The Journey....

https://blog.dnevnik.hr/thejourney

ponedjeljak, 26.11.2007.

Jedna lijepa nedjelja u gradu

Evo par crtica o lijepoj nedjelji u Dublinu nakon lijepog subotnjeg izlaska.
Preskočit ću razbuđivanje uz kavu i novine i otići odmh na brunch na kojem smo se nas 3 Riječanke našle u gradu. Nakon fine hrane i čavrljanja na hrvatskom, spremne za glasovanje, prošetale smo do naše ambasade. Ja sam išla prvi put u 15 mjeseci. Bilo je i vrijeme.
Gužvu nismo očekivale s obzirom na broj Hrvata u Irskoj. Baš smo pitale i kažu da nas ima 600-tinjak registriranih. Jadni članovi komisije su se za tu šačicu morali izmijenjivati u ambasadi 2 dana.
Dobila sam svoj listić za VIII. jedinicu i prvo se zabezeknula brojem stranaka. A kad sam krenula čitati nazive....prošla me volja glasovati..... Dobro je V. komentirala....fali samo stranka koja se zove 'Moja stranka'.....
I to je prošlo pa smo se uputile na charity fair u školu Modestinih potomaka u nadi da je ostalo još njezine pašticade. Je, brunchale smo, ali se okusi kao što je pašticada, u bijelom svijetu ne propuštaju. No, činile smo dobro djelo; novac od pašticade ide djeci. Kako da se ne žrtvujemo?!
U autobusu nam se obratio neki veseli, pripiti čičica....Nismo ga pretjerano razumjele jer pripiti irish english je iznimno nerazumljiv jezik. Nešto je on spominjao Cork i Dublin dijalekt....ali nije bilo nade da ga puno razumijemo. Dok smo izlazile, pita nas vozač odakle smo. Kažemo mi: "Croatia!" uz smiješak .
Na to će on: "Croatia!" uz osmjeh od uha do uha . "You beat England the other day!".
Dok smo izlazile mahnuo je i još viknuo nešto za nama uz veselo odobravanje ostalih putnika .

Ma koji izbori, izumi, katastrofe, uspjesi drugog tipa.....Nema važnije stvari od sporta za muške na ovom otoku.

- 23:24 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

O čemu danas nego o "najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu"?

Da smo osvojili Svjetsko, ne bih u Irskoj dobila ovoliko čestitki koliko sam ih primila danas (sve to skupa ne mijenja moje negativno mišljenje o našem današnjem nogometu i neću o tome raspravljati). Drago mi je...radi se o Hrvatskoj.... A i gušt je zafrkavati Engleze....Morala bih nabaviti majicu "Proud to be a Croat". Bilo bi više nego primjereno doći sutra u firmu u tome kad imamo Fun Friday....
Od Iraca mi stižu poruke tipa: "Dobro ste uspjeli oneraspoložiti Englesku sinoć. Čestitke!"
Ja: "...i usrećiti Irce ".
Irac: "Sve što onemogućava Engleze od slavlja, čini me sretnim."
Mi u firmi imamo i Engleze i Irce i normalno se surađuje. Nikada nisam vidjela nikakav problem na nacionalnoj osnovi....Troubles su se događali sjevernije i vjerojatno okruženje u kojem se ja krećem ima blaže stavove nego ljudi koji su direktno sudjelovali u tom ratu. Sve štima, ali kad je sport u pitanju, onda im je posebna poslastica vidjeti Engleze kako gube . Ma razumijemo se .
Još da prenesem pozdrave jednog Škota: "Molim te proslijedi Hrvatima zahvalu što ste napunili jučer Engleze iako, sad nemam za koga navijati sljedeće ljeto. Inače navijam za bilo koga tko igra protiv Engleza ili za Škotsku (ali se oni obično nigdje ne kvalificiraju pa ostanem na "protiv Engleske")". On živi u Londonu... Ma svugdje je jednako .
S njim sam malo raspravila o "ljubavi" ostalih nacija ovih otoka prema Englezima. Kaže da se radi prvo o dugoj povijesti ratova, a u novije vrijeme o dugoj povijesti pobjeda Engleza nad ostalima (s ovih otoka) u raznim sportovima. Mijenja se i to polako, ali ne može iz dana u dan.

