31.12.2007., ponedjeljak
Iskra kao iskra nade
Danas, well. probudio sam se prije nekih 3 sata. Dakle, to vam je oko 6. Zašto? E pa ljudi moji, neki moraju raditi. Moj drugi (na papiru već šesti) radni dan zapoćeo je odlaskom na bus. I taman kada sam mislio izać iz kuće majka me dostigla i rekla "Uskači u auto, ja vozim". SHOTGUN ! Zaboravio sam da majka radi ujutro, pa ono, fala mama. Iako sam mislio da uopće ne dođem jer sam trebao imati lolita shoting ali to je otpalo. Jedna od mojih lolita nije spremna jer nema dovoljno stvari da obuće. Ma one pretjeruju ali ono, nema veze. Neka se sređivaju, što se bolje srede, bolje fotke, zar ne? Ali mislim da ću danas slikat sestru, opet. Jućer se pojavila u nekoj kvazi loli izdanju, kao "došlo joj je" pa neka joj bude. Stvarno je izgledala prezakon i samo da ju malo sredim u fotoshopu (jer izbjegava opcenito sminku) sve pet. Imat cu kvazi loli seshn (dok ne dobijem real loli modele). I sad razmišljate "pobogu zašto o piše o svojim sešnima?!" a sve se to veže na ono "iskra nade"...Nadao sam se fotoaparatu, gledao sam sve moguće oglase i tražio najpovoljnijeg i najboljeg. Sve je bilo super, radim radim radim i nalazim nešto, ali nikada ono što stvarno želim. Ima bolje pikselaže al onda je preskup, ima lošu pikselažu al je jeftiniji, ima bolje leće al je skuplji. UŽAS. I uvijek sam se nadao da će doći nešto jeftino a dobro, nešto što ću kupiti odmah isti čas. I došlo je. Prekrasno. Oglas iz snova. KUPUJEM ! Kakve su šanse za to bile? NIKAKVE!! I sada uživam, moj otac je financirao ovaj moj pothvat (iskreno se zahvaljujem oče) i sada imam novi Canon EOS 40D s kojime već fotkam gotovo mjesec dana. I onda te počinju zanimati neke posebne stvari, poput geznačajnoga henganja u gradu na dugim kavama s određenim osobama. Uživaš, i onda kažeš neke gluposti i sve to prepoadne. Kul, baš super. U životu nemaš baš sreće da nađes osobe kojima bi mogli reći sve, ama baš sve. Mislim da sam u tome pogriješio, bio sam previše iskren. I sada tražim tu iskru, nisam siguran da li je to moguće ali možda sam u daljini vidio jednu, malu, sićušnu, ali mooožda... nadam se. Isto tako na jednom drugom planu, nešto što bi mi stvarno uljepšalo novu godinu, am cijeli život kako mi se sada čini. Imate nekoga s takvim interesima, no što. Kakve ja imam šanse? Dobro, ljudi, ja nemam neko presavršeno tijelo, i sam to priznajem. Premda ljudi kažu da nisam TOLIKO širok, ja i dalje smatram da mogu biti mršaviji. A moje samopouzdanje? Već mi je nekoliko osoba pokusalo pomoći s time, i to ne jedan ili dva dana već i tjedan dana (bez brige nisam završio kod psihijatra, premda bi mi bilo prekrasno da imam jednoga, po mogućnosti nekog profesora s njemačkim naglaskom. I sama moja majka tvrdi da su prijatelji umjesto psihijatra, pa se ja držim tog stava i uvijek se jadam svojima najmilijima, željeli to oni ili ne *eVul look*). Dakle, moje samopouzdanje sve ovo uništava, ne znam kako da to riješim, zapravo znam, i znam što ću napraviti ali ko zna kada ću se ja naći s tom osobom, nije da ja ne želim razgovarati. ma. BWAH Sakle, da li postoji ta iskra i u mojem samopouzdanju? Da mi olakša komunikaciju. Well, the dream the day before. Stvarno mi je pomoglo. Vjerovali ili ne, skoro sam to i izveo neki dan. Ali što me spriječilo? JA SAM !! Ma nema mi spasa -.-'' Dakle, iskra, da li je tamo ili nije. Ne znam, ja sebe gledam ko pesimističnu osobu, volim paničariti i gotovo uvijek, ma uvijek, pretjerujem u panici, totalno sam melodramaticar i ne mogu si pomoći. Trebao bi pisati ljubavne drame. |
