Marketing
lake of fools
Toliko ljudi vuku se u kolonama,
U svojim urnama na cesti...
Ti ne vidiš nikoga na koga bi sad računala...
Bar jednog kojeg vrijedilo bi sresti
U zadnje vrijeme se osjećam kao teniska loptica.
Koju udaraju, nabijaju u mrežu.
I prebacuju se s njome sa stane na stranu.
Ja nikad neću biti vaša marioneta.
Nisam glupa.
Pretvaranje i kiseli osmjesi neće sakriti taj hladan zid koji gradite.
Ne mogu se pretvarati skupa s vama.
Neke stvari nikad nisam rekla nikome.
Pa tako neću ni vama.
Jer vi ne razumijete.
Nikad ne bi razumjeli.
Ja sam drukčija od vas.
To ste već dosad shvatili.
I zato mi nije mjesto među vama. Zar ne?
Zašto da vam dam ono gdje sam najsigurnija i gdje me nitko ne može povrijediti??
Jebite se svi.
I was blinded by a paradise,
Utopia high in the sky.
A dream that only drowned me,
Deep in sorrow, wondering why.
Utopia high in the sky.
A dream that only drowned me,
Deep in sorrow, wondering why.
Post je objavljen 17.05.2009. u 20:10 sati.