Interesantno je bilo gledati prijenos na BBC-u i slušati engleske komentare.
Prvo su bili zabezeknuti.
Na poluvremenu su došli k sebi i komentirali kako zasluženo gube jer su napravili strašnih pogrešaka, a i Hrvati su bolji.
Onda su krenuli golovi u 2. poluvremenu (jedanaesterac nam stvarno nije trebao....). Na 2:2 je bio 'tulum' u studiju. Već su se vidjeli kako prolaze. Jer kako rekoše bahato na kraju "Hrvatska ima dobrih igrača, ali ne great players . Dragi moji......još niste naučili da ekipe s puno great players često gube, a prevagu donesu oni dobri, ne prevelike zvijezde?
Neko vrijeme se skoro svaki engleski napad čulo: "Evo, trećega....". I pao je krasan treći, ali Petrićev u njihovu mrežu.
Komentator: "A što se Bilić toliko veseli? Kao da je osvojio Evropsko prvenstvo!"
Još uvijek je to bilo mirnije veselje nego njegovo za 2:2 . A zašto se i ne bi čovjek (jedna od rijetkih svijetlih točaka našeg nogometa) veselio? To je sastavni dio sporta. Nikada mi nije jasno kako plivači ostanu mirni nakon što osvoje Olimpijske ili nešto velikoga....Možda mi to jednom objasne moji ljubimci. Iako mislim da će jedan prije pokušavati ponoviti Tesline pokuse, a zbog drugoga ću se opet početi živcirati kad budem gledala nogometne utakmice . Ma samo neka je on zdrav i sretan........i neka bude svo zlo u tome što je zapilio za nogomet . Nije on kriv.....vjerojatno su mu s naše strane došli geni za pucanje lijevom nogom .

Kako to radi dokazana Ljevica:

- 12:34 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 21.11.2007.

"Dan žalosti" riječko - istarske zajednice za Ryanairom

RYANAIR više neće letjeti u Pulu .

Lete za Zadar tek od travnja i to samo subotom i srijedom . Nadam se samo da mi neće promijeniti šefa pa ću i dalje moći dogovarati da radim od doma....

Dobra strana je da u subotu lete ujutro, a srijedu kasno navečer....

A onaj utorak, četvrtak, subota su bili tako dobri...
Da se barem is Trevisa pomaknu u Trieste...

Ajd' dobro, neka je svo zlo u tome....

Zna li netko kad se planira produžiti Žuta Lokva - Rijeka? Vjerojatno čekamo sljedeće izbore .

- 00:48 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.11.2007.

Francopolis - Persepolis - Cropolis

Da mi je netko rekao da ću se u Irskoj u tolikoj mjeri sresti s Francuzima, francuskim jezikom i kulturom, u najmanju ruku, bih ga čudno pogledala. Ali baš mi je drago. Nemam više predrasude o njihovoj prepotenciji jer sam upoznala neke prekrasne ljude, počela sam učiti francuski i sve više učim i o toj zemlji. O tome da su majstori u kuhinji sam znala i prije, ali sada češće uživam u specijalitetima iz tog dijela svijeta.
Da ovog časa moram ukratko okarakterizirati Francuze, rekla bih da su to ljudi koji znaju što je lijepo, znaju uživati u životu, kulturni su,.... Ne volim generalizirati i mislim da to u nijednom slučaju nije dobro, ali ja sam, na sreću, došla u kontakt s ljudima koji su mi ostavili takav dojam. S njima uvijek mogu računati na zanimljive razgovore o književnosti, filmu, muzici, hrani, putovanjima.... Točno je da će nastojati žestoko braniti ono što je francusko i mislim da priča o njihovoj prepotenciji djelomično i proizlazi iz toga. No, mi bismo, u biti, trebali učiti od njih kako se cijeni i poštuje svoje.

