Da smo osvojili Svjetsko, ne bih u Irskoj dobila ovoliko čestitki koliko sam ih primila danas (sve to skupa ne mijenja moje negativno mišljenje o našem današnjem nogometu i neću o tome raspravljati). Drago mi je...radi se o Hrvatskoj.... A i gušt je zafrkavati Engleze....Morala bih nabaviti majicu "Proud to be a Croat". Bilo bi više nego primjereno doći sutra u firmu u tome kad imamo Fun Friday....
Od Iraca mi stižu poruke tipa: "Dobro ste uspjeli oneraspoložiti Englesku sinoć. Čestitke!"
Ja: "...i usrećiti Irce ".
Irac: "Sve što onemogućava Engleze od slavlja, čini me sretnim."
Mi u firmi imamo i Engleze i Irce i normalno se surađuje. Nikada nisam vidjela nikakav problem na nacionalnoj osnovi....Troubles su se događali sjevernije i vjerojatno okruženje u kojem se ja krećem ima blaže stavove nego ljudi koji su direktno sudjelovali u tom ratu. Sve štima, ali kad je sport u pitanju, onda im je posebna poslastica vidjeti Engleze kako gube . Ma razumijemo se .
Još da prenesem pozdrave jednog Škota: "Molim te proslijedi Hrvatima zahvalu što ste napunili jučer Engleze iako, sad nemam za koga navijati sljedeće ljeto. Inače navijam za bilo koga tko igra protiv Engleza ili za Škotsku (ali se oni obično nigdje ne kvalificiraju pa ostanem na "protiv Engleske")". On živi u Londonu... Ma svugdje je jednako .
S njim sam malo raspravila o "ljubavi" ostalih nacija ovih otoka prema Englezima. Kaže da se radi prvo o dugoj povijesti ratova, a u novije vrijeme o dugoj povijesti pobjeda Engleza nad ostalima (s ovih otoka) u raznim sportovima. Mijenja se i to polako, ali ne može iz dana u dan.
Interesantno je bilo gledati prijenos na BBC-u i slušati engleske komentare.
Prvo su bili zabezeknuti.
Na poluvremenu su došli k sebi i komentirali kako zasluženo gube jer su napravili strašnih pogrešaka, a i Hrvati su bolji.
Onda su krenuli golovi u 2. poluvremenu (jedanaesterac nam stvarno nije trebao....). Na 2:2 je bio 'tulum' u studiju. Već su se vidjeli kako prolaze. Jer kako rekoše bahato na kraju "Hrvatska ima dobrih igrača, ali ne great players . Dragi moji......još niste naučili da ekipe s puno great players često gube, a prevagu donesu oni dobri, ne prevelike zvijezde?
Neko vrijeme se skoro svaki engleski napad čulo: "Evo, trećega....". I pao je krasan treći, ali Petrićev u njihovu mrežu.
Komentator: "A što se Bilić toliko veseli? Kao da je osvojio Evropsko prvenstvo!"
Još uvijek je to bilo mirnije veselje nego njegovo za 2:2 . A zašto se i ne bi čovjek (jedna od rijetkih svijetlih točaka našeg nogometa) veselio? To je sastavni dio sporta. Nikada mi nije jasno kako plivači ostanu mirni nakon što osvoje Olimpijske ili nešto velikoga....Možda mi to jednom objasne moji ljubimci. Iako mislim da će jedan prije pokušavati ponoviti Tesline pokuse, a zbog drugoga ću se opet početi živcirati kad budem gledala nogometne utakmice . Ma samo neka je on zdrav i sretan........i neka bude svo zlo u tome što je zapilio za nogomet . Nije on kriv.....vjerojatno su mu s naše strane došli geni za pucanje lijevom nogom .
Kako to radi dokazana Ljevica: