13.01.2008., nedjelja
|
This was a beautiful winter. Najkreativnija do sada. Je da su mi ovo zadnji zimski praznici ko srednjoškolcu (iskreno se nadam) i sve al se i dalje nadam da ću se ovako odmarati. Odradio sam nekoliko photoshootinga, fotkanja prirode i nešto crtkaranja, kreativnost na svakome kutu. Praksa i sve. Jupijej ne?. Ja sam takav frikshow, kako izgleda. Uvijek sam na meti ljudi. Al iskreno me to ne dira. Uletio sam u najčro alternativniji tamo-moraš-ići-ako-si-totalno-kul birc, zvan "Zvuk". Nije da imam nešto protiv Zvuka, naprotiv, tamo je najbolja kava u gradu, već protiv nabrijanih malih metalaca i kul gotičarka. Kako uletavam unutra s komadom pod ruku (to je uglavnom New Faith, jer inaće nejdem tamo baš zbog zurenja, a Megi voli to mjesto pa odna idem tamo samo s njom) prvo dobim WAU S KIM JE TO DOŠAO OVAJ LIK a onda KOJE ČIZME, ME WONNA i onda KOJI JEBAČKI KAPUT i sve kul. Samo vi slinite, no da odvojite od toga što trošite an alkohol i cigarete za šampon i odječu, sve ti to mogli imati i još više. Ali neee, mora se piti na Fišu inače nisi kul, a ne. >.> Nikada neću shvaćati mladež, u takvim se trenucima osijećam kao 30o godišnjak a ne kao osoba koja je tek napravila korak u zonu punoljetnosti. Skinem ja kaput i zabljesne ih svjetlo bijele košulje, s crnom kravatom. U pozadini samo čujete KOJI KURAC i JEBOTE KOJI JE OVO VRAG. Da, iskreno volim Zvuk. I onda se okrenem da vidim koji je to fak i skužim, ja. Krasno, a u pozadini nea grupica od čro metalaca s masnom crnom (obavezno) kosom do poda. Jako kul. Dao bi im 14 i pol godina. Ne znam dal uopće smiu piti kavu da im ne narastu rogovi. Frikšou, jelte.  Jućer sam bio na Torture Gardenu. Ne samo da je to izgledalo kao pravi chillout, ljudi u gumi lateksu i PVCu, gumenoj reviji i raznim pomagalima, i da ne spominjem preformense rezanja dijelova tijela, zabijanjem inekcija i čavala... To je bio show. I da li je bilo čudnih pogleda? Ne. Zašto? Zato jer su ljudi odrasli i shvaćaju razlike. Pogledajte mene, ja uspoređujem nadrkane klince koji samo žele orobiti starce za alkohol i odrasle ljude koji se vole oblaćiti u gumu. Nije normalno. Ovo prvo. Ali samo se treba nadati da će ih ta faza nepranja i zgrađavanja na razlikama proći. Ma hoće, ako i ne, netko će im to uvaliti u glavu. Na ovaj ili onaj naćin. I sad ne vidim poantu ovoga posta. Well, to je i sama poanta svega ovoga. Poanta je u tome da nema poante [točka] |
10.01.2008., četvrtak
|
I još jedan dan je prošao. Svako malo odem do grada i radim, što, ništa. Zujim po kavama po gradu i tražim sintetičku vunu. "Dobar dan da li imate sintetičku vunu?" "Imamo vunu i samo vunu i miješanu sa sintetičko vunom" "A 100%tnu sintetičku?" "Kako sam rekla, imamo običnu i miješanu s vunom i sintetikom" "Dakle nemate sintetičku?" "Imamo miješanu s običnom vunom, i običnu 100%tnu običnu vunu" "A nemate 100%tnu samo 100%tnu sintetičku vunu??" "Sada ne" "A dobro. Đenja" Dok mene pohvataju prodavačice. Na neku šemu ja u cijelome gradu tražim vunu, tj tražio sam do prije 4 mj kad je je bilo na bacanje, a sada. NEMA. Krasno zar ne? I fotkam što ne smijem zaboraviti. Za sada umjetnost je moja jedina ljubav koja će i biti uvračena, koliko god to melodramatično zvućalo. Ja volim umjetnost, sam pojam fotografije, kiparstva, poezije. Glazba me nadahnjuje, inspirira fotografije, inspirira mene, inspirira samu bit i ča emocija. I tako da. Danas sjedim na kavi nasuprot nje. I prolazi mi kroz glavu. Ne želim i ovo izgubiti. Dobri smo si sada. Nešto ću usrati a k tome ona me ne doživljava tako. Koliko god ta sama ideja i sama pomisao na to udi u meni sretne misli, ne, to je nemoguće. Ja sam se previše uvukao pod kožu, ja sam samo frend. Koliko god dobar bio ili jedan od boljih, ne znam. Nisam nikada saznao. Dobri smo si. I to mi je trenutno najbitnije. Ne želim da to nestane. Predugo smo si dobri, ma koliko god se relativno kratko (naspram cijelog života) znamo ne želim da ovo izgubimo, svi ovi mjeseci družeja i nepotrebnog obilaska grada, tražeći, ništa, družeći se. Bilo bi mi prečudno izbaciti ju iz svoje rutine života. Ne hvala. Za sada, neka bude kako je. Ja se ne bunim. Bolje vrabac u ruci nego golub na grani, zar ne? |