29.12.2007., subota
Snovi kao reflekcija stvarnosti
|
Sanjao sam ju, svoju savrsenu "šišmišarku". Pošto sam prolazio kroz dosta dubokoumnih problema (da, ziher) ovih nekoliko mjeseci dao sam si na zadatak da razmšljam "šta bi bilo da bi bilo". I dosta je toga letjelo na sve strane, od stvari pa do misli. Jućer sam usnuo stvarno poseban san. Bio sam u tranvaju i slušao Einstürzende Neubauten. To mi je vrlo čudno jer te prije nekoliko dana skinuo pjesme. Čini se da je taj bend mnogo dubokoumniji od onoga što sam ja mislio. Uglavnom, da se vratimo na pravu temu. Slušao sam dakle te eksperimentalne zvukove i uživao u mirnoći staroga tranvaja. Nisam baš obraćao pozornost gdje smo jer sam samo geldao u jednu osobu.  Sve će ovo pomalo klišejevski zvućiti no kako da si pomognem, tako je to izgledalo i ja to ne mogu promijeniti ni da želim. Blijeda put, žarko crvene usne, boje najtamnije nijanse crvene ruže, zamišljene oći, tanke obrve koje su bile izrazito izražene jer su bile crne kao ugljen, baš kao i njena kosa. Vidio sam da me pogledala. Baš i nisam obraćao pozornost. Takav sam ja. I kada sam shvatio da na sljedećoj stanici idem dolje, nisam otišao. Ona je još uvijek bila tamo i krajem oka me pogledavala. Ja sam napokon prihvatio igru i pogledao je. Nasmiješila se. To je bilo to. Nisam više išta trebao raditi. Zapravo, jesam, jer muški uvijek sve rade. E pa sada sam napravio nešto drugo. Kako bi Matija kojega svi vi znate ostao na mjestu smješkao se i čekao, ja sam zakoračio. Prešao sam onu granicu koju inaće ikada ne bi napravio, prišao sam Joj. Nisam znao da li je s nekim jer sam se samo fokusirao na nju, nisam gledao kuda hodam i samo sam koračao, koračao i koračao. Došao sam do nje i rekao "Prekrasne obrve", nasmješio se i otišao na lijevo od nje na prozor. Mislim da je to to, muško si kada ti iz ustiju izleti nešto sasvim neočekivano. Znaš da te nešto obuzelo čim ne možeš kontrolirati svoj jezik. Gledao sam van, a zapravo sam gledao njen odraz lica u staklu. Nije se smijala mojem bauku, već smo nastavili ovaj ritual pogleda. Prolazile su stanice i znao sam da ni ona nije izašla na onoj na kojoj je trebala. Pogledi su se samo spajali, u staklu. Mislim da smo oboje znali da jedan drugoga vidimo no i dalje nismo mogli prići jedan drugome. I onda sam samo skrenuo pogled, pogled sam usmjerio prema njoj. Zacrvenila se. Kontakt u staklu je nestao. Njeni blijedi obrazi su se zacrvenjeli kao i njene tamne usne. Pogledala je dolje. Sad je gotovo, mislio sam, sad je sve gotovo. Bravo Matija. Nisi dobio ni broj, ni mail, ni jebeni myspace account. I taman kada sam mislio da će sići na sljedećoj stanici, ona se okrenula prema meni. Prišla i ... onda sam se probudio. |
In Pulp Fiction motion
