nedjelja, 02.12.2007.
Dublin
Mnogi me pitaju kakav je Dublin.
Uvijek ponavljam da to nije impresivan grad kao što su London, Pariz.... Međutim, očito ima nešto zbog čega ga mnogi ljudi jako vole. To nije grad kojega ću staviti u top 3 meni najljepših gradova što se arhitekture tiče, ali je to grad za kojega ću u budućnosti vjerojatno pričati da sam se u njemu jako lijepo osjećala.
Znam ljude koji su zaljubljeni u ovaj grad, ali ima i onih koji ga nikako ne vole. O ukusima se ne raspravlja. Ja sam se sa svojim osjećajima našla pozitivno pomaknuta od centra. Nije savršen, to je točno, ali nema savršenog mjesta. Ima samo onih koja nam više ili manje pašu. Puno tu ovisi i o naravi, ali ponajviše o ljudima koje smo sreli.... Jer, barem za mene, ljudi koji su mi na ovaj ili onaj način prirasli srcu su ono što me najviše veže i vraća na neko mjesto.
Nemoguće mi je opisati Dublin u jednom postu.... Probat ću ga ovdje predstaviti kroz neke slike koje nisu uobičajene na razglednicama...bez St Patrick's katedrale, bez Trinity College-a, bez Molly Malone, bez Ha'Penny Bridge-a u glavnim ulogama. Mislim da ljudi koji vole Dublin, vole ga radi atmosfere.... Ne znam hoću li je uspjeti prenijeti barem dio, ali, u svakom slučaju, dat ću sve od sebe.
Da ga moram opisati jednom riječju, rekla bih da je veseo...kao ove zgrade na Ba(t)chelor's Walk-u.
Iako ga mnogi ne doživljavaju tako, to je grad na moru.
Njime prolaze i 2 kanala; Grand i Royal Canal koji ga vodenim putem povezuju sa zapadnom stranom Irske, točnije, rijekom Shannon.
Royal Canal kreće na svoj put sa sjevernog dijela grada i spaja se sa Shannon sjevernije od Grand Canala.
Dublin je grad na 7 rijeka; na 1 "pravoj" i 6 manjih. To su Liffey, Dodder, Tolka, Santry, Poddle, Naniken, Camac.
Ovo je Dodder; jedna od manjih rječica, a...
...ovo je Liffey koja je unatoč toliko različitih voda, nekako ipak "glavna".
Stari Dublin je grad fasada sa ciglama...
...koje bi u većini slučajeva bile dosadne....
...da nemaju raznobojna vrata, popularna Georgian doors.
Kad se opisuje Dublin, jedno se ne može izostaviti: Guinness.
Tvornica je u gradu. Nalazi se najviše 20 minuta šetnje od strogog centra....
Dublin je, općenito, grad zabave, restorana i prvenstveno pubova.... Pivo (alkohol) se ne toči samo dva dana u godini, na Veliki petak i na Božić. Sve ostale dane, potrošnja je nevjerojatna. Svaki dan u tjednu večeri su žive. Oni se čude kada u srijedu u Zagrebu prošeću centrom i sve je prazno.
Dublin je grad lijepih parkova...
....i u proljeće prelijepih procvalih stabala.
Jako blizu centra Dublina ćete naći i visoke dimnjake i pješčanu plažu kraj koje je prirodni rezervat ptica.
Da, otkad je keltskog tigra, Dublin je postao grad suprotnosti koje se susreću na svakom koraku.
U Dublinu nije teško skupiti ljude za maraton jer mnogima vrijeme uopće ne smeta i trče svakodnevno, a....
...lijepi dan će napraviti gužvu na svim otvorenim prostorima....
Dublin je grad uličnih izvođača koji mogu satima ukočeno stajati ili...
...satima svirati i plesati bez obzira na vremenske prilike.
Dublin je grad s puno shopping centara. Sve je okrenuto potrošačima. Dućani rade i nedjeljom i skoro svim praznicima. Međutim, ako je nekome glavni cilj putovanja shopping, neka se ipak uputi u Pariz ili London s početka priče.
Dublin je grad u kojem do pred malo godina nije bilo navike pijenja kave....pričam o mirisnom espressu s onom lijepom pjenicom na vrhu. To je, vjerojatno, razlog zašto je teško naći dobru kavu i zašto je kavoljupcima nužan pravi aparat doma....
Stari, dobri Bewley's je jedna od rijetkih institucija-kavana....koji je, u stvari, počeo kao čajana.
S velikom imigracijom i to se popravlja. Dolaze nacije koje znaju što je pravi espresso. Ima puno Talijana pa ima puno talijanskih restorana i kafića. Spašavaju nas što se kave i nekih okusa iz djetinjstva tiče, ali pravu, gustu toplu čokoladu još uvijek nisam pronašla (hot chocolate = naš kakao).
Nalazi se na zidu u Blooms Lane koja se popularno naziva i Talijanska četvrt zbog koncentracije njihovih restorančića. Tu je i jedna meni jako važne butiga, Bottega di Paolo. To je jedino mjesto gdje ću uvijek moći naći onu pravu mozzarellu, palentu, one suhe mrvice od kruha kakve mi imamo....i takve sitnice „koje život znače“. Paolo ne radi nedjeljom.
U Dublinu su se rodili i živjeli mnogi svjetski poznati umjetnici. Ne mislim samo na ove sadašnje kao U2, Enya, Sinead O'Connor, Colin Farrell..... Mislim na veličine koje su ostale zapamćene i danas, dugo vremena nakon što su šetali dublinskim ulicama; James Joyce, Samuel Beckett, Oscar Wilde, Jonahtan Swift, W.B. i J.B Yeats.
I Dublin ih ne zaboravlja.
Dublin je grad u kojem se u manje od 3 sata rasproda 100.000 karata za koncert Bruce Springsteena po cijeni od 80 do 90 €, ali se zato lako i na dan predstave kupe karte za izvrsnu izvedbu Ščelkunčika petrogradskog baleta po cijeni od 40 do 50 €.
Dublin je grad u kojem će se Pogues-i skupiti svake godine pred Božić i publika će s njima otpjevati sve pjesme od početka do kraja.
A po čemu se ja razlikujem od ostalih na tom koncertu?
Po tome što će za mene "Dirty Old Town" uvijek biti "Stari, šporki grad" , ali to mi ne(će) ni malo smetati da ako se sve nastavi kao prvih 15 mjeseci, u životu o njemu mislim s osmijehom.
- 12:54 -