U Dublinu traje Festival francuskog filma.
Festival je otvoren s izvrsnim crtanim filmom za odrasle "Persepolis". Ne čudi me da je osvojio nagradu žirija u Cannesu.
To je autobiografska priča Iranke Marjane Satrapi. Ukratko daje pregled novije povijesti Irana kroz život jedne djevojčice, poslije djevojke koja je na kraju odselila u Pariz.
Priča je to, između mnogih drugih stvari, i o besmislenosti rata i o tome kako dolazak na vlast i osjećaj moći mijenjaju ljude. Istovremeno je i zabavna i tužna. Nekoliko stvari me podsjetilo na priče koje mi je pričao moj nono, a događale su se kod nas oko vremena 2. svjetskog rata i kasnije. To su bile crtice koje je on proživio i preživio, crtice koje su puno gvorile o jednom vremenu u kojem ja, na sreću, nisam živjela.
Osim priča o razdobljima u smjenama raznih vlasti, postoji još jedna poveznica između mog nona i filma. Kad je Marjane odlazila iz Irana, njezina nona joj je rekla neka nikada ne zaboravi tko je i odakle dolazi. Moj nono mene nije vidio kad sam odlazila, ali mislim da mi je to na neki način rekao puno godina prije dok sam kod njega sjedila na bordo foteljici u biblioteci i slušala priče o povijesti Hrvatske. Mame i none se više sjećam kako su se brinule o drugim segmentima odgoja . Iako..., sigurno je cejlokupna kućna atmosfera pridonijela svim mojim poveznicama s obitelji, prijateljima i Hrvatskom.
I sad sam pomalo tužna kad shvatim da ja, odgajana da volim Hrvatsku otkad sam se rodila dalekih 70ih, 10 dana prije izbora ne znam za koga bih zaokružila jer mi je muka od ovog političkog cirkusa. A zašto je to tako? Zato što očito u nikome nisam uspjela prepoznati nekoga tko zaista radi za Hrvatsku kako me nono učio da bi trebalo.

Evo nekih isječaka iz Persepolisa.

Ne vjerujem da će vam ove sekunde reći puno o filmu, ali stavljam tako da ga možda bolje zapamtite.
Kad budete mogli, obavezno ga pogledajte.
Jer s obzirom na sadašnju nestabilnost u tom dijelu svijeta, ne vjerujem da će se i najveći putnici među nama odlučiti otići vidjeti u živo onaj pravi Persepolis.

- 23:09 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

Naći ću, neću naći, naći ću....

