petak, 28.12.2007.
Usporedba cijena u Hrvatskoj i Irskoj
Provela sam krasnih 7 dana doma, ali ono što je ostavilo možda najupečatljiviji dojam su cijene. Šokirale su me....
U ovih godinu i pol do sada sam svaki put nakon povratka pričala sa smiješkom: "Kako je u Hrvatskoj sve lijepo jeftino kad se gleda iz irske perspektive...". Ali ovaj put nisam mogla doći k sebi. A nije me bilo mjesec i po tamo. Dobro, možda zadnja dva puta nisam išla u dućane hrane jer sam bila samo na vikendima, ali u 8. mjesecu sam kupovala.
Već sam i sama sebi dosadna s ovom pričom, ali zaista ne mogu vjerovati što sam vidjela....
Dukatov putar skoro 15 kuna u dućančiću na riječkoj tržnici!!!!
10 jaja, A klase (druga nisu imali) u Konzumu isto tako 15-ak kuna.....
Ne vjerujem da se krivo sjećam jer sam puno kuhala, ali kad sam odlazila prije godinu i pol, isti taj putar je bio oko 8 kuna, a ista ta jaja 10-ak... U stvari, ne, S klasa je bila 10-ak kuna. Ja ovdje pričamo o poskupljenju između 50 i 100% na osnovnim namirnicama!!!!! Ne pričam o najboljem kavijaru ili šampanjcu, nego o putru i jajima.... Budući da sam dolazila u međuvremenu, a tek sada sam se šokirala, pretpostavljam da ne griješim kad kažem da se porast cijena dogodio nedavno.
Mogu prihvatiti da mali dućan na riječkoj tržnici ima cijenu nešto iznad prosjeka, ali koliko to može biti? 100%?
No, Konzum bi trebao bit u nekakvom prosjeku......
Vrag mi ne da mira i sada ću potražiti prosječne cijene proizvoda u Irskoj koja je među skupljim zemljama EU.... Baš me zanima kakav će biti zaključak na kraju.
Na stranicama Državnog zavoda za statistiku nisam uspjela naći popis svih proizvoda i cijena po mjesecima. Nisam ga našla ni drugdje. No, na DZS piše sljedeće:
"Cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena,
- u studenom 2007. u odnosu na listopad 2007. u prosjeku su više za 1,0%,
- u odnosu na studeni prošle godine više su za 4,6%.".
Čujem da je u Zagrebu cijena stanova pala oko 10%, ali mi se svejedno ne uklapa u ove postotke. Ili su možda cijene skočile u prosincu? Moguće, budući da su izbori bili krajem studenog....
Za Irsku sam našla popis kojeg je izdao Central Statistic Office . U HRK sam preračunavala s tečajem 7.3 kojega sam sada viđala po gradu.
Krumpir/kg. .......... €1.52 = HRK 11.10
Krumpir 2.5 kg. .......... €3.58 = HRK 26.10 => 1 kg = 10.44
Krumpir 10 kg. .......... €7.68 = HRK 56.06 => 1 kg = 5.61
Rajčica/kg. .......... €2.67 = HRK 19.50
Brokula/kg. .......... €4.89 = HRK 35.66
Mrkva/kg. .......... €1.28 = HRK 9.33
Šampinjoni/kg. .......... €4.47 = HRK 32.66
Grožđe/kg. .......... €6.06 = HRK 44.24
Banane/kg. .......... €1.44 = HRK 10.54
1 litra punomasnog mlijeka .......... €0.97 = HRK 7.10, a kod nas je 5.50 HRK (30-ak% je skuplje ovdje)
2 litre punomasnog mlijeka .......... €1.76 = HRK 12.88
Irish cheddar/kg. (jeftiniji sir) .......... €10.23 = HRK 74.66
Putar lb = 45.359 237 dekagram .......... €2.12 = HRK 15.47 => 25 dag je 1.17€ = 8.52 HRK. Ja u Dublinu kupujem po €1.49 = HRK 10.88 što je još uvijek puno manje od onih 15-ak kuna.
