24.02.2008., nedjelja
Razlog više zašto imati dijete
|
...da vam ne bude dosadno u životu. |
22.02.2008., petak
Djeca
|
Od njih sve kreće, zar ne? Vi odgajate svoje rođeno dijete, formirate ga kao osobu. U glavu mu ubacujete komunističke priče, neonacističke, kršćanske, židovske priče. Tako mu u glavi stavljate neke elemente, osnovice za život. No kada mu govorite nešto sasvim krivo, tko će vas upozoriti na to ako i vi sami ne znate da je to krivo??  Uzmi mo ovo u primjer. Vi ste vrlo zatucana osoba. Živite na selu, i što radite time svome djetetu? Pretvarate ga u zatupljenog neotvorenog komunistički nastrojeno dijete. On će jednoga dana imati pramenove i zlatne lance oko vrata, pretvarati se da štuje "Isusa Boga Presvetoga" a zapravo će švercati ukradene BMW-e ili krasti šljunak iz lokalne jame. I svi će te biti ponosni na nejga jer su odgojili tako divnoga mladića. Ona će dangubiti ko njena majka, bacati smeće kroz prozor a ne u koš za smeće. Da, i to postoji. Osoba koja je tako lijena da baca napoj sa 3. kata u vrt. Na cvijeće, koje uspjeva na ne znam kakav način. Zasadimo tulipane, crvene ruže i konzervu ananasa, ostatke jućerašnje večere ili staru koru od banane. Već joj vidim budućnost, maloj princezi, bit će divna prodavačica. Udati se za već prethodno opisani karakter, sa zlatnim lancom oko vrata. I svi će te biti ponosni na nju jer su odgojili tako divnu djevojku. I bit će sretna kršćanska hrvatska obitelj. Muž će ju tući, ona će mu samo udovoljavati, na sve naćine. Djecu će odgojiti baš onako kako su oni bili odgajani, i onda se mi čudimo kakva je to zajednica. Sve počinje od roditelja, ja na sreću imam jako dobre roditelje, u usporedbi s ovime. Ja nikada ne bi dobacivao preko ceste, ili u leđa. Ja nisam pizda koja sere po svima kada okrenu leđa, ako imam što na umu, kažem, u lice. Otvoren sam i iskren, znam kada treba šutjeti. Znam poštovati tuđe mišljenje i poštovati starije. I kada nisu u pravu, znam da moram šutjeti, zašto? Jer sam tako odgojen. Jer sam dobro odgojen. Štogod drugi pričali, ja sam u svakome slučaju bolje djete od 90% hrvatske mladeži. Da, imam i ja hrpetinu mana, nisam ni ja savršen, ali većina od toga je prenapuhano. Nosim crno, imam obrijanu glavu, slušam "čudne" stvari i moje je društvo jako "tmurno" idem van na "opskurna mjesta" i vrlo sam liberalna osoba. Više volim pepsi od alkohola, soja mi je draža od bilo koje vrste mesa, i ne vjerujem u standardna pravila vjerskih puteva u "našoj" zajednici, iako žrtvujem svaku nedjelju za to jer znam da to mojoj majki to puno znaći. Ali i ako izgledam tako čudno, ne vidim ništa loše u razlikama. Zato sam i ja sam vrlo otvoren što se tiče ovakvih pitanja, jer znam kako je onima koji su bili odbijani cijeli život, ismijavani i zanemarivani. I baš zato bi htio biti roditelj, jednoga dana, da svoje dijete naučim razlikama. Mogučnosti izbora u religiji, životu i njegovim stilovima, načinu izražavanja putem umjetnosti - pisanja, fotografiranja, slikanja i glazbe. Sve je to dio života koji ne smijete ogranićavati. Ne smijete reći STOP. Život se živi punim plućima. Nemojte odgajati krivo vašu djecu, rađe tražite za pomoć. Bilo kakvu, samo nemojte od djeteta napraviti seljančića ili seljanku koji će se isčuđavati dugačkim kaputima, bijelim licima, zelenoj kosi ili običnim čizmama koje se nose, i kada nije, snijeg do koljena. Možete protumačiti ovaj post kao obično nagalšavanje svoga ega, ili kako od želite. Ja znam što sam mislio, i sretan sam što imam ovakve roditelje, zanemarujući sve njihove mane. |
17.02.2008., nedjelja
E baš budem !!
