četvrtak, 17.01.2008.
Sretan 17. rođendan, Mia :-)!
Malo ću prekinuti manhattanske postove jer vam moram reći ovo...
Moja Mia danas ima 17 godina! To je kao 119 ljudskih!!!!!!
Hoda teško, prošla je svakakve operacije, malo čuje, ne vidi skoro ništa, ali se još drži
. Sa životinjam je jednako kao s ljudima... Medicina je danas toliko napredovala da se staro, nemoćno tijelo može održavati na životu godinama. Je li to sebičnost ili dobronamjernost onih koji ostaju? Kakogod bilo, razumljivo je i ljudski da želimo da oni koje volimo žive što duže... S druge strane, može se postaviti pitanje: "Ako nekoga volimo, što ne bismo trebali željeti i sve napraviti da se ne muči...". Prefilozofsko pitanje na koje neću nikada moći dati odgovor....
Isto tako se neću prestati pitati je li mi Mia zamjerila što sam ju ostavila u Rijeci kada sam otišla u Irsku. Nadam se da nije. Ma nije sigurno, ali se bojim da sam ju rastužila. Psi osjećaju jako puno. U stvari su previše privrženi i baš je šteta što što ne znaju pričati.... Onda bih joj mogla objasniti da je za ulazak u Irsku trebala provesti 6 mjeseci u karanteni i voziti se u ne znam kojem dijelu aviona, a to ona ne bi preživjela...
Ja znam da joj je ovako najbolje, a nadam se da je i ona pseći sretna.
Ovo je bilo na njezin 14. rođendan u Zagrebu
- 00:01 -
.