6 jaja S .......... €1.65 = HRK 12.01 => 10 jaja je HRK 20.02
6 jaja A .......... €1.45 = HRK 10.61 => 10 jaja je HRK 17.68
Izrezani bijeli kruh (800g) .......... €1.30 = HRK 9.47
2 kg brašna .......... €1.65 = HRK 12.01
Bijeli šećer/kg. .......... €1.05 = HRK 7.67
Spaghetti/500g. .......... €0.97 = HRK 7.06
Orange juice/litra .......... €1.70 = HRK 12.40
Cigarete - kutija od 20 .......... €6.98 = HRK 50.92 (Sad kužite zašto me pušači žicaju da donesem cigarete iz Hr )
Kino ulaznica .......... €8.54 = HRK 62.33 (No, Cineworld koji je isto što i Cinestar kod nas, prodaje Unlimited karticu za cijenu 2 ulaznice na mjesec s kojom možete gledati koliko hoćete filmova....Cijena karte u Cineworldu je 9.5€)
Nightclub ulaznica .......... €9.84 = HRK 71.82
Šišanje (muški) .......... €12.62 = HRK 92.13
Šišanje s pranjem i sušenjem (muški) .......... €20.87 = HRK 152.34
Šišanje s pranjem i sušenjem (žene) .......... €37.95 = HRK 277.06 (Ja nisam nigdje u Dublinu vidjela ispod 49€, ali se možda krećem po krivim salonima....).
Bezolovni benzin/litra .......... €1.14 = HRK 8.30
Dizel/litra .......... €1.10 = HRK 8.00 (Na "Vratima Jadrana", na riječkoj zaobilaznici za one koji ne znaju, u OMV-u sam platila više)
Cijene stanova u Dublinu su enormne..... Npr. u Dublinu je kvadrat stana oko 7 - 8000 € na (ima velikih razlika između kvartova, ali ovo je cijena u nekom OK). Naravno da ima i jeftinijih stanova, ali kad ovdje kažem jeftino, onda pričam o 5000 €. Ima ih, naravno i puno skupljih, ali to nije za usporedbu s prosjekom.
Cijene usluga i zabave su više.
Cijene u restoranima su puno više.
Pint točenog (Guinnessa, naravno ) u pubu je 4.5 €, a u Rijeci ne znam, ali sam sigurna da nije preko 30 HRK.
No, kada pogledam ovo što sam navela kao primjere, sve bitno, osim stanova je najviše do 100% skuplje, ali u principu je postotak puno manji.
A koji je odnos plaća?
Napisat ću iznose koje je naveo Central Statistic Office za 2006.
€624.45 tjedno za muške, a €451.12 za žene. Ovo me, moram priznati začuđuje.... ali mi i objašnjava cijelu "uzbunu" oko položaja žene na poslu.
Kad se ovi tjedni preračunaju u godine, onda je to u 2006. bilo za muške €29973.6, a za žene €21653.76. To je bruto plaća. Oba iznosa spadaju u porezni razred koji se oporezuje 20%, ali u to nisu uračunate olakšice. Po mojoj računici, u najgorem slučaju s olakšicama za osobu koja živi sama (onda su najmanje olakšice; 3300 €), prosječna neto plaća bi bila oko 2273€ za muške, a 1718€ za žene. Plaće rastu svake godine tako da bi sada to trebalo ipak biti nešto više. Moram priznati da kad znam koliko košta najam, teško mi je zamisliti da netko s prosječnom plaćom pristojno živi i sam iznajmljuje ili kupuje stan.
Ali, s druge strane koja je prosječna plaća u Hrvata? U listopadu 2007. je bila 4 871 = 667 €. Razlika je, znači, 2.5 do 3.4 puta (1718/667 i 2273/667).
