Marketing
Biti će teško, rekoše mi
Ako preživiš, blago tebi. Maturantski dani su jedni od najstresnijih dana u tvojem životu. Ispiti svaki tjedan, zakiksaš, letiš s ceste. Knjigovodstvo me mući, ne mogu jednostavno, najteži predmet u školi. Učim, i ništa. To je najgore na svijetu, ne matematika... to je mačji kašalj naspram knjigovodsta s bilanciranjem. Kad prođem Ekonomsku... nema šanse da primim bilance u ruku, il obračune, il išta, svaki račun ću spaliti, račun za mlijeko, spaliti. kruh, spaliti. novi komp - to neću. to ću spremiti, garancija čovjeće :D
Da. Upisom na Akademiju (ADU) osiguravam novu opremu za fotić. Upad na filozofski, novo računalo. Vrhunski krik mode dizajna i rama i grafičke. Sve. Ali caka je da moram upast, točnije, upadam. Razmišljam pozitivno, vidim se kako gledam na listu i ja sam IZNAD crte. ja sam UPAO na faks. Filozofski.Za Akademiju držim fige, pa makar da me zovu na drugi intervju. Samo da vidim kako je tamo, jer je i sama istina kad ljudi kažu da tamo upadaš ili ako si stvarno lumen lumen da lumen il da su ti roditelji poznati umjetnici, pravnici, političari. Do tada, za ostali puk, ta prekrasna zgrada, to znanje, ostaje tajna.
Ne samo da me sad počinje zabrinjavati i sama matura, maturalni rad, več imam i izložbu u školi. Ovaj tjedan sređujem fotografije koje će biti izložene u holu Ekonomske škole, u Velikoj Gorici. Nadam se nekoj kvazi izložbi koja bi mi pomogla u približavanju mojeg raznolikog stila fotografiranja populaciji u mojoj okolici. A najiskrenije, da sam sebi malo podignem ego jer nisam nešto prezadovoljan fotografijama. Teme jesu raznolike, no vrtim samo modele sister/ja/sister/ja. ne to nije zdravo, nemam vremena da izađem van i fotografiram prirodu, malo neke prijateljice, pa da platim i za kojeg pravog modela. Ali ne. nemam vremena. Ubija me sve to... Plus ostatak gluposti koje mi se vrte po glavi. I ne izlazi van. To me davi. DAVI. GUŠI. Ma brka mi percepciju stvarnosti i okružja. Nije definitivno zdravo.
Sada će i Govornička škola, uh. Još posla. Taj nekadašnji odmor, je sada samo knjiga koja se stavlja na policu s knjigama, koje moram pročitati u roku od 2 mjeseca. Išao sam na brzo čitanje, ali nisam svemoguć.
Ali nakon ove muke, imamo najdulji odmor u životu. Nadam se da ću sve to i doživjet.
Post je objavljen 08.03.2008. u 22:27 sati.