 Proglašen najboljim filmom na Cunnes-u 1994, te je do dana današnjega zadržao svoje stare, i pridobio nove poklonike. Duboki pogled, primamljivi osmjeh, pune usne, prekrasan stas, najseksi šiške koje nikome drugo me stoje kao tebi. Moja draga, Mia Wallace.  --- Prije kojih 10ak minuta kada sam skidao dredlokse iz kose došlo mi je: piši. I sada slušam svoj unutrani glas, koji je u većini slućajeva u krivu al sada jednostavno, želim slušat. Danas sam išao na praksu, i to, wau, na prvi dan prakse. Cijeli tjedan nisam išao ni jedan dan i opet ću, trebao bi, dobiti cijeli tjedan u knjižici. Ne kužim te neke sisteme, ako se radi odna se radi. Ma. Bilo mi je oke. radio sam punih sat vremena i oda otišao na podjelu obavjesti o uspjehu (nisu to knjižice radni narode, to je na kraju školske godine). Prije toga sam bio na kavi sa svojima iz škole. Sanja i ja, za dobra stara vremena, skoćihsmo u duČan da kupimo majonezu i ostatak stvari za sendviČe. Tako smo cijelo vrijeme prošle godine kada smo imali vremena, čitajte - kada nismo bili maturanti. Moja rutina bijaše, i ostala je, da kad se jede sendviČ Matija jede sendviČ od pureće šunke, podravca, majoneze i slatkoga kruha od grožđica. Najbolja hrana na svijetu. Slatko slatko i još malo slatkoga i još ako imam za jogurt to je presveto jelo. Sjeli mi tako u birc i polako se poćela skupljati ekipa, dogovorio se za slikanje s jednom svojom kolegicom za zadnji tjedan praznika i ona sva uber hepi. Kava je bila mlaka. To ne valja. To je najgore. Kada treba biti vruća, trebaš se ofurit na njen prvi *sip*. To je kava. I da, kad je došlo virjeme podjele nikome se neda. E pa ja moram ići i ĐŽenja. Trebao sam pokupiti svjedodžbe od 3 osobe, uspio sam od dvije. Nitko do sada nije uspio pokupiti na svoj račun više od dvije (barem ne ove godine) pa ja držim rekord. Kako vau, čni se da mi raska vjeruje ... što je zapravo jako šokantna činjenica jer ja jedva prolazim kod nje na satu. To je zato jer sam "prošao" s četri. Tješim se. Dostavim ja te svjedodžbe i odem ja u Vunikon. Kupih vunu. Odem na bus za Zagreb s nekolicinom iz razreda. We had a laugh. Koliko god bilis vi različiti vidi se da smo si dobri, premda nikada ne bi izašli van skupa. Premda ja tvrdim da je sve to samo iz ljubaznosti, koliko god se ja trudio da podnosim neke oni dobro znjau što ja mislim o njima i njihovom dvoićnom ponašanju. Dobro, još pola godine i odna ću ostati u kontaktu s nekima, a s nekima neću. To tako ide. I onda na vlak. "Striček, koji vlak ide za gajnice?" uvijek pali. Kada sam došao na treći peron peti kolosjek opet sam iskoristio istu foru na nekoj teti iz HŽ-a. Vrlo su ljubazni. Tako sam došao do svoje Taje i visio kod nje. E mušterije samo dolaze i odlaze, ovaj posao je stvarno naporan/ težak/ kompliciran/ prekrasan/ nešto što bi ja (možda) htio raditi cijeli život [link  ]Glavno je da radim ono što želim. To mi svi govore i toga ću se držati. I kupio si kod nje ono glavno, nove čizme od 14 rupa. Nije da me deru koliko "rupa imaju" već kakve su a ove su mi prekrasne. Nešto ko moje vjerne marte koje su pukle sa strane, od prekomjernog nošenja i silovanja 356 dana u godini [istina, pitajte bilo koga] već gotovo 3 godine. Sada sam ih zavezao u "Spider Web" načinu vezanja, e ne samo da su mi jagodice popucale i da me bole prsti već sam preljen da ih skidam. Ne želim :D Osjećam se kao da imam korzete na nogama. Kad ih mi muški već ne nosimo imat ću svoje marte, to su moji korzeti [kako je moja poznanica rekla za svoga dečka :), da ga pustimo da žnira i da se nervira dok to radi jer su to njegovi korzeti, koliko god oni to ne shvaćali]. Bio sam dobar sin