Već godinama za prvi april serviram poneku priču koja čitaoca ostavi u nedoumici. Tako je bilo i s japanskim uskršnjim (prvoaprilskim) jajima u prošlom tekstu. Jebeš ozbiljnost. Život je lijep i treba se znati našaliti.
Još se uvijek smijem kako su i riječki blogeri bili oduševljeni Morskim akvarijem u luci i čudili se kako im je to promaklo a često šeću lukobranom. Bilo je i blogera koji su na Google Earthu htjeli pronaći spomenuti akvarij, hahaha.

A sada da se bacim na fritaju. Ima već par dana da sam primijetio da su šparoge počele izlaziti. Danas nisam odolio pa sam ubrao za jednu fritaju dovoljno. Već ih godinama nisam brao i ovo mi je bilo pravo zadovoljstvo.
Kako je bila dobra. Za prste polizati. Njam njam njam.
Ako pitate koje su šparoge najbolje, vjerujte mi da su najbolje one koje sami uberete

Mislim da je vrijedno ovdje spomenuti ljekovitost šparoge i moje iskustvo, o tome sam davno pisao.
Dok je bio mali, sin je imao noćna mokrenja u krevet. Uzalud smo obilazili doktore. Slali su nas od nemila do nedraga, od urologa, ufologa, psihologa, arheologa, nema šta nismo obišli bez uspjeha.
Vodio sam sinove na branje šparoga. Mekane sam dijelove pravio s jajima, a od tvrdih sam napravio prežganu juhu. Sin je isti tren bio oduševljen iako nije volio juhe. Kako sam tvrde dijelove stavio u frizer imao sam dovoljno za nekoliko puta skuhati. Nakon par dana sin je pitao da mu opet kuham. Nakon toga sam primjetio da je u jutro mali jedva malo bio mokar. Ponovo sam skuhao i sljedeće je jutro bio suh. Još sam par puta kuhao, dajući mu navečer dovoljno čaja i tekućine da vidim stvarni rezultat. Mali nije znao da eksperimentiram.
Da ne duljim, šparoge su riješile problem bez problema.