Prekrasan mjesec Travanj. Za fotografiju koja predstavlja ovaj mjesec odabrao sam cvijet trešnje. Volio bih da je to japanska trešnja, no kako smo bili u Japanu kada su trešnje dozrijevale nisam imao priliku da ih slikam u cvatu. Umjesto toga probao sam jesti i bio sam razočaran. Japanska trešnja Sakura je kao naša divlja trešnja Rašeljka, nejestiva. Umjesto Sakure na slici je cvijet lovranske trešnje.

Da li znate koliko je stara najstarija trešnja na svijetu? Opet je to japanska trešnja Jindaisakura, stara preko 2 000 godina i još uvijek je u bujnom cvatu.

Postoji legenda u japanskoj mitologiji koja objašnjava zašto su cvjetovi trešnje tako izuzetni. Svako proljeće, vila Konohanasakuya-hime lebdi nisko na toplom proljetnom nebu, i budi uspavane trešnje svojim nježnim dahom. Njezino ime doslovno znači "Cvjetajuća princeza iz trešnjinog cvijeta". Ona je također boginja planine Fuji i simbol delikatnog zemaljskog života u japanskoj mitologiji.

Da se sada vratim jajima iz naslova.
Sigurno ste svi čuli za festivale trešnjina cvijeta kada se Japanci okupljaju pod rascvalim stablima i uživaju u ljepoti cvijeta. No malo tko zna za posebnu ceremoniju kićenja rascvalih grana obojenim jajima za Uskrs. Nisu to šarena jajca kao ova naša.

Mjesec dana prije Uskrsa Japanke hrane posebne kokoši Koky-Shindu samo ljuskicama crvene riže. Od takve ishrane kora jajeta dobiva posebnu svilenu teksturu obojenu nježnom ružičasto-crvenom bojom. Jaja se potom umataju u čipku od slame rižinog lišća i vješaju na rascvjetane grane trešnje. Na blagdan nitko ne smije dirati jaja. Drugi ih dan oprezno sakupljaju i daruju beskućnicima i potrebitima.
Japanci su u svemu posebni u jedinstveni.


Baš lijepo su mi se u priču o trešnji uklopila ova prvoaprilska japanska jaja