Gledajući na cijene koje kotiraju na našem tržištu, mi samo smo vrlo u kruški ako nemamo velike prihove, čitajte, ako starci nemaju duboki džep, ne.  Tako da za neki komad odjeće, poput, divnih hlača, izdvajate do 500 kn, ako nisu oriđđ, a ako jesu, date i od 1,000kn pa nadalje. Pametniji ljudi koriste šnajdere, no postoji i E-Bay. Ne želim da ovaj psot liči na reklamu, pa ću se potruditi pokazati bit svega. Naručio sam s njega jednu prekrasnu stvar, ogrlicu. Mnogi znaju da imam popriličan fetish na njih. Imam već 4 kožne, nekoliko lančane te dvije konac/plastika lyke. Isto tako i prsteni. Nema do srebrnog prstena s dragim kamenom. Dobro, smiri se, ipak si muško. Nemogu. Zašto? Zato jer to volim. Netko voli trošiti na cigarete i alkohol, ja volim nakit. Tipičan sam primjer Rozza Williamsa s tonom nakita. Ili Roberta Smitka, tko vam je po volji ;) Isto tako, same ideje, mnogih stvari koje radim sam dolaze s ibeja. Ne samo nakit, već i torba, prišivci, ma i ukrasi koje visim po sobi i uljepšavam si život, ti maleni detalji koji mi sve znače. Iako iritiraju sve prisutne, plastični šišmiši još obješeni za noć vještica, i gumeni šišmiš koji visi sa stropa, kupljen u disneylandu za vrijeme maturalca po francuskoj. sada mi još samo treba ogledalo i hrpetina svijeća. bolje samo ogledalo, ne znam gdje bi stavio sve te svijeće pošto ih već sada imam previse. Uglavnom, isto tako sam naletavao po tom čuvenom e-bay-u na "čudne stvari" poput, privjeska u obliku otrgnutoga uha, n' stuff. Plus što ljudi znaju u tu sekciju staviti stvarno prekrasne stvari, Poput ogledala veličine (mislim) 1x1m okruglog, sa anđelima i lupanjama, drveni, izrezbaren. I ne tako jako skup, mislim da je bio 11 funti. you do the math. stoga, E-BAY !!1 Ako niste za obilaženje placeva i kupovanja kod kumica, prešivavanja i došivavanja, klik klik i enjoy. |
15.02.2008., petak
Batcave - The Documentary
|
|
08.02.2008., petak
Odrastanje je tako prekrasan ... pojam
|
Neki dan je bilo vrlo zanimljivo. Otkažu mi 2 osobe dogovor, i dođem doma sav tužan. Svatko naime radi il je u škkoli i baš kada imam slobodno vremena netko drugi ne može. Welcome to the real life. Takva je to dobrodošlica za svakoga tko sada kreče na pripreme ili sam faks, ili pak radi. To je to, zabava na minimalcu, nema izlazaka ni sređivanja za van, sada si samo sretan kad izađeš na kavu. Tako je barem meni. Moja radnja još uvijek nije ni započeta, još nemam ni informacija, morao bi se stvarno požuriti. ovaj tjedan, sigurno. Da skočim do tog instituta i skupim informacije na USB i sve to dotjeram i suzim na pristojnih 30ak stranica. I onda tamo da sve to pofotkam, i onda ono najteže, sve to naučiti. Ou joy ou joy.  I mislio ja da je moj dan propao. ali NE. Dobio sam poruku čudnoga sadžaja a ja se volim igrati time. Iako je poruka bila u stilu osnovnoškolaca, "mojoj se prijateljici sviđaš" ja sam zagrizao mamac i krenuo kopati dublje. Tako da sam stvarno saznao nešto neočekivano, možda šokantno. I onda sam nazvao jedinu kariku što sve to spaja, jednu od mojih najdražih osoba koja zasigurno zna što se radi u svemu tome. Tako da informacije koja sam dobio nakon te kave/pive nisu bile dovoljne za moj mozak. To je nešto sasvim neočekivano i šokantno, ne znam dal pozitivno, dal loše. Al u svakome slučaju od svih tih 5-6 cura, djevojka, kako hoćete, nije ni jedna koja je prošla kroz moju glavu. JAY ME ! *usklik ne* I sve se to opet vrača na priču da se ljudi iako s punih 18,19 godina ponašaju kao djeca. To nije normalno, i to nije odraslo. Razmišljam o faksu, pripremama, kako nemam vremena za razgovore, ni kave, s najdražima i onda sve ovo. Mislim da mi to ne treba, iako sada trenutno se meni vrti jedna sasvim treća osoba, i tko zna što će biti. Možda čak i nešto izrodi iz toga, ja se iskreno nadam. Pripreme sutra, držite fige. fotografija  |
