Prekrasna pjesma koju pjeva Kerel Kopecky bila mi je inspiracija za video o Trsatskim stubama i puta do Neba.
Mislim da nije teško razumjeti češki tekst pjesme i da je video prigodan za ove dane.
Izreku o Životu (ispod videa) našli smo na vanjskom zidu hrama u Kyotu i Dragoj je odmah"sjela." (Vidi se i na velikoj slici prethodnog posta)

O životu (otvori):

Prvi puta u Japanu, 2016.g.
Nakon cjelodnevne šetnje Kyotom, našli smo se pred stanicom. Kako opisati osjećaje kada je iznenada počeo koncert. Trebalo nam je vremena a se snađemo, a onda smo beskrajno uživali. Srca su nam bila prepuna ljepote trenutka.
U oduševljenju najprije sam snimao kratke scene, zbog toga je prvi video isprekidan, a kasnje sa snimio čitav koncert fotićem (Drugi video).

Oznake: Kyoto, Aqua fantasy

Zabilježiti trenutak fotografijom i predstaviti ga drugima, da bi ga oni doživjeli onako kako smo ga mi doživjeli. Izgleda jednostavno no ipak ima mnogo upitnika iza toga kako će ga osjetiti oni koji gledaju fotografiju. Najlakše je uzeti fotić ili mobić i okinuti. U nama ostaje uspomena na ono što smo mi doživjeli u tom trenutku. To je dio fotke koji promatrač nema u sebi, nema taj naš trenutak. Zbog toga, često samo o nama ovisi da li će netko doživjeti ono što smo mi u tom trenutku osjećali ili će gledati fotografiju bez našeg unutarnjeg doživljaja, samo kao fotku koju mu pokazujemo.

Vođen takvim mislima, uvijek nastojim odabrati na koji način nešto snimiti, kako objekt vidim ja, kako ga vidi kamera a kako će ga vidjeti netko tek kroz fotku. Sve je relativno dobro kada snimamo nešto što ne zahtijeva puno razmišljanja, dovoljno je okinuti. No puno puta samo o nama ovisi hoće li lijepi trenutak biti propala fotografija kojoj je mjesto u košu za otpad ili ćemo ipak uspjeti prikazati željeno.

Da svaka loša fotka nije za koš pokazuje i primjer zlatne ribice iz prošlog posta. Krasna ribica koja pliva u kanti vode, ne čeka na miru da ju fotkam, nedovoljno svjetla i tek trenutak dva za učiniti fotku. Mogu li biti gori uvjeti za snimiti dobru fotku?

Plakati za fotkom ili ju pokušati ispraviti? Rezultat je vidljiv. Drago mi je da sam uspjeo iz loše fotografije učiniti lijepu sliku i predstaviti zlatnu ribicu na pravi način.

Ponekada se desi da nam u vrše zaluta posebna ribica. Takva je i ova zlatna ribica koju smo danas uhvatili. Svakih par godina uhvatimo poneki primjerak. Mislim da je ovo druga, možda treća koju sam ja vidjeo. Prekrasne je zlatno-crvene-narančaste boje.
U nastojanju da ju što prije vratim u more, i zbog posla u kojem smo bili, fotke su nešto lošije kvalitete. Na drugoj fotki, ribica je naslonjena na mobitel radi usporedbe veličine.

Sinoć sam u Institut u Split poslao upit o kojoj se ribi radi i jutros je stigao odgovor:
"Poštovani

Zahvaljujem Vam se na ovom dopisu i na Vašim dopisima od prije. Ovdje je
riječ o ribi morska šljuka (Macroramphosus scolopax). Ta se riba inače
zna uloviti u Jadranskom moru. Jako je lijepa i nije tako česta.
Uglavnom se lovi dublje.

Još jedno, hvala na informacijama i suradnji.

Ravnatelj IORa

Prof.dr.sc. Nedo Vrgoč"

Gospodin Vrgoć spominje suradnju od prije pa da podsjetim:
2015.g. Uhvatili smo zanimljivu ribicu i jasno da sam pitao o kojoj je ribici riječ. Prvi je puta uhvaćena u Jadranu a tek je bila jednom prilikom slikana pored Malte. Dobila je hrvatsko ime Kljunasti prugaš. Bilo je dosta pisanja o njoj a teve je snimio prilog o ribici u Institutu. Riba Pacifika a u Japanu smo ju vidjeli u prodaji. Tamo je komercijalna riba i naraste do nekoliko kg.

