ponedjeljak, 07.04.2008.
1. riječka gimnazija nekada i sada
Učenici blokirali promet u Rijeci
Rijeka, Prva riječka gimnazija, učenici organizirali prosvjed - nije moglo a da me ne zaintrigira što se to događa u mojoj srednjoj.
"Učenici zahtijevaju da se ne zaključavaju vrata škole tijekom odmora."
Malo mi je smiješan dio objašnjenja da je to zbog sigurnosti učenika jer se radi o prometnoj ulici. Pričamo o srednjoškolcima koji hodaju po puno prometnijim ulicama, a u onoj ako ćemo pravo, nitko ne uspije brzo voziti. I ne sjećam se da je u one moje 4 godine ikada itko nastradao... No ne bi me to potaklo na pisanje....
Jedan od razloga zašto se učenici bune je taj što se zaključavaju vrata tijekom malih odmora pa ne mogu izaći nekoliko minuta na ulicu "...da bi mogli pušiti jer u školi pušenje nije dopušteno.". Onaj drugi razlog o odlasku po hranu mi je nevjerojatan jer ne vidim kako će stići u 5 minuta npr. s trećeg kata van, do dućana, kupiti nešto i vratiti se na vrijeme na sljedeći sat. Imamo veliki broj potencijalnih svjetkih rekordera na kratke i duge staze, a da toga nismo ni svjesni.
Ne mogu doći k sebi.
Pričamo o djeci od 15 do 18 godina koja ZAHTIJEVAJU od škole da im dozvole izaći ispred da zapale između 2 sata....
Zašto ta ista škola mora smišljati izgovore o prometnoj sigurnosti umjesto da im kaže: "Djeco, dok traje nastava, naša ste odgovornost i nećete pušiti ni u zgradi ni na pločniku ispred nje." U čemu je problem?
U moje srednjoškolsko vrijeme koje nije bilo baš tako daleko, pušači su se skrivali i od profesora i od roditelja. To je bilo nešto što se ne odobrava (pametno po mom mišljenju) i nije nikome padalo na pamet prosvjedovati zbog toga.
Što se to tako brzo promijenilo? Vjerojatno društvo u cjelini, ali gledano po ovome, drogama i raznim Big Brotherima, promjena je negativna. Naravno, ima i dalje pozitivne djece, ali ovakve poruke su jako negativne i pitam se kuda vode.
Nekada su škola i profesori bili autoritet. Nije bilo nikakvog straha, štoviše, imali smo dobar odnos s njima, s mlađima čak i prijateljski, ali su se znale granice. Nije se profesore tužilo zbog nezadovoljstva s ocjenama. Netko je eskivirao učenje više, netko manje, bilo je tu i tamo nekih nepravednih odluka, ali ništa životno važnoga.
I odrasli smo normalni, sretni i vrlo slobodnog duha.
Kada razmislim o tome tko je gdje iz te srednje škole, mogu reći da se radi o ovećem broju uspješnih ljudi koji imamo lijepe živote i naučili smo ići kroz njih svojim snagama uz svu represiju i ograničavanje slobode pušenja tijekom teenager-skih godina.
- 21:31 -
.
