16.03.2008., nedjelja
Snaga plavih
11.03.2008., utorak
.ispiranje galve jeftinim sapunicama
|
ovo je stresno. Sada ova njega voli i to mu je priznala al on je taman odlučio imati dijete sa svojom ženom koju voli i ne voli ejr i dalje voli tu plavušu koja je za nejga bilo nešto nedostižno - prekrasna dugonoga plavuša pametna i draga nešto stvarno nemoguće. I sada ona njemu to kaže i da joj znaći najviše na svijetu a on je sav zbunjen. Kasnije ga je čekala na dogovorenome mjestu al on nije došao nego se povuko na osamu da razmišlja. ova je bila spremna učiniti sve za njega čak i otići pred oltar premda nije htjela jer ona nije takav tip žene čovječe ona je obrijala obrve za njega jer ga tako voli onda je čak i prošla preko 999 gluposti tako da bude po nejgovome jer mu je vjerovala a onda je on samo otišao. i nemojmo zaboraviti ovu koja je ostavila svoju ljubav koji bi dao svoje dvije kirurške zlatne ruke za nju jer je ona njegova velika jedina životna ljubav. ova serija je ista marmelada ko sve teenagerske serije samo što je profinjenija jer se spominju doktori i operacije ![]() sapunica u mojem domu. sapunica u mojoj glavi. sve se to vratilo u moj zivot, kada sam taman prestao razmisljat o njoj ona pocne urlikat na msnu. to je prokleti program, da mi ne sluzi za dobre trenutke, odmah bi ga izbrisao bez razmišljanja. ali ne, ona je započela da sve u mojoj kreativnosti vrišti i zahtjeva njenu pozornost. istina, ili ne. ne znam. ja radim ono što meni odgovara i sve povezujem sa stvarnim životom, al da "vrištim" je malo pretjerano. i tako smo se zapričali. pričali, sve rekli. sada imam samo na biranje, vratiti sve na staro i imati natrag jednu osobu koja mi je stvarno prirasla k srcu ili ju otpizditi jer ništa neče biti isto. ona sama melodramatizira u pitanju mene, jer joj ja značim stvarno puno i jer ona ne želi da sve ovo stane da sam joj previše drag al samo ko prijatelj. uvjeren sam da mi nije sve rekla, da ima mnogo toga od "nisi alfa mužjak" do nećega sasvim drugog. samo se bojim njenog odgovora u smislu da trebam zreliju i odgovorniju osobu, da bi mi se zgadila i onda bi otišlio i samo to pijateljstvo k vragu.dok ovo pišem, stvarno mi se čini da joj ja značim nešto stvarno više od samoga pojma zbari-ostavi. ne znam kako će sve ovo ići, ali me stvarno zanima kakav će biti sam rezultat. i da, na meni ej da biram, kada biram imaš više opcija. a ja volim opcije. .sapunica u mojoj glavi, u mome životu |
08.03.2008., subota
Biti će teško, rekoše mi
Ako preživiš, blago tebi. Maturantski dani su jedni od najstresnijih dana u tvojem životu. Ispiti svaki tjedan, zakiksaš, letiš s ceste. Knjigovodstvo me mući, ne mogu jednostavno, najteži predmet u školi. Učim, i ništa. To je najgore na svijetu, ne matematika... to je mačji kašalj naspram knjigovodsta s bilanciranjem. Kad prođem Ekonomsku... nema šanse da primim bilance u ruku, il obračune, il išta, svaki račun ću spaliti, račun za mlijeko, spaliti. kruh, spaliti. novi komp - to neću. to ću spremiti, garancija čovjeće :DDa. Upisom na Akademiju (ADU) osiguravam novu opremu za fotić. Upad na filozofski, novo računalo. Vrhunski krik mode dizajna i rama i grafičke. Sve. Ali caka je da moram upast, točnije, upadam. Razmišljam pozitivno, vidim se kako gledam na listu i ja sam IZNAD crte. ja sam UPAO na faks. Filozofski.Za Akademiju držim fige, pa makar da me zovu na drugi intervju. Samo da vidim kako je tamo, jer je i sama istina kad ljudi kažu da tamo upadaš ili ako si stvarno lumen lumen da lumen il da su ti roditelji poznati umjetnici, pravnici, političari. Do tada, za ostali puk, ta prekrasna zgrada, to znanje, ostaje tajna. Ne samo da me sad počinje zabrinjavati i sama matura, maturalni rad, več imam i izložbu u školi. Ovaj tjedan sređujem fotografije koje će biti izložene u holu Ekonomske škole, u Velikoj Gorici. Nadam se nekoj kvazi izložbi koja bi mi pomogla u približavanju mojeg raznolikog stila fotografiranja populaciji u mojoj okolici. A najiskrenije, da sam sebi malo podignem ego jer nisam nešto prezadovoljan fotografijama. Teme jesu raznolike, no vrtim samo modele sister/ja/sister/ja. ne to nije zdravo, nemam vremena da izađem van i fotografiram prirodu, malo neke prijateljice, pa da platim i za kojeg pravog modela. Ali ne. nemam vremena. Ubija me sve to... Plus ostatak gluposti koje mi se vrte po glavi. I ne izlazi van. To me davi. DAVI. GUŠI. Ma brka mi percepciju stvarnosti i okružja. Nije definitivno zdravo. Sada će i Govornička škola, uh. Još posla. Taj nekadašnji odmor, je sada samo knjiga koja se stavlja na policu s knjigama, koje moram pročitati u roku od 2 mjeseca. Išao sam na brzo čitanje, ali nisam svemoguć. Ali nakon ove muke, imamo najdulji odmor u životu. Nadam se da ću sve to i doživjet. |


Ako preživiš, blago tebi. Maturantski dani su jedni od najstresnijih dana u tvojem životu. Ispiti svaki tjedan, zakiksaš, letiš s ceste. Knjigovodstvo me mući, ne mogu jednostavno, najteži predmet u školi. Učim, i ništa. To je najgore na svijetu, ne matematika... to je mačji kašalj naspram knjigovodsta s bilanciranjem. Kad prođem Ekonomsku... nema šanse da primim bilance u ruku, il obračune, il išta, svaki račun ću spaliti, račun za mlijeko, spaliti. kruh, spaliti. novi komp - to neću. to ću spremiti, garancija čovjeće :D