U trgovini peradinom ( ako se kaže trgovina svinjetinom, teletinom, konjetinom, onda je valjda ispravno reči i peradinom)
- 'dan
- 'dan
- Imate pureća prsa?
- Nemam.
- Imate pureće noge?
- Nemam.
- Imate pileća prsa i pileće noge?
- Imam, nisam na silikonima ...

Ako se pitate od kuda danas tema o piletini razlog je jednostavan: Ja uvijek moram biti različit. Ako svi na blogu pišu o Danu otvorenih glava, ja ću pisati o Malim zelenim, o Popokatepetlu ili o kurjim očima.

Kažu da za novogodišnji poklon za sreću treba odabrati nešto crveno. Kako je najdraži cvijet moje Ljubavi crveni mak upravo je cvjetno polje maka, uspomena iz Osake, moj odabir za čestitku. Jednostavno i bez suvišnih ukrasa ... na moj način

Uz čestitku obično ide i kalendar. Pa zašto da ja budem iznimka ... klik na sliku za pogledati čitav kalendar.
Ova mi je fotografija posebno draga jer je to naš prvi izlazak u šetnju Japanom, Tokyom 20.5.2016.g nakon što smo se odmorili od dugotrajnog leta i naspavali. Slikana je ispred istočnog parka carskog dvorca.

Već duže vrijeme spremam se napraviti češki ručak: meso s knedličkama i kiselim zeljem (ne kiselim kupusom).
Prije par dana kupio sam vratinu i lijepo ju ispekao po češki, s kimom, pa izrezao na komade i zalio u mast.

Jučer napravih češko kiselo zelje. Na prodinstanom luku, dinsta se svježe zelje uz dodatak vode, začina i obaveznog kima. Na kraju sam dodao bijeli zafrig da sve zgusne i dolio 3 žlice alkoholnog octa, zato se i zove kiselo.

Danas sam umijesio i skuhao knedličke.

Ajme kakav ručak, meso, zelje i knedličke prelivene umakom od pečenja. Njam, njam i još puno njam njam

Ljubavi, hvala na savjetima

Kiša ... ništa novo ... tko to voli ovu beskrajnu kišu?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan: Moje koraljne ribice. Ma šta vole, obožavaju kišu. Već od ranog jutra iskaču iz akvarija i mole da ih povedem u šetnju.

I tako ja svako jutro i večer kišobran nad glavu i s ribicama u šetnju. Iskreno rečeno, kada ovako pada ja sam sretan, ne moram za ribicama trčati i sakupljati njihova govna u vrećicu, kiša sve odnese. Ma ima još jedna stvar, ali to ću samo vama prišapnuti da nadležni ne čuju: Još nije donesen zakon da i ribice moramo voditi isključivo na povodcu ...
Suvišno je spomenuti kako su ribice sretne i uživaju u svakoj kapi i lokvi

Povod ovom tekstu je komentar na mom prošlom postu: "motofontaža" i moj odgovor: "Fotomontaža, da ili ne ... Pa da pojasnim
Kažu da fotografija govori više od tisuću riječi i potpuno se slažem s tom izrekom. U dobroj fotografiji ili fotomontaži mogu na najljepši način reći više nego netko tko će na istu temu napisati tri novinske kartice. Ona je tu, pred očima i na najbolji način dočarava ono što sam htjeo reći. ..."
Kao primjer postavljam svoj tekst objavljen za 1.travnja 2014.g.

Morski akvarij u Rijeci

Već se godinama priča kako je Rijeci kao velikom gradu na moru potreban i jedan morski akvarij. Svaki se puta ponavljala jedna te ista priča: Gdje ga smjestiti i tko će to platiti? U beskonačnim nadmudrivanjima napokon smo dobili jedinstveni akvarij. U podmorje riječke luke i pred lukobran postavljene su kamere a na velikim ekranima prenosi se ono što se dešava u podmorju.