pa sam i majki kupio čipkaste rukavice, znao sam da će joj se svidjet. Oduševljena je bila, a k svemu tome kupio sam i paket dredloksa. Ne samo da sam došao doma umoran i smrdljiv od izbivanja od doma cijeli dan, što su me boljele noge od hodanja i ruke od nošenja čizma, već sam bio tako lud da sam si još sve to išao uplitat u kosu. Sestra mi je vrlo rado pomogla pa stoga sad imam u glavi vunu upletenu u kosu. To je vrlo efikasan naćin kako se riješiti šiška dok ne narastu. Sad samo da stegnemo tako jakod a mi se ne cufaju, to bi bilo savršeno :D al nemoguće >.> I imao sam red dredloksa, ali sam morao skinuti. To je više nešto fancy kad ideš van na kave ili na neke tanzerijade da se rasplešeš. Razumijete me. I da. Više ne osjećam prste u martama, nemam krvotoka, mislim da je to znak da skinem čizme i otplešem jedan ples s Miom u mojim snovima. A za kraj jedni lyricsi, koje će svatiti osobe koje su pročitale cijeli post. " ... sleeping in my boots on, In the summer time sleeping in my boots on sleep, summer, autumn, winter sleeping with my boots on ... " |
28.12.2007., petak
Ally McBeal & crew
|
Svatko tko me bolje zna svjestan je toga da ja volim rano izlaziti van. Ne mislimo sada na 5-6 popodne. Mislimo na 6-7 UJUTRO. I tako dok još većina (99% svih Vas) spava ja se šećem gradom s jednom ili dvije osobe. Tako je bilo i danas. Našao sam se sa svojom Vanessom i znao sam odmah da će mi dan biti potpun. Ona je već obavijestila svoje starce da ne mogu raćunati na nju prije 2-3 jer je vani s Matijom. To se zna, kad nas dva izađemo van, to je to. Zauzeti smo, i a i ona. Da se sad ne upletem u to kako smo ovo cijelo ljeto znali izaci svaki drugi dan van i sve na istu shemu. Nalazimo se u pola 8 kod bočarskoga na pola puta od Save i na pola puta od Močvare. I onda Čilamo. Šta radimo? Čilamo. Sjedimo i pričamo. To su bila vremena... Sada smo već malo stariji i profinjeniji pa čilamo u jednom bircu. Baš smo uberčro dva "gotičara" hengaju na velikim foteljama u fancy kutu jednoga birca u Zagrebu. Nema luđih osoba od nas ;)  Da ne skoćim od teme. Tako smo nas dva proveli većinu dana skupa i odna smo krenuli na zakazanu kavu oko pola1-1. I kada je to bilo gotovo, svatko svojim putem. Ona je trebala krenuti prije ali to sada nije važno, poanta je u tome da svatko ima neke svoje rituale kojih se pridržava, kako ja tako ti i tako svi mi bili mi svjesni toga ili ne. Tako je moj ritual gledanje Trash serija. Šta si ja mogu pomoći ako mi s sviđa Nikita i taj loš tip snimanja emisije. Vidiš i sam da većina opreme je napravljeno od gline te da su svi oni radari na šemu obićne animacije, no da li me je briga? NE. I tako ja, badala kakva jesam, gledam i razno razne serije koje uvijek potaknu moj mozak na razmišljanje. Uvod u anatomiju, Ally McBeal, Tree Hill i sve takve emisije znaju me odvuć i uvijek se mogu negdje prepoznati. Da li ste svjesni da je sam Uvod ista shema Tree Hilla. Svi su napaljeni i samo se žele povaliti no ubaćen je dio s vađenjem srca kako ne bi izgledala ko potpuna marmelada za tinejđere, pardon, odrasle osobe - uglavnom kučanice (pod pojmom kučanice smatram osobe muškoga i ženskoga spola koje žive na grbači svoga partnera, te dok ona ili on rade, kučanica se odmara i gleda televiziju). Gledajte, volim pogledati Ally McBeal. To je emisija iz