Svatko tko me bolje zna svjestan je toga da ja volim rano izlaziti van. Ne mislimo sada na 5-6 popodne. Mislimo na 6-7 UJUTRO. I tako dok još većina (99% svih Vas) spava ja se šećem gradom s jednom ili dvije osobe. Tako je bilo i danas.
Našao sam se sa svojom Vanessom i znao sam odmah da će mi dan biti potpun. Ona je već obavijestila svoje starce da ne mogu raćunati na nju prije 2-3 jer je vani s Matijom. To se zna, kad nas dva izađemo van, to je to. Zauzeti smo, i a i ona. Da se sad ne upletem u to kako smo ovo cijelo ljeto znali izaci svaki drugi dan van i sve na istu shemu. Nalazimo se u pola 8 kod bočarskoga na pola puta od Save i na pola puta od Močvare. I onda Čilamo. Šta radimo? Čilamo. Sjedimo i pričamo. To su bila vremena...
Sada smo već malo stariji i profinjeniji pa čilamo u jednom bircu. Baš smo uberčro dva "gotičara" hengaju na velikim foteljama u fancy kutu jednoga birca u Zagrebu. Nema luđih osoba od nas ;) 
Da ne skoćim od teme. Tako smo nas dva proveli većinu dana skupa i odna smo krenuli na zakazanu kavu oko pola1-1. I kada je to bilo gotovo, svatko svojim putem. Ona je trebala krenuti prije ali to sada nije važno, poanta je u tome da svatko ima neke svoje rituale kojih se pridržava, kako ja tako ti i tako svi mi bili mi svjesni toga ili ne.
Tako je moj ritual gledanje Trash serija. Šta si ja mogu pomoći ako mi s sviđa Nikita i taj loš tip snimanja emisije. Vidiš i sam da većina opreme je napravljeno od gline te da su svi oni radari na šemu obićne animacije, no da li me je briga? NE.
I tako ja, badala kakva jesam, gledam i razno razne serije koje uvijek potaknu moj mozak na razmišljanje. Uvod u anatomiju, Ally McBeal, Tree Hill i sve takve emisije znaju me odvuć i uvijek se mogu negdje prepoznati. Da li ste svjesni da je sam Uvod ista shema Tree Hilla. Svi su napaljeni i samo se žele povaliti no ubaćen je dio s vađenjem srca kako ne bi izgledala ko potpuna marmelada za tinejđere, pardon, odrasle osobe - uglavnom kučanice (pod pojmom kučanice smatram osobe muškoga i ženskoga spola koje žive na grbači svoga partnera, te dok ona ili on rade, kučanica se odmara i gleda televiziju).
Gledajte, volim pogledati Ally McBeal.
To je emisija iz davnih 90ih dok još uvijek nisam kužio ni polovitu toga što se dešavalo, no ipak sam gledao. Zašto? Zato jer me na neku shemu to stvarno oblikovalo. Neću postati pravnik ni neću halucinirati male bebe kako plešu (nadam se, they freak me out) no opet nešto sa strane je ostalo u mome mozgu od samog ponašanja brojnih likova.
Poistovjetujem se s jednim likom John Cageom. Malim zbunjenim likom, Pomalo čudnim no opet simpatičnim likom. I danas se desil nešto stvarno pobogu NEČUVENO (kao da nisam prije gledao ovu seriju no opet me šokirala i sama činjenica da će se ovo možda desiti i meni). Izašao je van (napokon) s prekrasnim komadom i učinio nešto nepojmljivo za njega. Potrošio se čim je stigao. E pa, neču reći fala bogu, bilo je i vrijeme. Vidilo se iz aviona da su bili jedni za drugo i onda trebamo čekati ovako dugo az taj kobni trenutak. Mali zmotani čudni lik i prekrasna plava visoka seks bomba. Marilyn Manson i Dita Von Teese.
I onda se zamislim. Da li se ovo može meni desiti?? Može, ali kako? Kada?? Ulgavnom, da sad skočimo dalje, u ovoj samoj epizodi se desilo toliko stvari, toliko banalnih gluposti koje mogu utjecati na moj pogled prema životu. Ta sama serija može utjecati na moj pogled naživot. Ta totalno treš serija iz 1997 može baš meni promijeniti život.
Sad već trabunjam.