Na lijevom ekranu puštaju se snimke najzanimljivijih trenutaka. Na srednjem je prijenos iz podmorja luke. Najzanimljiviji je veliki ekran na kojem emitira kamera postavljena ispred lukobrana. Točno u podne i u 18 sati do te se pozicije spušta ronioc i hrani ribe. Najsimpatičniji je veliki ugor koji mu jede iz ruke. Uvjeren sam da će upravo pred tim ekranom znatiželjnici čekati svaki dan u točno određeni sat da vide ceremoniju hranjenja, kao što u Pragu čekaju svaki puni sat pred satom da vide izlazak figura. Bilo mi je zgodno vidjeti kako je grupa gledala ronioca koji im maše iz podmorja.

Emisije iz podmorja posebno su zanimljive djeci koja se teško odvajaju od ekrana.
Nadam se da netko neće po našem dobrom običaju sve porazbijati iz puke objesti.
Dugo je trebalo da netko u komentarima poveže tekst s datumom!

Kako kroz fotomontažu kritički progovoriti o onome što vidim oko sebe pokazuje primjer napisa na prozoru kockarice "Come in and win" ispred kojega su stalno stojale baje pune smeća.

Kako se zajebavati na račun reklama

Kako nešto pokazati normalnim i izvanrednim da nitko i ne pomišlja da je zajebancija za 1.travnja. Ovoj fotki roda ispod krila Boeinga iznad Himalaja, divili su se i moji prijatelji na Flickru (mojoj galeriji) uz pohvalu kako sam uspjeo snimiti taj trenutak.

Pogled u slobodu ... Niski stari prozor pored naše galerije, morao sam snimiti i dodati svoj doživljaj takvog pogleda u slobodu.

I za kraj, moja zajebancija na temu joge i levitacije

Pitanje za kraj: Da li je nužno prepoznavati da li je nešto fotomontaža ili čista fotografija ili je bitnije pročitati što sam želio reći, razmisliti ili se nasmijati.
Moja Draga kaže "luckasto moje", a ja kažem da volim ponekada od normalnih praviti zbunjene

Oznake: fotomontaža, da ili ne

Već mi je preko glave i preko kurca ovih ciklona i kišurine koju donose. Uvukla se vlaga u sve kutke, uvukla se i u kosti. Mogu samo zamisliti koliko se vlage uvuklo u kosti onima koji ih imaju porozne.

Poradi toga ja koristim staru dobru prokušanu metodu kućanica, onih koje su znale da posteljinu treba baciti preko prozora da se prosuši i provjetri. Čim vidim da je kiša prestala lijepo se objesim preko ponistre i sušim. Izgleda da za sada djeluje.

Kažu da je vrijeme relativno. Kažu i da vrijeme zapravo ne postoji, da se sve događa sada. Kažu i da je moguće putovanje kroz vrijeme, vratiti se unatrag ili požuriti naprijed. Ma, bez obzira što kažu, sjedoh sa svojim Ja iz prošlih vremena da razmijenimo pokoju riječ. Ovo je naše vrijeme.