03.02.2008., nedjelja
Return to the Batcave
|
Planiram već duže vrijeme nešto natipkat. Uvijek me nešto spriječi. U školi je hrpetina posla a k tome još idem i na pripreme od sljedeće subote. Pripreme za filozofski fakultet. oujeah fuckjeah - NO. Neda mi se totalno sam lijen a znam da bez njih nemam nikakve šanse za upad. Eto, ode moje vrijeme rezervirano za fotkanje, subota ujutro. Nagađam al te bi pripreme trajale od 9 ujutro do 2. Onda bi stigo samo na kavu i to bi bilo to. Gotova subota. Stvarno užasno. Ajde barem ću probati nešto iskemijat da idem onda fotkat i da se vratim doma... oko 9 XDDD I da, moja grupa savršenoga poduzetnika je osvojila 4 mjesto na županijskome natjecanju. To vam je natjecanje ekonomskih škola RH. Dakle, 4 godine učenja spojite u 4 sata i prezentaciju na hrvatskome i engleskome. Krasno, zar ne? A, prošli smo i to i sve je dobro završilo, je da smo na najgorem mjestu, četvrtom, ali gledajući da smo 4 od 11 je super. A što se tiće drugoga repertuara?  Well. Osjećam se užasno. Ne drekasto il kakogod. Trulo, ne. To me prošlo. Takva je sada ona, moje trulilo je prošlo na nju. Neka vidi kako je meni bilo. Sada bi se već moglo reć da sam se osijećao ko pas, da se osijećam ko pas. Ostavljeno, jadno, prozirno, zanemareno. Nikako nisu osjećaji koje bi željeli, a kamoli zajedno. Nešto strašno. Ovo me sve više i više potsjeća na neki evil curse, a ne na život. Sve ide dobro, škola, ovo ono, roditelji (koliko može ići), tolerancija, ali ovo. Nejde. A danas sam bio u Samoboru, na fašniku. Ja sam išao tamo sa namjernom slikanja, naravno, više su mene slikali nego ja ikoga drugoga. Ne bih se čudio akda bi završio u nekim galerijala slika, ili negdje u novinama. Čak sam čuo sa strane i komentare "Čovjeće, ovo je pravo" i "E ovaj lik ima irokezu, mama ja hoću irokezu!!1" ali i onih slatkih poput "E ako naša kćer nađe nekog ovakvog, mislim da će ježit ježa". Ali ima nekoh slatkih fotografija. link I u zadnje vrijeme previše visim na e-bay-u. Iskreno, tamo se može nači dosta toga jeftinoga i kvalitetnoga, dobro to ej tamo relativan pojam jer se slike mogu fotoshopirati. Uglavnom, jeftinih stvari, koje nigdje ne možete nać - kao npr. uho privjerak za ključeve. ou yeah. I prekrasna ogledala. Ma svega stvarno, svega. Moram se smiriti. Prijateljica iz razreda mi je kupila jednu zanimljivu knjigu za 18i rođendan. "Kako se riješiti stresa", vjerovali ili ne. Ja, kao tek punoljetna osoba imam vise stresa u zivotu, sa svih strana, nego starija osoba. Možda jesam izgledao mladoliko prošle godine, no ove godine ne izgledam starije, izgledam mrtvo i umorno. Jedino riješenje je gkazba. Return to the Batcave, mi pomaže u zadnje vrijeme. Posebice Pneumania , Virgin Prunes, Specimen i moji najdrazi Aliensi te Siouxsie. Bjork isto tako ;)Glazba je jedino riješenje kod mene. A sada škola. Stvarno, škola. Pripreme ovaj tjedan, moram isto tako i skinuti neke informacije za dnevnik rada i onda to prepisat. I k svemu tome morao bi ići po informacije za maturalni rad. To moram ovaj tjedan. uf. Ajde. može se, mora se. Još malo pa faks, i kad se upišem, imam cca6 mj za odmor. Tada ću se isfotkat, imat modele i spartijat. Do tada, moram sve ovo trpjeti. ...sada mi je stvarno drago što imam drage ljude koji su uvijek uz mene. |