Da ne uspoređujemo neto plaće budući da sam ja ovu irsku izračunala odokativnom metodom (ali vrlo je točna ) uz najmanje moguće olakšice, usporedimo bruto plaće. Bruto plaća u Hrvatskoj je za listopad 2007. iznosila 7 096 = 972 € što bi godišnje iznosilo 11664€, a to je 1.8 do 2.5 puta manje nego u Irskoj. Upada li vam u oko da je odnos bruto plaće manji nego odnos neto plaće?
Važna napomena bez zafrkancije: Pričam o prosječnoj plaći, a i sami znate da razne struke imaju razne plaće, kao i kod nas u ostalom. Zato kod ugovaranja treba prvo proučiti prosječnu plaću struke u kojoj se zapošljavate....ovo neka nikome tko želi preseliti u Irsku ne bude vodič! Ali...po nekoj mojoj procjeni je i inače razlika u neto placi oko 3 puta kao što je ispalo i u računici prosječne plaće....
I što reći na kraju?
Na žalost, samo sam potvrdila što mi se učinilo dok sam hodala po dućanima...
Čini mi se da u Hrvatskoj neki ljudi ne znaju da ako narod nema za kruh, neće moći peći ni kolače...
- 23:43 -
ponedjeljak, 24.12.2007.
Nollaig Shona Duit!
I da vam kažem, izgleda da se ona čestitka iz naslova na irskom, čita: [NO-Lihg HO-nuh ghwich]. Koliko je jednostavnija naša varijnta...
Za tu priliku, evo nekoliko fotografija sa ovogodišnje "Christmas Tree Lighting Ceremony", a odakle drugdje nego iz Dublina... .
- 00:41 -
srijeda, 19.12.2007.
I did it...
Išla sam na X-mas party.
Zove me prijatelj koji je dolazio po mene i kaže: "Nazvat ću te kad stignem, gužva je u gradu, možda budem koju minutu kasnio pa nemoj slučajno izaći i čekati po ovoj hladnoći. Siđi kad te nazovem."
Ja: "Nema šanse da izađem prije jer sam u sandalama i bez čarapa."
On: "Što???? Ti si luda."
To je bio iskreni odgovor Grka koji živi na jugu Francuske. Irac ne bi uopće reagirao.
Da, ljudi, dobro ste pročitali. Izašla sam po zimi u sandalama i bez čarapa.
I to, dobrovoljno
I nemojte me odmah slati na psihijatriju . Imam opravdanje .
Dress code, kako to ovdje u ovakvim prilikama obično biva, je bio black tie. Istina, opcionalan, ali se 99% ljudi obuče tako.
Odlučila sam se za svilenu haljinu....da pojednostavnim opis, smeđu + neka neodređena boja roza-smeđa. Znači, cipele moraju biti ili jednostavne smeđe ili ta druga roza-smeđa boja. Prvo, u Irskoj je jako teško naći cipele tog tipa. Pretežno prodaju sandale, a pokazalo se nemoguća misija naći smeđe, fine cipele za večernji izlazak broj 39. O onoj drugoj boji da ni ne govorim. I jedan dan nakon dugotrajnog pretraživanja svih dućana i konzultiranja s prijateljicom Francuskinjom kojoj, naravno, sve mora pasati, odlučila sam odustati i staviti smeđe sandalice... To je bio trenutak moje predaje. A bila bih se kladila da se nikada neće dogoditi.
Što mogu kad me mama učila da cipele i torbica moraju pasati onome što obučem. U stvari, samo je ona kriva broju cipela u mom ormaru .
Ipak, Hrvatica u meni je ipak uzela sa sobom torbu u kojoj su bile i cipele i čarape za 'zlu ne trebalo' . Lijepo me torba čekala s kaputom u garderobi i prije nego što smo krenuli natrag, moje nožice su imale čarape i cipele... I kad sam se pogledala u ogledalu, pomislila sam: "Ne bi bilo savršeno, ali nije ni loše....štoviše s kaputom izgleda dobro.....bilo ih je dosta u gorim kombinacijama haljina-cipele..." No, mislim da je majka usadila prejako "torba-cipela-odjeća" odnos i da se u tome neću nikada predati....