Da nastavim prethodni post. Onaj je bio o gubljenju pošte, a u ovom ću vam dati par savjeta kako da smanjite mogućnost gubljenja samih sebe i povećate vjerojatnost pronalaska cilja u Dublinu.
Savjet broj 1:
S onim s kojim se dogovarate, provjerite misli li na istu Pearse street kao i vi.
Ispričala sam vam kako u dva kvarta postoje ulice s identičnim nazivom.
Znači, prva mogućnost dolaska na krivo mjesto je ako ne provjerite u kojem kvartu je točno ulica koju biste trebali naći. To što znate za jednu Pearse street, ne znači ništa.
Savjet broj 2:
Pomoli se da je naziv zgrade na vidljivom mjestu ako zgrada nema broja.Više od toga nije u tvojoj moći.
Irci još nisu svakoj kući stavili broj. Nisam uspjela saznati pravi razlog tome pa mi se sada opet vrti u glavi pitanje radi li se o lijenosti.... Da imaju brojeve, bilo bi prejednostavno naći što se traži, pošta se ne bi gubila....Nezamisliva dosada i sve skupa preorganizirano.
Do sada sam živjela u dvije kuće i niti jedna nije imala broj. Ne, nije ih nitko skinuo. Službena adresa kad sam potpisala ugovor za najam je bila bez broja. Sigurna sam da je to moglo funkcionirati prije 200 godina kad je Dublin bio veličine sadašnjeg strogog centra, a Donnybrook daleko predgrađe. Ali danas to baš i nije tako jednostavno.
Zamislite da u Ilici morate naći zgradu zvanu "Borovi" koja nema kućnog broja? Kako Murphy nikada nije na godišnjem, sigurno će biti na suprotnom kraju od onog dijela odakle ste krenuli. A i ako nije, postoji šansa da ne vidite naziv.
Zašto? Jer gdje i kako će pisati naziv zgrade je nečija slobodna volja. Obično piše iznad glavnog ulaza, ali može biti i na ploči u vrtiću ispred (moje) zgrade. Ploča je vjerojatno postavljena kad je zgrada izgrađena. Oko nje je zasađeno razno bilje koje, zahvaljujući kiši, raste jako brzo i puno je veće nego isto u Hrvatskoj. Prekrasni su mi ti grmovi u proljeće i ljeti kad procvatu. Ali su prekrasni sad kad znam gdje moram stići. Nisu se činili takvima kad sam zbog njih prošetala po susjedstvu umjesto da se zaustavim ispred zgrade koju ukrašavaju.
Savjet broj 3:
Uzmi u obzir kod traženja sve ulice i trgove sličnog naziva u blizini
Iz više razloga, dok sam tražila stan, nekada nisam mogla provjeriti točno gdje je zgrada (o zanimljivoj temi tržišta nekretnina u nekom drugom broju). Znači imala bih samo adresu koju sam našla na Internetu, npr. The Pines, Herbert Park, Ballsbridge. Nađem ulicu na planu i krenem....Ta Herbert Park ulica u kojoj sam tražila zgradu The Pines, nije mala. Dvaput je prehodam uzduž i popreko, gledam dobro u svaki od vrtova, a svaka kuća ima BROJ. Ove nemaju nazive . Dobro da netko nije zvao Gardu (policija ovdje) koliko sam im dobro pregledala svaku ciglu da se uvjerim da ne piše negdje The Pines. OK, znam da sam dezorijentirana u prostoru, ali isto tako čitati znam od 4. godine. Otvorim plan, pogledam malo bolje i onda se javi nada.... Nije ulica Herbert Park jedino u okolici što ima Herbert Park u nazivu.
Prvo se ovaj park kraj kojeg sma prošla već 4 puta zove Herbert Park! Gdje su ono vrata? Tamo gdje je onaj znak za pse....

Nije ovdje lako šetati psa ...
Mislite li da po gradu nalijećemo na "mine"? Naravno da ne. Rješenje je očito vrlo jednostavno.
Hvala Bogu da u parku nema kuća....Tko bi ih sve pregledao.....Ali isto je tako dobro da se na suprotnom kraju nazire neka zgrada. Tamo negdje bi mogla biti Herbert Park Lane.... Baš mi na planu izgleda nekako u tom pravcu....

Utrčim. Odmjeri me lokalna vjeverica i odluči glumiti izbočinu na stablu.... Super, za fotografiranje.

Protrčim kraj patkica koje su uočile nekoga s kruhom....

....i sve sam bliže onoj zgradi.

Sva ushićena od mogućnosti da ću ipak pronaći što tražim, izlijećem na prvom izlazu....
Ove zgrade su bez brojeva i s imenima!!!!
The Embassy House......
The Oaks.....
The Cedars....
THE PINES!!!!

I k tome izgleda dobro izvana.....

Kako čovjeku malo treba da bude sretan ....Ali ova sreća nije ni blizu onoj koja preplavi kad u Dublinu dogovoriš najam dobrog stana po pristojnoj cijeni....O tome u nekom sljedećem broju....Tržište nekretnina u Dublinu je ZAISTA posebna priča...

- 22:28 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.11.2007.

Stići će, neće stići, stići će,...