08.01.2008., utorak
Konstruktivna kritika ftw
|
Ja stvarno podnosim dosta toga, od dana kad je moja majka otišla na zasluženi odmor od svih ans, da se odmori i malčic izljeći jer je na minimalcu fizičke snage, ja podnosim staroga. U ovih nekoliko dana od kada je nema ja sam gutao takve gluposti nisam odgovarao bio sam dobro dijete i sada se moram jednostavno ispucati. On je takav bezobrazni kreten. Misli da je najpametniji na svijetu i uvijek mi se unosi u facu. Što se radi ljudima koji vam se unose u facu, ha, što smo pričali o tome? Ako nisu pijani tj nisu svjesni da se unose, ostavite ih, no ako se svjesno unose, dobe takve batine da se jedva kasnije dignu sa ove proklete zemlje. Nemožeš se ponašati ko arogantno derište ako već imaš djecu, općenito, ne možešš biti bahati idiot koji smatra da je uvijek u pavu. Ljudi griješe, ti griješiš, ja ne vidim krila ili 6 ruku da te mogu smatrati božanskim il presvetim tijelom stvoreno od same božice. U kurac. Da, tvoje fotografije su najbolje i najljepše, tvoje usmjerivanje blica ljudima u facu uopće ne smeta i to uopće ne uništava fotografiju, to što fotke izgledaju kao da si ih lijepio kolažem, tako plastične, umjetne, to uopće ne smate. Uništiš samu bit fotografije. Da li si čuo za sjenu možda?? NISI. Tebi je sve ravna ploha. E pa sada bi te najrađe odalamio tom ravnom plohom po tvojoj bulji. Ne da mi prijeti da mu moram dati fotke koje slikam da ih vidi, tj. da ih pošteno iskomentira i totalno me ubije u pojam. Nije to kritika, to je sramoćenje svoga sina pred svima koje on poznaje. Ubijanje u pojam. Neće on pokazati kko da ja naućim fotografirati, on će se sprdati sa svega toga. Koliko puta smo sestra i ja nejga ćuli "Ima fotić već 2 mjeseca i ima samo jednu dobru fotografiju, sve mu je drugo užasno, totalni je antitalent za ovakve stvari". Pa hvala lijepa ti si kreten. Tvoje fotografsko umijeće se sastoji od slikanja većih okupljanja ljudi poput svadba krstitka il lokalnih zabava. Žao mi je što nikada nisi saznao da je prava umjetnost u crtama tijela, crtama prirode a ne u ljudima koji se ponašaju umjetno i poputno, pa mogao bi reći i izmanipulirano. Nemojte me shvatiti krivo, i ja volim slikati ljude. Al neću slikati takva okupljanja. Thats not my thing. Ja to ne volim. To je umjetno, za razliku od samog pojma modeliranja. Volim kad slikam modele, onda se dotjeraju i sve, ali ja pokušavam predoćiti što prirodnije ponašanje, poglede, crte lica a ne ukočenost i strah od loše fotke. Barem se trudim. Za razliku od ejga što samo pljuje, nije to kritika, on PLJUJE PO MOJIM FOTOGRAFIJAMA. NE ŽELI POMOĆI i KONSTANTNO se ponaša kao DIJETE OD 14 GODINA a da ne spominjem da će uskoro 50. I nije to samo što se tiće fotografije, ona je sve ovo samo zaokružila. I da, došetao je u sobu, uzeo fotić i otišao van. Sada će to sakriti u svoju "uber tajnu policu" do koje ću došetati, otvoriti ju i uzeti fotić nazad. What a creep. Hvala, oče, na ovome stajalištu. Ti si kriv za sva sranja u mome životu, i to najviše za ona psihićka stanja. |
07.01.2008., ponedjeljak
Jubito time
|
