Kada smo se spremali na put u Japan, svi su naši imali nekakve želje da im donesemo iz Japana. Iskreno rečeno, dosta smo vremena utrošili da sve želje podmirimo. Dodatni problem predstavljalo je kako Japancima objasniti šta tražimo. Najviše me izludilo objasniti da tražimo lutke za djecu. Toliko sam poludio objašnjavajući da tražimo doll, da sam na kraju uzeo komad papira i nacrtao šta tražimo. A pitao sam to na informacijama u velikim trgovačkim kućama. Sada se sjetih da sam možda trebao pitati puppet, možda bi se lakše sjetili.

Da ne duljim i ne udaljavam se od teme, bilo vam je to ovako sa Second hand. Vidimo mi u Hiroshimi dućan s igračkama. Igračke većinom junaci iz videoigara. To, kaže Draga, to je za moga unuka koji stalno visi na igricama. Odaberemo mi jednu iz zaključane staklene vitrine. Donese prodavač kutiju s takvom igračkom i ide nam spakirati. A ne, mi želimo vidjeti igračku iz kutije. Neka ju izvadi da vidimo dali je to upravo to što tražimo, dali je ispravna. Gleda on nas i objašnjava da ne želi otvoriti kutiju! Pa kako ne želi. Objasnim ja njemu da se to kod nas kaže: Kupiti mačka u vreći. Jasno da nismo pristali na takvu kupnju.

Obilazimo trgovinu i opet zapnemo upravo za tu igračku. Nakon dosta objašnjavanja došli smo do toga da on igračku nesmije otvoriti prije kupnje, jer bi ju u tom slučaju morao prodati kao second hand, već otvorenu, ako ju mi ne kupimo. Otvorio je kutiju i sve nam lijepo prekontrolirao i objasnio kako ju složiti tek nakon što smo platili.
Tek nam je kasnije postalo jasno zašto Dragoj nisu dozvoljavali da isproba natikače i japanke koje su uvijek vezane u paru pa nemožete probati tek jednu. Trgovac je uvijek tu negdije da vam ih uzme iz ruku ako hoćete isprobati. A čim ih je netko navukao na noge, one su već second hand! Nema šanse da ćete probati obuću koju je prije vas tko zna koliko ljudi probalo i navlačilo na svoje noge.

Jedna je moja unučica dobila ove dvije lutkice.

Ovo je bio moj doživljaj na osnovi par viđenih situacija. Dešava se uglavnom u manjim trgovinama u onim shoping ulicama gdje su gomile ljudi. Jasno je da nije tako svagdije. Inače je kupac i odnos prema kupcu na prvom mjestu, a o tome sam već dosta puta pisao.
U Hard Rock kafeu kupovali smo majice. Nekoliko sam ih probao da bi odredili sve potrebne veličine (nisu bile samo za mene). Ovo u Hard Rocku je posebno upravo zbog toga što se samo u jednom jedinom mogu kupiti predmeti s imenom grada u kome se nalaze i nigdje više na svijetu. Lanac Har Rock Cafea malazi se u svjetskim metropolama.

Oznake: japan, second hand

Ovo ljeto koje to nije, najbolje odgovara biljkama. Hibiskusi na našem balkonu uživaju, kao i mi u njihovoj ljepoti. Tri rascvjetana grma uljepšaju nam svaki dan.

Moram ovom prilikom spomenuti i posljedice proljetnog snijega i hladnoće. Pao je upravo u vrijeme cvatnje amula, netko bi rekao primorske šljive, i uništio cvat. Sada kad bi se grane trebale savijati pod težinom ploda, nema nigdje ni jednoga, barem za probati. Pisao sam u to vrijeme kako su snijeg i zima uništile magnoliju upravo kada su pupovi bili pred cvatnjom. Ugodno sam se iznenadio kada sam vidjeo prije par dana da je procvala sada kad joj nije vrijeme. Čudne li prirode!

U svom postu Draga je objavila video na kome se vidi servirano voće. Ta fotkica ipak zaslužuje riječ više.
U svakom restoranu u koji smo ulazili u Japanu, u svakom kafiću, osjećali smo se kao cijenjeni gosti. Uz obavezan naklon konobar će doći i donesti ponudu objekta. Isto je takvo i serviranje, s poštovanjem.

