22.02.2008., petak
Djeca
|
Od njih sve kreće, zar ne? Vi odgajate svoje rođeno dijete, formirate ga kao osobu. U glavu mu ubacujete komunističke priče, neonacističke, kršćanske, židovske priče. Tako mu u glavi stavljate neke elemente, osnovice za život. No kada mu govorite nešto sasvim krivo, tko će vas upozoriti na to ako i vi sami ne znate da je to krivo??  Uzmi mo ovo u primjer. Vi ste vrlo zatucana osoba. Živite na selu, i što radite time svome djetetu? Pretvarate ga u zatupljenog neotvorenog komunistički nastrojeno dijete. On će jednoga dana imati pramenove i zlatne lance oko vrata, pretvarati se da štuje "Isusa Boga Presvetoga" a zapravo će švercati ukradene BMW-e ili krasti šljunak iz lokalne jame. I svi će te biti ponosni na nejga jer su odgojili tako divnoga mladića. Ona će dangubiti ko njena majka, bacati smeće kroz prozor a ne u koš za smeće. Da, i to postoji. Osoba koja je tako lijena da baca napoj sa 3. kata u vrt. Na cvijeće, koje uspjeva na ne znam kakav način. Zasadimo tulipane, crvene ruže i konzervu ananasa, ostatke jućerašnje večere ili staru koru od banane. Već joj vidim budućnost, maloj princezi, bit će divna prodavačica. Udati se za već prethodno opisani karakter, sa zlatnim lancom oko vrata. I svi će te biti ponosni na nju jer su odgojili tako divnu djevojku. I bit će sretna kršćanska hrvatska obitelj. Muž će ju tući, ona će mu samo udovoljavati, na sve naćine. Djecu će odgojiti baš onako kako su oni bili odgajani, i onda se mi čudimo kakva je to zajednica. Sve počinje od roditelja, ja na sreću imam jako dobre roditelje, u usporedbi s ovime. Ja nikada ne bi dobacivao preko ceste, ili u leđa. Ja nisam pizda koja sere po svima kada okrenu leđa, ako imam što na umu, kažem, u lice. Otvoren sam i iskren, znam kada treba šutjeti. Znam poštovati tuđe mišljenje i poštovati starije. I kada nisu u pravu, znam da moram šutjeti, zašto? Jer sam tako odgojen. Jer sam dobro odgojen. Štogod drugi pričali, ja sam u svakome slučaju bolje djete od 90% hrvatske mladeži. Da, imam i ja hrpetinu mana, nisam ni ja savršen, ali većina od toga je prenapuhano. Nosim crno, imam obrijanu glavu, slušam "čudne" stvari i moje je društvo jako "tmurno" idem van na "opskurna mjesta" i vrlo sam liberalna osoba. Više volim pepsi od alkohola, soja mi je draža od bilo koje vrste mesa, i ne vjerujem u standardna pravila vjerskih puteva u "našoj" zajednici, iako žrtvujem svaku nedjelju za to jer znam da to mojoj majki to puno znaći. Ali i ako izgledam tako čudno, ne vidim ništa loše u razlikama. Zato sam i ja sam vrlo otvoren što se tiče ovakvih pitanja, jer znam kako je onima koji su bili odbijani cijeli život, ismijavani i zanemarivani. I baš zato bi htio biti roditelj, jednoga dana, da svoje dijete naučim razlikama. Mogučnosti izbora u religiji, životu i njegovim stilovima, načinu izražavanja putem umjetnosti - pisanja, fotografiranja, slikanja i glazbe. Sve je to dio života koji ne smijete ogranićavati. Ne smijete reći STOP. Život se živi punim plućima. Nemojte odgajati krivo vašu djecu, rađe tražite za pomoć. Bilo kakvu, samo nemojte od djeteta napraviti seljančića ili seljanku koji će se isčuđavati dugačkim kaputima, bijelim licima, zelenoj kosi ili običnim čizmama koje se nose, i kada nije, snijeg do koljena. Možete protumačiti ovaj post kao obično nagalšavanje svoga ega, ili kako od želite. Ja znam što sam mislio, i sretan sam što imam ovakve roditelje, zanemarujući sve njihove mane. |