A da ne mislite da pretjerujem kad kažem da je njima to normalno, evo kako to izgleda (slikano po mraku s mobijem pa nije neka kvaliteta).
Ovdje nemojte obratiti pažnju samo na besčarapne noge nego i na piće. Bilo je prije 7 navečer i djevojčice idu vani.... Ne može se čekati dolazak u pub, nego već u autobusu se pije pivce za živce.
Ne treba njima auto pred kućom....one najnormaljnije hodaju tako po svijetu...
Nijedne od ovih nogu nemaju čarapa....
Mozemo reci da je to bio nastavak jednog nedavnog posta
Moram kupiti nove sandale za zimu.
Nikad ne reci nikad.
- 22:00 -
utorak, 11.12.2007.
Irska, raj na zemlji za nepušače
Božić se bliži, u gradu je gužva, zabave na sve strane....
Takav je Dublin ovih dana. Nije ništa različitiji od ostalih dijelova Europe, a i šireg područja. Znam da je kaotično i u Hrvatskoj.
Ali, jedna stvar se razlikuje od kaosa doma; nakon večernjeg izlaska ne smrdi sve na meni po dimu. Kako krasno...
To mi je bila noćna mora i prije, a sad kad sam se ovdje razmazila, još je i više. Kad se sjetim kako je kad u Rijeci dođem izvana... Uđem u stan, prvo kaput na vješalicu pa s njim na balkon da ne usmrdim kuću. Za njim ide i ostatak robe, ali sve dok ne operem kosu, smrada se ne mogu riješiti.... I sve je dobro dok ne počne kiša ili nešto ne odleti u vrt na riječkoj buri .
Toga ovdje nema, nema od 29.4.2004. Odlučeno je da toga dana zakon stupa na snagu i tako je i bilo.
U stvari, zakon kaže da je "zabranjeno pušenje na svim radnim mjestima" koja osim raznih poslovnih zgrada, uključuju i pubove i restorane. Pa i tamo neki ljudi rade . Postoje iznimke kao što su razne ustanove za mentalnu pomoć, zatvori, određeni dijelovi policijskih stanica, hoteli, itd. s tim da opet i te ustanove smiju odrediti prostore za pušenje....
Pričaju mi neki koji su u vrijeme donošenja zakona stanovali u Irskoj da je svima bilo nevjerojatno kako se to zaista promijenilo u roku od jednog dana. Očito su se dobro organizirali, ali vjerojatno određenu ulogu igra i kazna do 3000€ za kršenje zakona.
Pepeljare stoje ispred mnogih zgrada i tko voli, nek' izvoli.
Uredno izlaze van zapaliti i ne čujem ih kako se bune:
Ali što jest, jest, neki vlasnici pubova su vrlo suosjećajni prema tom dijelu gostiju:
Irci su mi interesantan narod za promatranje. Nisam još dovoljno provela ovdje da mogu imati čvrsti stav o njima. S jedne strane djeluju jako poslušni. Čini mi se da se dosta drže pravila. Neće se previše buniti ni kada bi trebali pa izgleda kao da ih je lako staviti u red. S druge strane kad pogledam alkoholizam i druge vidove nereda i ponašanja, ne čini mi se tako.... Vjerojatno postoji određena mješavina jednoga i drugoga. U svakom slučaju, ovog pravila se poprilično drže. A što se tiče priča da će duhanska industrija patiti gdjegod se uvede ovakav zakon, izgleda da nema puno istine u tome. Ako je vjerovati izvješćima na Internetu, Gallaher Group, koja je ovdje najveći distributer, je povećala prodaju lani.
- 08:37 -
nedjelja, 02.12.2007.
Dublin
Mnogi me pitaju kakav je Dublin.
Uvijek ponavljam da to nije impresivan grad kao što su London, Pariz.... Međutim, očito ima nešto zbog čega ga mnogi ljudi jako vole. To nije grad kojega ću staviti u top 3 meni najljepših gradova što se arhitekture tiče, ali je to grad za kojega ću u budućnosti vjerojatno pričati da sam se u njemu jako lijepo osjećala.
