila čini da je to netko krišom ofarbao. Čak su i tanjuri za satelit SIVI.
U Aberdeenu je svakome odmah jasno zašto grad nosi nadimak, Granitni grad. To je
sivi,
siviji ,
NAJsiviji grad. Ne želim niti razmišljati kako djeluje kada se iznad njega danima zaustave plahte sivih oblaka. Mislim da bi čak i mene takvo sivilo bacilo u depresiju.
Spašava ga što je na moru i vjerujem da stanovnici dosta koriste dugački
lungo mare....
...koji jako mijenja svoj izgled zahvaljujući velikoj, uobičajenoj u
ovim vodama, razlici između plime i oseke.
No, za nekoga kao što sam ja, u Aberdeenu fali
BOJE. Trebalo bi oživjeti Gaudija ili Hundertwassera da im priskoče u pomoć. Ali, pretpostavljam da su Aberdeenci
ponosni na svoje sivilo i da se ne bi dali
spasiti.
Može li, možda, to sivilo opravdati Škotlanđanke u njihovom neukusnom, šarenom oblačenju? Ne može. Može se oblačiti i šareno i ukusno. Zajednički problem ova dva Otoka, gledano iz hrvatske perspektive, je da baš nemaju ukusa što se oblačenja tiče. U subotu sam imala puno prilike proučiti Škote tako
skockane za razna vjenčanja i zabave. Muški, naravno, jako puno nose kiltove u tim prilikama i meni su presmiješni
.
Nose li išta ispod, nisam provjerila..... Ma, pogledajte ih malo bolje u ovim čarapicama....Ja se svaki put počnem smijati...
. Budući da mi nije prvi put da vidim kiltove, pretpostavljam da je reakcija izazvana prevelikim izlaganjem pogleda na muške u suknjicama i s čarapicama na mašnice
. Ne može me tako nešto privući
. Prosječan Škot ne izgleda ni približno kao Ewan McGregor niti ima glas kao Sean Connery da bi uspio brzo neutralizirati taj prvi vizualni dojam kod mene.
Ali za razliku od odraslih, oni najmanji su u kiltovima presmiješni u pozitivnom smislu,....
Na stranu oblačenje; učili smo od malena da odijelo ne čini čovjeka, je li tako? Kao ljudi mi djeluju simpatični veseljaci kao i Irci. Što se škrtosti tiče, teško mi je suditi; upoznala sam samo jednog Škota i taj se nije pokazao škrtim. Platio nam je piće, pitao još u nekoliko navrata što ćemo još iako se to od njega nije očekivalo. Da, što se tiče alkohola, mislim da im je odnos barem jednak kao i Ircima. To ne izgleda nimalo lijepo petkom navečer na cesti, a vidjela sam i puno više pijane dječurlije nego što vidim po Dublinu.
U dva dana nisam mogla imati puno kontakata s ljudima tako da su sve ovo samo neki blic dojmovi (osim stila
), no dopala mi se jedna crtica. Stali smo
in the middle of nowhere da uživamo u pogledu. Prošao je jedan auto i odmah su se zaustavili da pitaju je li sve u redu.
Škoti mi djeluju kao da u njima još uvijek ima dosta ljudskosti.
- 00:50 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#