Oznake: rIbe Jadrana, Rijetke ribe Jadrana, Morska šljuka, Macroramphosus scolopax

Uzeh te u dlanove
Nježno otkrivam tvoju ljepotu
Ljubim te
Na tebi tragovi
Mojih poljubaca
Volim te

Kada su prosvjetari počeli tražiti povećanje plača bio sam uz njih. I treba im dati. Nakon povišenja koje im je dano, koliko je traženo, sindikati su se našli povrijeđeni jer se nisu mogli pohvaliti: MI smo to isposlovali i sada umjesto da škole rade, imamo ovu maškaradu s pjevanjem i neradom.

Da sam na mjestu premijera ja bih to ovako riješio: Ne slažete se s povišicom. U redu. Vlada povlači odluku, vrača vas na staro i idemo u pregovore o koeficijentima još par godina.

Gospodo nastavnici. Zar vas nije sram pred učenicima, koji umjesto da sjede u klupama i uče, gledaju ovo vaše prljavo kazalište? Kako ćete stati pred učenike i objasniti im da umjesto blagdana moraju ići u školu nadoknaditi ovo vrijeme koje vi tako lagano razbacujete.

I za kraj preporuka: Bilo bi zanimljivije da umjesto pjesme obučete klaunovske uniforme da se ljudi imaju čemu smijati.

Vjerujem da među vama ima onih koji bi rado krenuli s nastavom, jer ipak je učenje djece vaš poziv. Ima li među vama onih koji se srame ovog igrokaza pred Vladom, samo nemaju muda da to glasno kažu?

Sram vas bilo.

Zvoni mi danas mobitel oko 17 sati, sa druge strane čujem ljutiti glas i razgovor krene ovako:
- Skini mi se sa WIFI mreže
- Kakve tvoje WIFI mreže kada ja imam svoj internet?
- Ti si na mojoj mreži i koristiš moj internet i WIFI. Vidjeo sam u postavkama da si ti na mojoj mreži i otuda imam tvoj broj i tako te zovem.
- Nemoguće da sam na tvojoj mreži kada godinama imam svoju mrežu i svoj internet i nedavno mi je uveden svjetlovod i preko njega sam priključen sa svojom lozinkom.
- Isključi se već jednom s moga WIFI-ja, ljutito će on.
- A tko si ti zapravo? S kime pričam pa da znam o čemu se radi, pade meni na pamet da napokon ja počnem pitati.
Na moje inzistiranje da se predstavi, veza je prekinuta.

Kako sam odmarao od dana na moru, u prvi sam tren sve shvatio ozbiljno. Ne želeći se zamjerati susjedima, ako je nesporazum u pitanju, ipak sam svratio do susjeda pitati da li oni možda imaju problem s mojom vezom. Nitko pojma nema o čemu je riječ.
Kada sam se vratio doma, za zlu ne trebalo, ipak sam nazvao HT dali imaju kakvo saznanje i mogu li imati problema. A tko će ga znati, da nije instalater možda pogriješio kada mi je spajao svjetlovod. Jasno da su rekli da mogu biti miran. Nazvao sam i bonbon jer imam mob kod njih prijavljen. Odgovor isti, možete biti mirni.
Tek nakon svega, vrag mi nije dao mira da ipak nazovem broj sa kojeg sam pozvan. Nema broja, privatni poziv! Ipak sam pokušao nazvati no veza nije uspostavljena nakon kratkog poziva sam prekinuo zvanje.
Sada se mislim da nisam možda upao u kakav poziv od one vrste koji vam skidaju lovu s mobitela. Nadam se da neću imati problema.
Kako je lako uhvatiti čovjeka na prepad!

Ne nasjedajte na ovakve pozive!

Nema ništa slađeg od kolača moje Drage. Samo je Ona slađa i od najslađeg slatkog.

Ne otvaraj!

