Konac je Travnja i red je promijeniti stranicu kalendara. Nadam se da će vrijeme u Svibnju ipak dozvoliti da uživamo u ljepoti najljepšeg mjeseca.

Da li biljke osjećaju?

Nekada davno imali smo na balkonu dvije posude s prekrasnim velikocvjetnim begonijama. Za vrijeme nevremena jedna je posuda pala na pod. Dio grana je polomljen, cvijeće otpalo. Kako sam mislio da će ipak iz onoga što je ostalo opet procvasti, stavio sam oštećenu begoniju natrag pored one čitave. Neugodno sam se iznenadio kada sam drugi dan vidjeo da je zdrava begonija odbacila cvjetove! Jasno da se nametnula misao da je ona zdrava osjetila šta se desilo drugoj i u tuzi ili iz saučešća odbacila svoje prekrasne cvjetove.

U knjizi Fantastična naučna istraživanja, autora Petera Andreasa i Caspara Kiliana, opisana su zanimljiva istraživanja provedena na biljkama.
Clev Backster, vodeći stručnjak na polju detektora laži, prilikom jednog zalijevanja filodendrona došao je na ideju da vidi da li se mogu ustanoviti kakve reakcije ako biljku priključi na aparat. Razni pokusi pokazali su zapanjujuće rezultate.
Ovdje stavljam snimak jedne stranice, bolje nego da to sam opisujem. Nadam se da će i vas zaintrigirati.

Prilikom naše prve posjete Japanu, 2016., u Osaki smo proveli 4 dana, tri puna dana za razgledanje i upoznavanje s gradom. Koliko čovjek može u tri dana vidjeti u drugom po veličini gradu u Japanu? U ta tri dana zaljubili smo se u Osaku, pa smo slijedeće godine bili 9 dana, a 2018. čak dva tjedna i rado bi se opet vratili u Osaku na mjesec dana.

Pored svega lijepog što smo vidjeli i doživjeli Osaka Akvarij ostao nam je u prelijepoj uspomeni.
Od videa učinjenih u akvariju napokon sam napravio jedan cjelovit obilazak da ne moram svaki puta, kada me stignu uspomene, otvarati jedan po jedan. Na početku videa uz par slika riječima vas uvodim u akvarij a zatim prepuštam šetnji. Zbog tamne rasvjete akvarija možda su pojedini ulomci nešto lošiji, no cjelokupan doživljaj sam uspjeo dočarati. Nadam se da će vam se dopasti ova šetnja.

Prije ulaska u akvarij iskoristio sam trenutak da se uvučem u usta kitopsine.

Moja Ljubav u raljama Megalodona, bez straha, s osmjehom na licu ...

Oznake: Osaka Aquarium

Nakon tužnog rastanka s voljenom, u povratku kući ubrao sam cvijet i pupoljak irisa. Kada sam primijetio da se pupoljak otvara poželio sam snimiti to buđenje. Stavio sam fotić na stalak i snimao 3 sata svake dvije minute. Od 90 fotki učinio sam ovaj video koji je uljepšala pjesma kosa ispod mog prozora. Kako sam snimao noću pod sobnom rasvjetom, iris je izgubio svoju krasnu prirodnu boju, što ipak ne umanjuje ljepotu otvaranja.

Nakon što je Draga otišla, tužan sam lutao lukom.

Nestrpljivo te čekam u zagrljaju, Ljubavi moja nježna i najljepša.

Hachiko i Pjesma o kuji, svaka na svoj način, pričaju o odnosu ljudi i životinja. O beskrajnoj vjernosti i okrutnosti.

Ljubavi moja, znam da voliš jorgovan upravo ove boje. Od srca ti poklanjam prvi proljetni cvijet. Da barem možeš osjetiti prekrasan miris.

Svako jutro kada dođem u lučicu odmah mi priđe mačak na porciju maženja. Draga je već puno puta pitala zašto ga ne snimim, pa sam joj danas ispunio želju.

Nisam zaboravio ni da obožavaš makove pa ti od srca poklanjam, Ljubavi moja.

Pišući prije par dana o onim krajinskim novčanicama od milijarde dinara, pomislih kako bi bilo interesantno ispričati anegdotu iz tog vremena '93. Dakle, bilo vam to vako:

Nakon akcije Medački džep, dio jednog skladišta, u objektu u Gospiću u kome smo se nalazili, bio je određen za prihvat onih koji su uhvaćeni i trebalo ih temeljitije ispitati.
Nedjelja, jutro. Doveli vojni policajci u našu prostoriju jednu spodobu, zapuštenu, neugodnog mirisa, rekli bi šaka jada ...
- Malo ga uredite, doći će Norac da ga ispita.

Kada su otišli, odmotamo mi čokoladu pa mu ponudimo komad. Povukao on ruku, ni slučajno da uzme ponuđeno. Shvatili smo da se plaši da ga želimo otrovati pa smo najprije mi pojeli komad. Tek tada je i on otkinuo komadić. Nakon toga htjeli smo ga i okupati. Odvedemo ga u tuš kabinu a on se ukipio od straha, hahaha. Ne želi ni dotaknuti slavine da pusti vodu. Valjda je mislio da smo ga stavili u plinsku komoru. A možda nikada u životu i nije ni bio u tuš kabini pa mu odmah bilo normalno da je u plinskoj komori. Kako nikakva nagovaranja nisu pomogla, dovučemo šmrk i pustimo ledenu vodu na njega. Napokon se usudio pustiti toplu vodi i oprati se. Dali smo mu i nešto čiste odjeće.
Došao je Norac, kratko ga ispitao i na odlasku nam rekao da ga pustimo. Valjda je nekakav pastir koji je lutao područjem gdje je uhvaćen.