Znam ljude koji su zaljubljeni u ovaj grad, ali ima i onih koji ga nikako ne vole. O ukusima se ne raspravlja. Ja sam se sa svojim osjećajima našla pozitivno pomaknuta od centra. Nije savršen, to je točno, ali nema savršenog mjesta. Ima samo onih koja nam više ili manje pašu. Puno tu ovisi i o naravi, ali ponajviše o ljudima koje smo sreli.... Jer, barem za mene, ljudi koji su mi na ovaj ili onaj način prirasli srcu su ono što me najviše veže i vraća na neko mjesto.
Nemoguće mi je opisati Dublin u jednom postu.... Probat ću ga ovdje predstaviti kroz neke slike koje nisu uobičajene na razglednicama...bez St Patrick's katedrale, bez Trinity College-a, bez Molly Malone, bez Ha'Penny Bridge-a u glavnim ulogama. Mislim da ljudi koji vole Dublin, vole ga radi atmosfere.... Ne znam hoću li je uspjeti prenijeti barem dio, ali, u svakom slučaju, dat ću sve od sebe.
Da ga moram opisati jednom riječju, rekla bih da je veseo...kao ove zgrade na Ba(t)chelor's Walk-u.
Iako ga mnogi ne doživljavaju tako, to je grad na moru.
Njime prolaze i 2 kanala; Grand i Royal Canal koji ga vodenim putem povezuju sa zapadnom stranom Irske, točnije, rijekom Shannon.
Royal Canal kreće na svoj put sa sjevernog dijela grada i spaja se sa Shannon sjevernije od Grand Canala.
Dublin je grad na 7 rijeka; na 1 "pravoj" i 6 manjih. To su Liffey, Dodder, Tolka, Santry, Poddle, Naniken, Camac.
Ovo je Dodder; jedna od manjih rječica, a...
...ovo je Liffey koja je unatoč toliko različitih voda, nekako ipak "glavna".
Stari Dublin je grad fasada sa ciglama...
...koje bi u većini slučajeva bile dosadne....
...da nemaju raznobojna vrata, popularna Georgian doors.
Kad se opisuje Dublin, jedno se ne može izostaviti: Guinness.
Tvornica je u gradu. Nalazi se najviše 20 minuta šetnje od strogog centra....
Dublin je, općenito, grad zabave, restorana i prvenstveno pubova.... Pivo (alkohol) se ne toči samo dva dana u godini, na Veliki petak i na Božić. Sve ostale dane, potrošnja je nevjerojatna. Svaki dan u tjednu večeri su žive. Oni se čude kada u srijedu u Zagrebu prošeću centrom i sve je prazno.
Dublin je grad lijepih parkova...
....i u proljeće prelijepih procvalih stabala.
Jako blizu centra Dublina ćete naći i visoke dimnjake i pješčanu plažu kraj koje je prirodni rezervat ptica.
Da, otkad je keltskog tigra, Dublin je postao grad suprotnosti koje se susreću na svakom koraku.
U Dublinu nije teško skupiti ljude za maraton jer mnogima vrijeme uopće ne smeta i trče svakodnevno, a....
...lijepi dan će napraviti gužvu na svim otvorenim prostorima....
Dublin je grad uličnih izvođača koji mogu satima ukočeno stajati ili...
...satima svirati i plesati bez obzira na vremenske prilike.
Dublin je grad s puno shopping centara. Sve je okrenuto potrošačima. Dućani rade i nedjeljom i skoro svim praznicima. Međutim, ako je nekome glavni cilj putovanja shopping, neka se ipak uputi u Pariz ili London s početka priče.
Dublin je grad u kojem do pred malo godina nije bilo navike pijenja kave....pričam o mirisnom espressu s onom lijepom pjenicom na vrhu. To je, vjerojatno, razlog zašto je teško naći dobru kavu i zašto je kavoljupcima nužan pravi aparat doma....
