Evo par crtica o lijepoj nedjelji u Dublinu nakon lijepog subotnjeg izlaska.
Preskočit ću razbuđivanje uz kavu i novine i otići odmh na brunch na kojem smo se nas 3 Riječanke našle u gradu. Nakon fine hrane i čavrljanja na hrvatskom, spremne za glasovanje, prošetale smo do naše ambasade. Ja sam išla prvi put u 15 mjeseci. Bilo je i vrijeme.
Gužvu nismo očekivale s obzirom na broj Hrvata u Irskoj. Baš smo pitale i kažu da nas ima 600-tinjak registriranih. Jadni članovi komisije su se za tu šačicu morali izmijenjivati u ambasadi 2 dana.
Dobila sam svoj listić za VIII. jedinicu i prvo se zabezeknula brojem stranaka. A kad sam krenula čitati nazive....prošla me volja glasovati..... Dobro je V. komentirala....fali samo stranka koja se zove 'Moja stranka'.....
I to je prošlo pa smo se uputile na charity fair u školu Modestinih potomaka u nadi da je ostalo još njezine pašticade. Je, brunchale smo, ali se okusi kao što je pašticada, u bijelom svijetu ne propuštaju. No, činile smo dobro djelo; novac od pašticade ide djeci. Kako da se ne žrtvujemo?!
U autobusu nam se obratio neki veseli, pripiti čičica....Nismo ga pretjerano razumjele jer pripiti irish english je iznimno nerazumljiv jezik. Nešto je on spominjao Cork i Dublin dijalekt....ali nije bilo nade da ga puno razumijemo. Dok smo izlazile, pita nas vozač odakle smo. Kažemo mi: "Croatia!" uz smiješak .
Na to će on: "Croatia!" uz osmjeh od uha do uha . "You beat England the other day!".
Dok smo izlazile mahnuo je i još viknuo nešto za nama uz veselo odobravanje ostalih putnika .
Ma koji izbori, izumi, katastrofe, uspjesi drugog tipa.....Nema važnije stvari od sporta za muške na ovom otoku.
Post je objavljen 26.11.2007. u 23:24 sati.