Stigla mi je kreditna kartica! Stigla mi je kreditna kartica!
Nemate pojma kako sam bila sretna kad sam je ugledala u sandučiću!
I odmah da vam kažem:
Svi ste pogriješili!!!!
Nije razlog da se veselim "peglanju"! Nema veze s tim!
Razlog je što ovdje mogu vrlo lako zamisliti situaciju u kojoj se netko drugi domogne moje kartice i krene peglati umjesto mene.
Naime, jedna od razlika između hrvatskih i irskih banaka je da irske pošalju kartice na kućnu adresu. To je zgodno nama zaposlenima zato što se ne mora ići u banke koje imaju radno vrijeme najdulje od 9 do 17 (vikend ne rade), ali je i riskantno. Kartice se šalju kao normalno pismo poštom. PIN dođe u jednom pismu, a kartica u drugom nakon par dana. Sve bi to bilo lijepo i dobro da se ne oslanjamo na An Post i dublinske ulice....Međutim, vrlo jednostavno moja pisma mogu otići na krivu adresu. I neka oba odu na krivu, ode moja kartica...
Ne ne paničarim i ne pretjerujem. Pričamo o Dublinu, a u Dublinu nije čudno ako u 2 kvarta postoje ulice istog imena. Jedan od mnogobrojnih primjera je Pearse Street. To je jedna od poznatijih ulica. U južnom centru je i tamo je i DART stanica istog imena. Ali to nije jedina Pearse street. Postoji i druga u Sallynoggin-u (dosta daleki jug od centra, ali je i dalje Dublin).
Osjetila sam već prije na svojoj koži kako znaju zagubiti pošiljku. I to kada? Znate da će gospodin Murphy raditi dobro u Irskoj....Ipak je Murphy ovdašnje prezime. Naravno, An Post je zaribao kad mi je trebala stići Green Card. Kopija je stigla u firmu, a original koji je poslan meni je kasnio 3 tjedna. Kad je napokon dolutao na moju adresu, nakon što sam nazivala n puta An Post pokušavajući ući u trag pismu, vidjela sam da su na kuverti kraj naziva ulice koji je bio printan, dopisali posebnu napomenu: "NE Monkstown!". A moja ulica nije mala i nepoznata.... Ovim putem zahvaljujem primaocu što je vratio pošiljku na P.O. Box koji je bio naveden na kuverti. Naime, sve službene pošiljke imaju odštampano: "If undelivered please return to: P.O. BOX ....".
Sad vidite zašto sam bila sretna kad je kartica namijenjena meni, sitigla MENI, a ne nekome drugome.
I nemojte misliti da je to jedini razlog koji olakšava pošiljkama i ljudima da se izgube u Dublinu. Ima u Dublinu i drugih interesantnih detalja vezanih uz adrese kao kuće bez broja, hrpa ulica jako sličnog imena na okupu.....
Ali nastavak priče slijedi u drugom broju kad ne bude ovako sunčano kao danas . A i joga me čeka....

- 12:34 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 06.11.2007.

Dobro nam došla, Lara :-)!

Prekjučer sam M&M poslala pozdrav s "Dos Gardenias" . Odmah danas su "zaslužili" drugi .

Iako je samo 2 dana uranila, bilo je neočekivano jer mi je prijateljica u nedjelju rekla da je sigurna da će Lara kasniti . A i ja vjerujem tim neiskusnim mamama....

Tražila sam "Tata, kupi mi auto", ali nije bilo.... Dobro, prijatelju, imaš još 18 godina vremena...

Za novopečene mamu i tatu i malu Laru....

Inače, što se "Zeke i potočića" tiče, nisam sigurna koliko je dobra pjesma za djecu.... Još se jasno sjećam kako je nisam htjela slušati kad sam bila mala jer mi je bila JAKO tužna.... A kako i ne bih bila? Pa pogledajte na videu onog zeku kako plače.... .
Isto tako sam tek s 18 otkrila da "Lesi se vraća kući" ima happy end . Zašto? Moja Mići nas je u najboljoj namjeri odvela to gledati u kino kad sam imala 4 ili 5. Ne znam jesam li možda zaspala ili nisam gledala kraj ili od svih napetosti prije kraja, nisam uočila da se Lesi ipak vrati kući.... Uglavnom, živjela sam 13 - 14 godina u uvjerenju da je to tužan film dok ga zabunom nisam pogledala s 18 .

- 21:21 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.11.2007.

Manu Chao vs. hrvatske 'zvijezde'

Ovo je bio dobar, aktivan tjedan .

U Irskoj škole imaju mid-term holidays. Pitate se kakve to veze ima samnom i što sam vam skrivala do sada?
Ništa, ništa, samo sam osim joge krenula na francuski i keramiku, a tečajevi se održavaju u lokalnoj školi. Kako je škola zatvorena ovaj tjedan, tako ni mi nismo imali tečajeve pa sam se više mogla posvetiti društvenom životu. Kao inače ne mogu....