Stari, dobri Bewley's je jedna od rijetkih institucija-kavana....koji je, u stvari, počeo kao čajana.
S velikom imigracijom i to se popravlja. Dolaze nacije koje znaju što je pravi espresso. Ima puno Talijana pa ima puno talijanskih restorana i kafića. Spašavaju nas što se kave i nekih okusa iz djetinjstva tiče, ali pravu, gustu toplu čokoladu još uvijek nisam pronašla (hot chocolate = naš kakao).
Nalazi se na zidu u Blooms Lane koja se popularno naziva i Talijanska četvrt zbog koncentracije njihovih restorančića. Tu je i jedna meni jako važne butiga, Bottega di Paolo. To je jedino mjesto gdje ću uvijek moći naći onu pravu mozzarellu, palentu, one suhe mrvice od kruha kakve mi imamo....i takve sitnice „koje život znače“. Paolo ne radi nedjeljom.
U Dublinu su se rodili i živjeli mnogi svjetski poznati umjetnici. Ne mislim samo na ove sadašnje kao U2, Enya, Sinead O'Connor, Colin Farrell..... Mislim na veličine koje su ostale zapamćene i danas, dugo vremena nakon što su šetali dublinskim ulicama; James Joyce, Samuel Beckett, Oscar Wilde, Jonahtan Swift, W.B. i J.B Yeats.
I Dublin ih ne zaboravlja.
Dublin je grad u kojem se u manje od 3 sata rasproda 100.000 karata za koncert Bruce Springsteena po cijeni od 80 do 90 €, ali se zato lako i na dan predstave kupe karte za izvrsnu izvedbu Ščelkunčika petrogradskog baleta po cijeni od 40 do 50 €.
Dublin je grad u kojem će se Pogues-i skupiti svake godine pred Božić i publika će s njima otpjevati sve pjesme od početka do kraja.
A po čemu se ja razlikujem od ostalih na tom koncertu?
Po tome što će za mene "Dirty Old Town" uvijek biti "Stari, šporki grad" , ali to mi ne(će) ni malo smetati da ako se sve nastavi kao prvih 15 mjeseci, u životu o njemu mislim s osmijehom.
- 12:54 -
subota, 01.12.2007.
Moram kupiti nove sandale za zimu
U ponedjeljak će jedna grupica od nas dvadesetak ići u Limerick posjetiti našu tvornicu.
Nemojte se odmah prepasti da je ovo pripremni post o proizvodnom procesu. Stvarno je o cipelama .
Skupili su nas jučer na ručku da da nam kažu kako će biti organiziran taj izlet.
Kad nam je žena koja nas vodi, Irkinja, ispričala što je imala, jedna druga Irkinja je pitala kakav je dress code.
Stvarno ne znam koliko sam uspješno suzdržala smiješak na licu kad sam čula odgovor:
"Casual, samo nemojte obuti sandale jer ih je zabranjeno nositi po tvornici."
Idemo 3.12. Zima je i službeno počela. Točno je da nije oštra. Ali, temperature se kreću od 3 do 10-ak stupnjeva po danu.
I ona priča o sandalama....
Nije ono što mislite... Nije našoj vodičkinji IQ jako nizak. Ne, samo je rođena i odrasla u Irskoj. A tu je najnormalnije da žene hodaju u sandalama i bez čarapa i po zimi (pretežno navečer) ako misle da je to prigodno.
Ja sam na tom ručku sjedila u trapericama, tankoj dolčeviti, sakou i čizmama. Ona je bila u trapericama, tankoj majici i balerinkama.
Nikada se neću prestati čuditi načinu odijevanja i obuvanja irske ženske populacije.
No, vjerojatno smo i mi njima čudne .
To mi je omiljeni izgovor kad izlazim iz dućana s novom kutijom cipela.
A tko ne bi vjerovao Pepeljugi kad su cipelice u pitanju .
- 01:09 -