Da malo ubijem monotonost slika i teksta ubacujem videe. Uz sve gluposti koje s mi letjeli kroz glavu, došla je i promjena moje kose. Da malo i promijenim ono u materijalnome obliku kroz što letje moje misli. Pa izvolite, možda je nekima palo na pamet, možda nekima nije. Niste čr00 ako ne pogledate videe ;) A ovo me potsjetilo na MiD ;) Naš underground projekt :P ...mmm pretty colors... Uživajte u zadnjem tjednu odmora, ako niste na faksu. A ako jeste, heh, i ja ću biti još malo :D jedva čekam (?) |
02.01.2008., srijeda
Kada kreteni "upravljaju"
|
"Gle, ne buniš se što idemo u crkvu, kako to?" "I ja želim imati socijalni život, hoću van 12oga" "Vidjet će mo" Ma da. Jako kao općepoznati ne-ljubitelj ove svakodnevne religije slušam kao dobro dijete svoje roditelje i poštujem njihovo mišljenje, koliko god ono bilo drugaćije od mojeg svakodnevnog stajališta. Da li se bunim? Naravno, ali opet je važna ona stvar, GDJE se bunim. gledajte te ovako, recite im to u lice i vidjet će te kako će doć jedna kazna, dvije, tri, četiri. Skužili su da više to uopće ne djeluje na mene ali je i meni dosadilo biti cijelo vrijeme doma i imati zabranu interneta premda ići na nejga redovito jer moji otac baš i nije nešto maštovit što se tiće skrivanja. He sux, big time. Svake sam godine našao što ću dobiti ili što bi trebao dobiti ili išta takvo. Lom. da se vratim na poantu. Pregrizem, neka mi to istrune u guzici. Financiraju me i mroam ih poštivati koliko god to ne želio. Plus što se u zadnje vrijeme, kad se ne svađam, dobro komuniciram sa majkom. Otac - sin komunikacija i njegovi neostvareni snovi koje nije uspio obistiniti u svome djetiljstvu ne prolaze na mene. Za to imaš manjeg sina koji je voljan sve to prolaziti s tobom, ja ne. Formiram se kao lićnost. Sretan sam zbog toga. Ima ljudi koji ne daju mira svojoj djeci, muće ih tako ostvarujući svoje snova iz davnih dana njihovoga djetinjstva. Npr. izbor škole, gledajte, ako dijete ne želi u ekonomsku i želi u tehničku, pustite ga. Iako vi mislili da ste u pravu sada VI pregrizite jezik i neka proba, možda i uspije. Nije u mome slućaju jer sam ja htio ići u primjenjenu, nešto kao umjetnička akademija ali kao srednja škola. Završio sam u ekonomskoj. Da li se bunim? Da, ali da li ću biti nitko i ništa kad završim školu (ako sve dobro prođe) za koji mjesec? Ne. Imat će srednju školu s kojom se mogu normalno zaposliti, voditi knjige ili piskarati. Ekonomisti su jedni od najtraženijih ljudi, e pa ako en znate gdje će te, nemojte u gimnaziju, idite u ekonomsku. Koliko god oni tvrdili da je gimnazija teška i bla bla, ekonomska je teža. Mi kakti imamo vlastiti program, ali i tu je ta caka. Imamo svoj program koji kombiniramo s GIMNAZIJALSKIM tako da imamo ekonomski program i program opće gimnazije. Kul, zar ne? Uz sve ovo, samo je klasićna škola najteža, nju se manite ako niste spremni na 3-4 negativne tokom polugodišta, i na kraju opet možete proć s 5 ali se morate ubiti od posla. Ne dajte da se udaljite od vašega puta, to je VAŠ put života. To su VAŠE odluke, ne NJIHOVE, VAŠE Mislite svojom glavom, bilo to u odluci vezano za vaše obrazovanje ili kupnju odjevnoga predmeta, izlascima ili ljubavi. Malo po malo, formirat će te se u odraslu osobu, a onda vam je druga stvar na pameti. Opstati. O tome u sljedećem nastavku. P.S. Svi mi možemo misliti vlastitim glavama za razliku od kretena koji nije poštivao pravilo desne strane ulice i skoro nas pokupio na raskrižju na kojem smo mi imali prednost a on je samo još nadodao gas. Da nas je lupio, mislim da bi mu bilo bolje da je odalamio jače po mojoj strani i da sam odapeo na mjestu jer ako bi imao malo "mjesta" i snage za razmišljanje... mislim da bi mu prokleo cijelu njegovu lozu, potomke i da ne spominjem njegovo mentalno zdravlje. Natjerao bi ga da si izvadi očne jabučice tupom žlicom od nebrušenoga čelika. GEBUS ! Ali ima kretena na ovome svijetu, a večina ih je za volanom. |