davnih 90ih dok još uvijek nisam kužio ni polovitu toga što se dešavalo, no ipak sam gledao. Zašto? Zato jer me na neku shemu to stvarno oblikovalo. Neću postati pravnik ni neću halucinirati male bebe kako plešu (nadam se, they freak me out) no opet nešto sa strane je ostalo u mome mozgu od samog ponašanja brojnih likova. Poistovjetujem se s jednim likom John Cageom. Malim zbunjenim likom, Pomalo čudnim no opet simpatičnim likom. I danas se desil nešto stvarno pobogu NEČUVENO (kao da nisam prije gledao ovu seriju no opet me šokirala i sama činjenica da će se ovo možda desiti i meni). Izašao je van (napokon) s prekrasnim komadom i učinio nešto nepojmljivo za njega. Potrošio se čim je stigao. E pa, neču reći fala bogu, bilo je i vrijeme. Vidilo se iz aviona da su bili jedni za drugo i onda trebamo čekati ovako dugo az taj kobni trenutak. Mali zmotani čudni lik i prekrasna plava visoka seks bomba. Marilyn Manson i Dita Von Teese. I onda se zamislim. Da li se ovo može meni desiti?? Može, ali kako? Kada?? Ulgavnom, da sad skočimo dalje, u ovoj samoj epizodi se desilo toliko stvari, toliko banalnih gluposti koje mogu utjecati na moj pogled prema životu. Ta sama serija može utjecati na moj pogled naživot. Ta totalno treš serija iz 1997 može baš meni promijeniti život. Sad već trabunjam. Gledajte, neki čitaju Bibliju i mijenjaju se, ja gledam Ally McBeal i razmišljam o postanku svijeta. Nađite nešto što vas pokreće, nastavite to primjenjivati u praksi, budite otvoreni i tolerantni i vjerujte u nemoguće. Pozitivno mišljenje je cijela tajna, iskoristite ju. Svemir je u Vašim rukama. ...e da se ja ovoga mogu pridržavati, ne bi mi bilo ravnoga. |
25.12.2007., utorak
|
Škola. je prošla. To je glavno, a to što sam na neku shemu prošao s vrlo dobrim je stvarno jako jako čudno. Nije da se bunim, naprotiv, vrlo sam zadovoljan jer sam stvarno loše ocijene sveo na minimalac i da me nije zznulo poduzetništvo imao bi možda čak i još bolje ocijene. Knjigovodstvo je strašno. Mrzim T-račune, to je official. Pa evo. Sada odmor. Lijepo sve noge u zrak i "čilamo", čil with me. Komp mi je bio na svakogodišnjem formatiranju. Treba ga srediti jednom pa opet jednom. I sada mislim da bi bilo vrijeme danapravim Boot CD da mogu samo to insertat i riješit se svih problema koje nosi presnimavanje. Bilo bi mi drago ;) Nasnimih sve potrebne programe i sada se stvarno odmaram kao nikada u ova 3 dana rada. Malo po malo napredovao sam i sve mi je crklo i odna sam morao sve ispočetka. Krasno. Onda sam ponovo sve ispočetka samo još ovaj puta malo sporije, i sve je bilo ok. Serem, na početku sam samo klikao install i to je to. Evo vam savijet, ne snimajte odjednom 4 programa, i najbolje mašine će odapeti. I da. Dobih laptop. Milina. dual procesor od 1,4 GHz, 2 giga rama, 120 giga harda. Vista. Milina. Prekrasan dizajn, prekrasan izgled samoga HP-ovog Notebook-a. To mi je trebalo. Jer svi vi već znate da ja nemam računalo preko tjedna pa evo. Sada ću iamti. Samo da nađem susjeda na koji wireless bi se mogao prikljućiti :D A dalje? Pa slijedi praksa na Obiteljskome radiju, tj. na njihovom internet portalu. Nisam baš nešto previše oduševljen jer mi je ovo zadnji zimski odmor kao srednjoškolcu, a to znaći da više neću imati 3 tjedna odmora dok je snijega tu i tamo i već sljedeće godine ću se spremati sigurno za neki kolokvij (ako završim na filozofskom) ili za neki veći shooting i kolokvij (ako upadnem na akademiju; što su vrlo male šanse...) Premda iskazujem najveće želje za akademijom, želju za učenjem o umjetnosti, glumi, snimanju, sve to, šanse su gotovo nikakve. 