Norac je otišao a mi narezali slanine i sira, a našlo se tu i nešto mokro za grlo skvasiti pa ga nudimo. On ni da pipne ponuđeno. Nakon nagovaranja ipak se uhvatio jesti. Vidimo da mu teško klizi niz grlo, guta kao knedle koje ne može progutati.
Pojeo čovjek pa nas gleda nekakvim šupljim pogledom i pita:
- Sada ćete me ubiti? Gleda nas kao da se pita tko od nas će ga upucati nakon posljednjeg obroka ... Bile su to njegove prve riječi koje smo čuli to jutro.
Dali smo mu par kutija cigareta, tutnuli u ruke i ponešto Hrdova (onih prvih hrvatskih dinara), odveli do porte i pustili da ode. Najprije se počeo udaljavati nesigurnim koracima, ne vjerujući a što je dalje odmicao korak mu je postajao sve brži ...

Sretan vam Svjetski dan Roma

Pripremajući tekst o povijesti Hrvatske na markama, od Države Hrvatske 1918, preko Banovine Hrvatske do današnje Hrvatske, malo sam zavirio i u svoju malu numizmatičku zbirku. Pogled mi zapeo za ove milijarde i zapjevah pjesmicu: Da sam ja bogataš iz mjuzikla Guslač na krovu, pa se od srca nasmijah.

Oznake: bogataš

Već godinama za prvi april serviram poneku priču koja čitaoca ostavi u nedoumici. Tako je bilo i s japanskim uskršnjim (prvoaprilskim) jajima u prošlom tekstu. Jebeš ozbiljnost. Život je lijep i treba se znati našaliti.
Još se uvijek smijem kako su i riječki blogeri bili oduševljeni Morskim akvarijem u luci i čudili se kako im je to promaklo a često šeću lukobranom. Bilo je i blogera koji su na Google Earthu htjeli pronaći spomenuti akvarij, hahaha.

A sada da se bacim na fritaju. Ima već par dana da sam primijetio da su šparoge počele izlaziti. Danas nisam odolio pa sam ubrao za jednu fritaju dovoljno. Već ih godinama nisam brao i ovo mi je bilo pravo zadovoljstvo.
Kako je bila dobra. Za prste polizati. Njam njam njam.
Ako pitate koje su šparoge najbolje, vjerujte mi da su najbolje one koje sami uberete

Mislim da je vrijedno ovdje spomenuti ljekovitost šparoge i moje iskustvo, o tome sam davno pisao.
Dok je bio mali, sin je imao noćna mokrenja u krevet. Uzalud smo obilazili doktore. Slali su nas od nemila do nedraga, od urologa, ufologa, psihologa, arheologa, nema šta nismo obišli bez uspjeha.
Vodio sam sinove na branje šparoga. Mekane sam dijelove pravio s jajima, a od tvrdih sam napravio prežganu juhu. Sin je isti tren bio oduševljen iako nije volio juhe. Kako sam tvrde dijelove stavio u frizer imao sam dovoljno za nekoliko puta skuhati. Nakon par dana sin je pitao da mu opet kuham. Nakon toga sam primjetio da je u jutro mali jedva malo bio mokar. Ponovo sam skuhao i sljedeće je jutro bio suh. Još sam par puta kuhao, dajući mu navečer dovoljno čaja i tekućine da vidim stvarni rezultat. Mali nije znao da eksperimentiram.
Da ne duljim, šparoge su riješile problem bez problema.

Prekrasan mjesec Travanj. Za fotografiju koja predstavlja ovaj mjesec odabrao sam cvijet trešnje. Volio bih da je to japanska trešnja, no kako smo bili u Japanu kada su trešnje dozrijevale nisam imao priliku da ih slikam u cvatu. Umjesto toga probao sam jesti i bio sam razočaran. Japanska trešnja Sakura je kao naša divlja trešnja Rašeljka, nejestiva. Umjesto Sakure na slici je cvijet lovranske trešnje.

Da li znate koliko je stara najstarija trešnja na svijetu? Opet je to japanska trešnja Jindaisakura, stara preko 2 000 godina i još uvijek je u bujnom cvatu.

Postoji legenda u japanskoj mitologiji koja objašnjava zašto su cvjetovi trešnje tako izuzetni. Svako proljeće, vila Konohanasakuya-hime lebdi nisko na toplom proljetnom nebu, i budi uspavane trešnje svojim nježnim dahom. Njezino ime doslovno znači "Cvjetajuća princeza iz trešnjinog cvijeta". Ona je također boginja planine Fuji i simbol delikatnog zemaljskog života u japanskoj mitologiji.

Da se sada vratim jajima iz naslova.
Sigurno ste svi čuli za festivale trešnjina cvijeta kada se Japanci okupljaju pod rascvalim stablima i uživaju u ljepoti cvijeta. No malo tko zna za posebnu ceremoniju kićenja rascvalih grana obojenim jajima za Uskrs. Nisu to šarena jajca kao ova naša.

Mjesec dana prije Uskrsa Japanke hrane posebne kokoši Koky-Shindu samo ljuskicama crvene riže. Od takve ishrane kora jajeta dobiva posebnu svilenu teksturu obojenu nježnom ružičasto-crvenom bojom. Jaja se potom umataju u čipku od slame rižinog lišća i vješaju na rascvjetane grane trešnje. Na blagdan nitko ne smije dirati jaja. Drugi ih dan oprezno sakupljaju i daruju beskućnicima i potrebitima.
Japanci su u svemu posebni u jedinstveni.


Baš lijepo su mi se u priču o trešnji uklopila ova prvoaprilska japanska jaja