Tako sam završila na dva jako dobra koncerta. Nisam uzela aparat jer ipak nemam dovoljno dobroga da slike iz daljine i u mraku budu dobre.
Iako smo danas na kraju završili blizu pozornice. Nisam to očekivala, ali Irci su se pokazali vrlo pažljivi . Modesti je vodila svoja dva potomka i kad su ih uočili na ulazu, pozvali su sve nas s njima (svitu ), stavili nam žute narukvice i poslali u dio blizu pozornice gdje samo može ograničen broj ljudi tako da se djeca ne guraju. Mislim da će djeca od sada češće na koncerte . A Manu Chao je pravi koncert i za klince i za odrasle.
Odradili su za 5. Odsvirali su pošteno 2 sata i napravili jako dobru zabavu.
Ako vam bude 'pri ruci', toplo preporučam.

Bilo je stvarno dobro. Jednako kao i na Kila i Buena Vista Social Club u utorak. Buena Vista se dosta pomladila....Nema više Ferrera i još nekih od stare ekipe koja je svirala....kad ono...u Zagrebu..., ali su i dalje jako dobri. Nema ni Rubena Gonzalesa na klaviru. Zamijenio ga je jedan mlađahni dječarac koji je vjerojatno počeo svirati prije nego što je prohodao.

I svaki put se 'naljutim' na koncertima van Hrvatske.
Zašto se ljutim? Zato što ovdje svi počinju na vrijeme, a većina hrvatskih 'zvijezda' to ne može. Jer što su Manu Chao, Buena Vista, Robbie Williams.... prema jednom npr. Urbanu i Lukyju? Vjerojatno je odgovor: "Pravi profesionalci.".
Lani za Božić Urban je na koncert u Rijeci kasnio oko sat i pol ako ne i više. Ma tko mi kriv što sam čekala.... I onako sam nakon 4. pjesme otišla jer nisam mogla izdražiti kako je bilo zadimljeno i zagušljivo. A nije da sam baš osjetljiva i nenavikla na takve prostore. Luky u Aquariusu, lani ili preklani....je kasnio oko sat vremena. Znam i neke u Zg koji su lani 'poludili' opet čameći čekajući Urbana 2 sata....mislim u Tvornici.
U Hrvatskoj me prođe volja odlaziti našima na koncerte....
Kako se vani zna točno vrijeme početka koncerta? Točno se zna kada počinje i završava predgrupa, a kada počinju glavni.... Uffff.....nema smisla živcirati se oko toga. Nadam se da sam lekciju naučila i da ću znati odabrati kome otići na koncert, a kome ne.....

Ma vratimo se na ljepše teme.... Danas smo upoznali prvu Purgericu u Dublinu. Riječki lobi je skoro počeo živjeti u uvjerenju da u Dublin iz Hr sele samo Riječani +/- 60 km udaljenosti . Još ćemo mi osnovati dublinsku špicu ako nastavimo ovako širiti poznanstva. Iz ovoga vjerojatno ne iščitavate da se 'pozivnica' ne dobiva tako lako .

I za kraj, evo podsjetnika na Buena Vistu kakva nam je svirala u Zagrebu.

"Dos Gardenias" za M&M&"?" .
To me podsjeća na naručivanja pozdrava i poruka na radiju 'za mamu koja sjedi kraj mene' . Ovo je jedan od primjera zašto čovjeku kad živi vani treba uz dobre strance i dobro društvo Hrvata.... Koliko mi treba da Ircu objasnim značenje 'pozdrav mami koja sjedi kraj mene'? Gledali bi me, u najmanju ruku, čudno. A nas tako veseli kad se sjetimo nekih starih fora i ne moramo objašnjavati zašto se smijemo.... .
Samo treba imati sreće da se nađe ljude koji ti pašu, a ne družiti se zbog jezika. Stvarno sam imala sreće što se toga tiče.

Ako se dobro sjećam, M&M ovu pjesmu jako vole i nisu blizu mene . Fingers x-ed, prijateljice .