Ovo je tek jedan mali dio, tek jedan koralj, snimljen u nekada jednom od najljepših privatnih koraljnih akvarija u Hrvatskoj. Akvarij je bio kapaciteta 1600l sa bezbroj prekrasnih koralja i koraljnih ribica. Kada je sestrin suprug umro održavanje ovoga akvarija kao i nekoliko akvarija u kojima su uzgajali koralje, postala je prevelika obveza i ovaj je video ostao kao uspomena.

Uvijek kada mi Draga dođe, kada smo zajedno, ja sam u oblacima.

E ta moja Draga. Posušala je savjet Isabele i jednostavno me gurnula s oblaka. A na šta sam se dočekao možete samo pretpostaviti

Kada sam prošli puta bio kod Drage, jedno smo veče prelistavali njene fotografije, njene albume. Puno lijepih slika, a meni je jedna posebno upala u oko. Slika iz njenih studentskih dana. Majka dvoje djece, zaposlena i još k tome odličan student Ekonomije.
Toliko mi je lijepa ova fotka da sam ju kriomice uzeo kada Draga nije vidjela.

Nadam se da se ne ljutiš što ju objavljujem, Ljubavi moja. Uvijek si bila i jesi ljepotica, ponosan sam na Tebe.

U naših četiri posjete Japanu, skoro pa puna dva mjeseca, imali smo svega par kišnih dana. Jedan takav imali smo u Yokohami. Kiša ipak nije mogla umanjiti ljepotu toga dana.

Pa da krenemo redom prema Yokohami
U planu je bilo da posjetimo Sankien Garden, najljepši park u Yokohami. Bilo je u planu i da obiđemo Chinatown, najveći u Japanu. Trebali smo obići i Minato Mirai, dio luke koji u prijevodu znači Luka dvadesetprvog stoljeća, a u sklopu koje je vodeni park, zabavni park i aquarij. Željeli smo veslati među dupinima u vodenom parku i možda spustiti se najluđim vlakićem smrti.
Puno je toga bilo planirano, ali tako je to kada planirate. Itinerer je putokaz a stvarnost je ipak nešto drugo.

Kao i u svim većim gradovima Japana i u Yokohami postoje turistički autobusi kojima cjelodnevnom kartom možete obići sve što vas zanima. Dakle, po silasku iz vlaka, najprije je trebalo potražiti agenciju koja prodaje karte za bus. A podzemlje stanice da te strava spopadne, ogromno. Kada smo napokon našli turističku agenciju počele su jezične muke i zavrzlame. Kako nekome tko nezna engleski objasniti što tražimo? Napokon, i te su bus karte u džepu. Kad smo izašli iz stanice već je počela kiša. Čekamo mi i čekamo, pitamo Japance kada i gdje stoji taj bus iako znamo broj a njega nema. Opet problemi sa sporazumijevanjem. Na kraju se ipak našao jedan susretljiv Japanac koji je čitajući vozni red odgonetnuo da taj dan ta linija ne vozi, ajmeeeee muke. Zaboravio sam u planiranju da su parkovi utorkom zatvoreni pa turistička linija ne vozi. Mogli smo samo preko živice gledati veliki kotač i odlučiti što dalje. Dogovor je pao da ipak obiđemo luku i nismo požalili. Draga je već pisala kako smo uživali na brodu muzeju a ja ću ovdje umetnuti tek par fotki tog ipak lijepog dana u Yokohami na rascvjetanoj obali..

Dodatak:
Zadar Cruise Port (Putnička luka Gaženica) proglašena je lukom godine 2019. na prestižnoj dodjeli nagrada lukama za kružna putovanja Seatrade Cruise Awards 2019. održanoj u Hamburgu.
Priznanje je to struke koja je u kategoriji 'Luka godine' između Zadar Cruise Porta, norveškog OldenLeona i japanske Yokohame ocijenila da je putnička luka u Gaženici u posljednjih godinu dana postigla najveći napredak u upravljanju lukom za kružna putovanja.
Treba primjetiti da je ovdije ipak riječ o Upravljanju lukom, a ne i svim onim što jedno mjesto čini posebno lijepim.
Mislim da će Zadru trebati još puno godina da turisti osjete zadarsku luku kako smo mi doživjeli Yokohamu.