Prisjetismo se života i svega što je sa sobom nosio.
- Vidim da si posijedio
- Jebi ga, puno je vremena prošlo od onoga ljeta '72 kada si ti ostavio bradu. Puno je toga prešlo preko mojih leđa. Slijedio sam svoj put, skretao na raskršćima smjerovima koje sam smatrao ispravnim.
- Ostao si uvijek svoj? Ostao si uvijek onaj JA?
- Jesam, ma koliko i ma koju cijenu plaćao.
- Ja sam u svoje vrijeme imao san, viziju, u kome sam te sanjao kako hodaš putevima kojima sada hodaš, a kako su tvoji prijatelji postigli svoje ciljeve u životu: stanove, kuće vikendice, automobile, društveni status ...
-I ja se sjećam tog sna. Prisjetim ga se uvijek kada prođem istim putem. I sve je sada upravo tako, kao u tom snu. Jesam, bio sam svojeglav i ponosan onim što jesam, pošten prema sebi i drugima (iako je to nekada bilo i na moju štetu).
S podsmjehom sam gledao na dečke u srednjoj školi koji su sjedili u zbornici pored profesora i bez problema polagali ispite, a znao sam da mi znanjem nisu ravni. Kada me profa na kraju četvrtog pitao: Da vam poklonim dvojku ili idete na popravni, ponosno sam rekao Popravni. Dečki su mislili da sam lud, a ja sam bio sretan jer sam ostao svoj u svome ponosu.
Kada je prof. Lorencin ex katedra '71 grmio: Tko nije s nama, njega ćemo kao kufer izbaciti iz vlaka! Meni je bio draži kufer i moji ideali, pa se studij odužio.
Kada sam se nakon studija zaposlio u projektnoj firmi, vidjeo sam da je otac u banani u svojoj privatnoj radioni. Ostavio sam posao i krenuo pomoći ocu. Danas sam mogao biti priznati projektant niskogradnje. Umjesto toga postao sam visoko cijenjen majstor u kompliciranom zvanju i mislio nastaviti posao. No, država je svršila u banani, propadala, pa smo i mi morali zatvoriti.
I na kraju, bio sam ono što si ni u najružnijim snovima nikada nisam mogao ni zamisliti da bih radio, bio sam vojnik. Skoro 12 godina nosio sam HV odoru zbog svojih ideala.
- Reci mi iskreno: Da ti se sada vratiti u moje dane, na kojem bi raskršću krenuo drugim smjerom. Nakon svih Scila i Haribda što bi mijenjao da možeš?
- Baš ništa! Ponovio bih svaki korak koji sam učinio, krenuo svakim raskršćem kojim sam krenuo.
Sve bih isto prošao i izdržao jer na kraju puta čekala me ONA, moja LJUBAV. Ljubav zbog koje se isplatilo živjeti život.

U naručju ponesti ću te
U More ljubavi
Zagrli me oko vrata
Prepusti se i pruži mi usne

Zatvori oči, osjeti poljupce
Igram se tobom
Pustim te iz ruku
Pa te hvatam i ljubim

Smijemo se ludosti
I ludimo u Moru ljubavi
I more s nama u ljubavi
U valima ljubav se širi.

Položih te na pijesak
Usnama dodirujem
Nabrekle bradavice
Ljubim tvoju ljepotu

Slana od Mora ljubavi
Drhtiš od pod mojim usnama
Nad nama zvjezdana noć
Tvoji uzdasi i krik zadovoljstva

Oznake: more ljubavi

Reći da idemo u Tokyo, može zvučati kao da kažemo da idemo u Zagreb, samo malo veći, haha. Međutim, Tokyo se sastoji od 23 gradska područja. Ove godine mi smo imali apartman u Oti, području u južnom dijelu Tokya koji se oslanja na Kawasaki.
Logično je bilo da prvi dan u Tokyu posvetimo barem djelomičnom upoznavanju područja u kome se nalazimo. Nakon obilaska jezera Senzoku u našem susjedstvu, sjeli smo na vlak i nakon 20 minuta vožnje stigli u Kamatu.

Dok smo obilazili Sunrise shopping street i trgovački centar naišli smo na Jazz kafe upravo kada bi nam kava najbolje sjela. Atmosfera upravo po našem guštu, izvanredno ugodna. Ja sam pokušao kupiti onaj krasni komplet za kavu, bez uspjeha. Draga je ipak dobila keramičku žličicu.

Ugođaj kafića možete osjetiti u ovom kratkom videu

Poslije kave i odmora, još malo obilaska centra a onda smo opet sjeli na metro i otišli na Roppongi hills, pod noge pauku i baciti pogled na Tokyo iz zraka.

Oznake: Tokyo 2019

Vrijeme je otvoriti novu stranicu na kalendaru. Najljepši je kalendar koji sami učinimo. Za razliku od prosinačkih gužvi i gužvi po trgovinama koje vrište sa svih strana, Veliki Budha od Kamakure , kojeg smo obišli ove godine, pruža nam mir i spokojstvo.