- 00:15 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 03.11.2007.

Blue Card, Green Card - priča o nekim sadašnjim i budućim radnim dozvolama EU

Mi, neEvropljani, u smislu nepripadnosti EU, koji radimo u EU, smo u zadnje vrijeme kreirali Google Alert zvan blue card.
Prvo ću vam opisati kako sada funkcioniraju radne dozvole u Irskoj da vam odmah bude jasan 'point' priče o Blue Card.

Hrvatska je jedna od zemalja čijim državljanima za boravak u Irskoj do 3 mjeseca ne treba viza.
Da bismo radili ovdje, budući da nismo na listi odabranih zemalja, treba nam radna dozvola.
Ove godine se zakon u Irskoj promijenio i uveli su Green Card koja zamjenjuje prethodne radne dozvole. Zakon je vrlo jednostavan i u našem HR-u (Human Resources) su mi rekli da je od njegove najave do implementacije prošlo samo tjedan dana. Nevjerojatno i Ircima, ali kažu da je istinito.
Ljudi su, što se tiče zelene karte , podijeljeni u 3 skupine prema godišnjim plaćama i strukama:
- Za plaće ispod 30.000 €, ne izdaju
- Za plaće od 30.000 € do 60.000 €, izdaju određenim strukama
- Za plaće iznad 60.000 €, izdaju skoro svima i, naravno, daju si pravo odbijanja.
Znači, ako imate ugovor koji upada u jednu od dvije skupine, možete tražiti izdavanje zelene karte bez problema i bit će izdana vrlo brzo (mjesec do 2 u usporedbi s drugim nekim zemljama je super).
Ostale bitne karakteristike zelene karte (ukratko):
- Prvo se izdaje na 2 godine, a nakon toga možete zatražiti produženje na stalno boravište.
- Izdaje se osobi, a ne firmi; original se šalje osobi na adresu, a firma dobiva kopiju.
- Firma MORA platiti sve troškove (1000 € prva) i ne smije odbiti zaposleniku od plaće.
- Firma NE mora više oglasiti posao u zemljama EU, niti u novinama.
- Zaposlenik, kojem je to prvi posao u Irskoj, mora ostati 12 mjeseci u firmi preko koje je dobio Green Card (prva godina prođe u trenu....).
- Nakon dvije godine zelena karta se može produžiti na beskonačno trajanje (1500 €).
- Članovi obitelji onoga tko ima zelenu kartu, mogu odmah doći u Irsku.
Pri tome imate prava i obveze vezana uz zdravstveno, poreze i tome slično kao Irci. Naravno, nemate pravo glasovanja budući da niste državljanin.
Postoje još neke druge vrste radnih dozvola kao npr. Intra-company transfer scheme, Spousal/dependant work permits i nešto što se zove Work permit, ali je Green Card glavna u ovoj priči za usporedbu s plavom kartom.
Zelena karta rješava problem legalnog života i rada u Irskoj.
Nakon 5 godina boravka, možete tražiti državljanstvo.
Za zainteresirane, ovo je link na jako dobar site koji objašnjava sve o Moving to Ireland, a i šire.

Blue Card je dosta pompozno najavljivana u ljeti kao "radna dozvola za svih 27 članica EU". Gospodin Franco Frattini, EU home affairs commissioner, obećao da će s detaljima o plavoj karti izaći u rujnu uz sljedeću najavu koju je donio EUobserver:
"As part of efforts to fulfil Europe's need for highly-qualified workers, Brussels is set to issue an EU-wide work permit allowing employment to non-Europeans, in any country within the 27-nation bloc...."
Zapinje li vam u ovoj rečenici non-Europeans kojeg sam namjerno upotrijebila na početku? I mi smo geografski u Evropi, nismo li? I to vrlo blizu zemlji iz koje je gospodin Frattini . Čitam ovih dana i da je kod Poste Italiane zapelo izdavanje marke s riječkom Guvernerovom palačom....
Ali dobro, da se vratim na plavu kartu.