1:500 ako se toliko kandidata prijavi. Stvarno mi je žao što oni tamo gledaju da prolaze samo oni s velikom debelom vezom. Kao ona da moj tata ruča s ravnateljem škole svaki tjdan, ili je on krsni kum njegovom djetetu. Uff kako bi bio sretan. Radio bi cijelo vrijeme nešto što volim, što bi bila velika promjena od ovih 4godina što samo visim nad "digitronom" (ilitiga po hrvaCkim računalom) i gledam gdje prenosim koliko, koje je stanje dionica (premda je to bilo najzanimljivije) i lijepim razne članke u svoj dnevnik o marketinškim promjenama na hrvatskome tržištu. Da se ne "filate" oštećeno dajem vam link svoje galerije slika. U zadnje vrijeme se bacam na posao svaki tjedan, posao koji volim, mučenje svojih modela i klikanju po fotiću jer sam ga tek dobio prije kojih mjesec dana. Canon EOS 40D. Svemirski brod među fotićima. Najbolji od najboljih. Stoga, uživajte. DeviantART I da, naravno, sve najbolje svima koji slave ovako ili onako ove blagdane koliko ih god ima. ...te naravno, sve najbolje onima koji su sretni što su dobili ovo nekoliko dana za odmaranje, od svega ;) |
16.12.2007., nedjelja
"Post-it" news
|
I taman kada sam mislio da je svemu kraj prevario sam se na veliko. Pisao sam prošli tjedan oko... 7-8 testova. bio sam presretan što je svemu kraj ali NEEEEE. To NIJE moja sreća. Moram pisati dva ispravka knjigovodstva i jedan engleskoga još moram odgovarati gospodarstvo i pisati geografiju koju je gospodična profesorica odgodila za jedan dan jer nije mogla naći učionicu pogodnu za pisanje u petak tako da mi je uništila cijeli dan s tim čekanjem i onda nepisanjem. Ja bi se svega toga najradije riješio i gotovo, do korjena se riješiti toga. Isto kako i ovoga tako i drugih problema. Tako da ovaj nadolazeći tjedan imam više nerviranja nego onaj prošli. Kul ne? Totalno. I onda će ferje. Lagani odmor, za vas.  Pošto moja škola zahtjeva praksu idem na jednu, "ekonomskoga" tipa. not. Kao i prošloga puta idem na obiteljski radio, ilitiga totalni radio. Bilo mi je prekrasno, radio sam na internet portalu i objavljivaovijesti, uživao s ljudima i prihvatili su me od prvoga dana. Jedva čekam da se vratim i uživam, radim, i što je najvažnije... idem na one kave poslije prakse ;) A kako se ne bi samo "bunio" za dvotjednu praksu, "bunim" se i za dvotjedni seminar fotografije koji traje isto ta dva tjedna. "jadan ja". Stvarno ću imati puno posla i to me veseli. Slobodno vrijeme za rješavanje problema koje treba, kako sam već napomenuo, sasjeći i riješiti od/do korjena i vidjeti tko je zapravo tu tko u ovoj čudnoj igri života. Ah... ja i dubokoumni izljevi u 2 ujutro. Savršena kombinacija. Vama malo smijeha, meni malo jadikovanja. Sretno svima s s-vrš-etkom i dobrim oc-i-jenama ove godine. Do čitanja. |
09.12.2007., nedjelja
Punk vs Goth
|
