lake of fools
|
Toliko ljudi vuku se u kolonama, U svojim urnama na cesti... Ti ne vidiš nikoga na koga bi sad računala... Bar jednog kojeg vrijedilo bi sresti U zadnje vrijeme se osjećam kao teniska loptica. Koju udaraju, nabijaju u mrežu. I prebacuju se s njome sa stane na stranu. Ja nikad neću biti vaša marioneta. Nisam glupa. Pretvaranje i kiseli osmjesi neće sakriti taj hladan zid koji gradite. Ne mogu se pretvarati skupa s vama. Neke stvari nikad nisam rekla nikome. Pa tako neću ni vama. Jer vi ne razumijete. Nikad ne bi razumjeli. Ja sam drukčija od vas. To ste već dosad shvatili. I zato mi nije mjesto među vama. Zar ne? Zašto da vam dam ono gdje sam najsigurnija i gdje me nitko ne može povrijediti?? Jebite se svi.  I was blinded by a paradise, Utopia high in the sky. A dream that only drowned me, Deep in sorrow, wondering why. |