Dopala mi se ideja jer kad bih imala to, ako se zaželim preseliti, ne bih trebala čekati naš HR da odobri ili ne preseljenje na jug, srede papire.... Mogla bih biti "dole" kad hoću i koliko hoću jer je tamo i onako pola ljudi s kojima radim, a šefovima je sasvim svejedno gdje fizički sjedim koji dan.
Google Alert "BLUE CARD" i primanje EUobserver maila dnevno je počelo....
Dreaming, dreaming, dreaming....

Stigao je i rujan, ali detalja još nije bilo osim najave da će kasniti i s njima izaći u listopadu. Dalo se iz članaka naslutiti da su smanjili doživljaj u smislu radikalnih izmjena i any country.

Stigao je napokon i listopad.
EUobserver je donio što i više - manje svi ostali:
"But the European Commission said the blue card would not be "a blank cheque" to all highly-skilled workers.
In practice, an Indian engineer will be allowed to come to an EU state after presenting a valid work contract or a binding job offer. At first, the work permit will be limited to a maximum two-years stay, followed by the possibility to move to another EU state, so long as there was a valid work contract available.
It will remain an exclusive competence of member states to set specific numbers of economic immigrants entering their territory in order to seek work.
On the other hand, Brussels envisages harmonization of admission rules as well as guaranteeing newcomers the same social and economic rights linked to health-care, taxes or pensions as those of their national counterparts.
This proposal is an instrument for those who want to attract foreign workers, EU commissioner Frattini said, adding if a member state feels that it does not need workers, Brussels will not force them to take migrants."
Neke zemlje kao Irska, UK, Danska razmišljaju ne prihvatiti to. S druge strane se afričke zemlje bune da će im na taj način EU oteti najbolje ljude koje su te države školovale. Bit će još puno dogovaranja oko toga....

A što to revolucionarnoga Blue Card nosi nama, neEvropljanima koji radimo u EU i što će biti drugačije nego sada?
Svaka zemlja i sada može odlučiti kome će izdati razne oblike radnih dozvola, a kome ne. Pri tome dobivate pravo na zdravstveno, obvezu plaćanja poreza i pravo nalaženja što više olakšica koje se na vas mogu primijeniti......
Prva Blue Card će se izdavati na 2 godine za jednu zemlju. Tko bude kasnije htio prelaziti u drugu zemlju, opet će trebati zatražiti dozvolu od te druge zemlje da radi u njoj, a trebat će imati i ugovor s novom firmom.
UK i sada ima Highly Skilled Migrant Programme koji omogućava ulazak visokoobrazovanim ljudima s iskustvom. Favoriziraju obrazovanje, dobru prethodnu zaradu i mladost. Ne djeluje mi jako strogo. Fakultetski obrazovan tridesetogodišnjak s malo većom hrvatskom plaćom, može se vrlo lako kvalificirati za to.
Možda će plava karta jedino promijeniti stvar za one kojima treba viza za putovanje po Evropi tako da neće morati svaki put tražiti novu. Ali koliko znam, i sada postoji nešto što se zove Schengen Visa i omogućava onom doktoru Indijcu iz priče EUObserver-a putovanje po EU, da ne kažem Evropi.
Ne znam, ali ovo s čim su do sada izašli, ne izgleda kao neka radikalna promjena.

Nisam politički stručnjak, no gledano iz informatičkog kuta ovakve primjere, čini mi se da EU uporno pokušava izgledati kao jako integrirani sustav, ali je u biti skup programa koji imaju slabe interface iliti sučelja, a baze su im u potpuno drugačijim character set-ovima .
A nemojte misliti da sam općenito protiv ideje o EU.
Dobra knjiga da se vidi što znači pripadati ili ne nekoj od velesila u određenom povijesnom trenutku je History of the Middle East Petera Mansfielda. A daje i zanimljiv pregled povijesti tog dijela svijeta. Izvrsna je za čitanje u toplome dok u prozor udara magla ili bura.

Za one izdržljive čitače, igrica ! Koliko poznate EU?
Postoji slična igrica svjetskih razmjera na koju se svi navuku, ali ne želim biti kriva za vaše dangubljenje pa stavljam samo ovu .
(Ako je odgovor na pitanje država, kliknite na njezin glavni grad.)