Rekoh ja sam sebi "napiši post u petak, nečeš više dobiti tako prekrasan dan" ... ali ne otkada ja sam sebe slušam? *Prošli jedan je bio jedan od udarnih na opisu srednjoškolaca. 3 tjedna do krja nastave i početka praznika, samo ispiti i ispitivanje, e pa. Ja kao "pametna" osoba prijavio se na "savršeni poduzetnik" (mali poduzetnik). Natjecanje ekonomske škole koje se sastoji od same šeme osnivanja kompanije pa nadalje. Dakle, sve skupa što smonaučili tokom ovih 4 godina u 4 sata. Kul. Bio sam uvjeren da ne ćemo proći, ali ne, moja sreča. prošli smo. sve super al mora se još više učiti jer se ide na županijsko. čitajte - oslobođeni tjedan u 2 ili 3 mjesecu. *Onda sam dobio 5 iz statistike, dvije petice u razredu i ja dobio pet. kud baš ja? Hajde, barem mi je to podiglo moral dana. *Vip mi je dao 25 kuna na račun, to je uokvirilo cijeli dan. *Dobio sam i modela za subotnje naslikavanje. Bilo je prekrasno, možete provjeriti situaciju slika na mojoj DeviantART stranici [direktni link za galeriju slika]. ...i brojne pojedinosti sretne u svezi toga dana. Sve super. Ali gledajte negativne strane. Sljedeći tjedan, pošto sam ovaj cijeli bio na spremanju za natjecanje, imam prebačene ispite, stoga imam oko 15 ispita u tjednu. zadnji tjedan, još, nemam ništa. I da, ovo je moj blog. Mislim da ovdje barem mogu biti iskren, barem sam uvijek do sada bio iskren. A sada na neku meni, trenutno, važniju temu. Kako su već brojni zaključili mene muče problemi teži od kretena koji vam ne dopuštaju izražavanje, vašu religiju i svijeta koji ne shvaća ljepotu u nećemu što uopće nema predispozicije da bude lijepo. prekrasno. Iako sam znao da se s nekim tko je već u vezi ne petlja, i što će to uništiti vaš sam dosadašnji prijateljski, il dublji, odnos ja se morao s rogatima bosti. Kakav sam ja to kreten koji se mora upetljat u neke osjećaje koji su samo ubačeni u vaš um radi jedinoga cilja, razmnožavanja. Ljubav je komercijalno smeće, izmišljena samo zato kako bi se prodavala srčeka, jastuci, cvijeće, crvenilo il općenito neke čestite s ljubavnim izjavama. Nije ljubav uništila Edgara Allana Poea, njega je uništilo razočaranje kako će i mene.  Ova sama kombinacija je prilično ubitačna. Iako je općepoznato da je goth nastao od staroga punka sve se zna zavrtiti baš oko t scene. Zašto pobogu ZAŠTO?! Nije li to zbog fishenta, marti, opčenito čizma, ekstenzija ili deathhawk-ica, glazbe, ljubavi prema umjetnosti... e ljubavi prema umjetnosti, sada dolazimo na nešto srodno temama.Umjetnost je uvijek spajala old school-ere. Pod tim pojmom smatram Old School Goth & Old School Punk's. Joy Division, the Damned, Siouxsie and the Banshees. Sve je to što spaja te dvije prekrasne umjetnosti, po mojem umjetnosti koje su skoro pa izumrle al opet očuvane u nekim manjim dijelovima. Old School je diskriminiran. To je općepoznato, kada bi se ja počeo okolo šetati u fishentu, kada bi "paradirao" po trgu s bijelom facom, pirsevima u nosu. što bi potaknuo?? Još više malih klinaca koji se "furaju" na sve to. I što još? Diskriminaciju koja je zastupljena u svijelome svijetu, kod nekih manje kod nekih više a kod nekih nimalo. Blažena Austrija, blažena Njemačka. Jedne od najrazvijenijih zemlja u Europi, to je najbolji primjer kako naša Hrvatska neće biti. Prvo što nismo ni sama "zemlja znanja" pa nadalje (umimo primjer moje gramatike i č i ć-a). I opet na temu, zašto takva privlačnost? Umjetnost. Nema puno ljudi na ovome svijetu koji razumiju pravu bit umjetnosti. A kada baš i nađeš takvu osobu, ona je već zauzeta. Bed ha? |