Najprije par riječi o ovom objektu. Nakon obilaska memorijalnog parka u Hiroshimi potražili smo ugodno mjesto za malo odmora. Privlačnim nam se učinio ovaj kafić. Konobarica je došla i donesla listu onoga što nude (ajme čega sve tu nema, od kolača do sladoleda od kojih dobijete vrtoglavicu), donesla je i dvije čaše vode s ledom kao i staklenu termosicu punu hladne vode. Prava posluga za ugrijane goste. Naručili smo ledenu kavu i pivce. Nemalo smo se iznenadili kada je uz našu narudžbu posluženo i svježe voće. Kasnije smo vidjeli da je to tako za svakim stolom. Pored dobro poznatog voća (dio smo već pojeli prije nego smo se sjetili fotkati), tako smo imali priliku probati i jedno posebno: Dragon fruit ili po našku Zmajevo voće. Vidi se tamo iza lubenice, s crnim sjemenkama. Uz voće i čašica šećernog sirupa. Treba li spominjati kako je prijalo? Više od svega, u uspomeni je ostala gostoljubivost.

Mislim da ovdje treba spomenuti i plaćanje u lokalima. Konobar nema nikakve veze s plaćanjem i novcem. U pojedinim se objektima plača prilikom ulaza, na automatu na kome izaberete šta ćete jesti. U drugima, kada vam konobar donese naručeno, pored toga na podlošku donese i račun. Podloška je uvijek okrenuta naličjem prema gore, vjerojatno iz obzira prema gostu, da nema osjećaj da mu se račun podmeće pod nos. Plaćanje je na blagajni prilikom izlaska.
Dakle, nema šanse da konobar stoji iznad vas i iz buđelara broji novac i sve čeka kada ćete ga prekinuti i reći da zadrži ostatak. Konobar nema dodira s novcem. Čist račun, duga ljubav.
I na kraju obavezna zahvala i naklon ljubaznog osoblja.

Oznake: japan, ljubaznost u kafićima i restoranima

Uvijek me u Japanu oduševi njihova briga za svaku travku, svaki cvijet svako stablo. Ljubav prema prirodi.

Nespojivo je to s našom brigom prema životu zelenila koje nas okružuje. Kod nas je motorka univerzalni lijek za stabla.

Umjesto riječi ljepše o tome pričaju fotke snimljene u raznim dijelovima Japana. Zadržite li kursor koji tren nad slikom, vidjeti ćete gdje je napravljena.

Shimenawa
Sveta mjesta obično su obilježena šimenawa-ma (specijalno pletenim konopima s trakama bijelog papira) . Postavljeni su na ulazima u sveta mjesta kako bi se izbjegli zli duhovi ili stavljeni oko drveća / predmeta kako bi ukazali na prisutnost kamija. Izrađen od riže ili konoplje, konop se zove nawa . Dijelovi bijelog papira koji su izrezani u trake i obješeni na uže (često vise s užeta na Torii - vratima, ) zovu se shime ili gohei, oni simboliziraju čistoću u Shinto vjeri.

Oznake: japan, Briga prema svakom stablu

Draga je već pisala o Hiroshimi priloživši i jedan krasan video Memorijalnog parka. Ja budem par riječi i fotki o dijelu koji me se posebno dojmio. Riječ je o Dječjem spomeniku mira.

Kada je imala dvije godine Sadako Sasaki bila je ozračena radijacijom A-Bombe. S deset godina dobila je leukemiju, kao posljedicu radijacije. Prema japanskoj legendi onome tko izradi tisuću papirnatih ždralova ostvarit će se želja. Njena je želja bila ozdraviti. Na žalost nije uspjela. Umjesto nje izradu su dovršili njeni prijatelji i roditelji.

Njena prerana smrt potaknula je njene školske prijatelje na poziv za izgradnju spomenika za svu djecu koja su umrla zbog atomske bombe. Spomenik je izrađen doprinosom više od 3200 japanskih škola i donatora iz 11 zemalja.

Na vrhu 9 metara visokog spomenika kip je djevojčice koja diže zlatnog ždrala sa snovima o sretnoj budućnosti. Sa strane su dječak i djevojčica.
Na kamenom bloku pod spomenikom piše: "Ovo je naša molitva. Molitva za mir u svijetu", a na ždralu koji visi ispod zvona u kupoli piše: "Tisuću papirnatih ždralova" i "Mir na Zemlji i na nebu".

Bilo je dirljivo gledati kako spomeniku prilaze razred po razred, u miru i tišini, izgovore svoju molitvu, otpjevaju svoju pjesmu miru, naklone se i u miru odlaze. Ako pažljivije pogledate donju fotku, vidjeti ćete da djevojke s lijeve strane u naručju drže tisuću ždralova koje je donesao ovaj razred.

Oko spomenika postavljene su vitrine s tisućama papirnatih ždralova. Svatko može na ponuđenom obrascu napisati svoju poruku mira, pa smo i mi to učinili i ubacili među ostale poruke.

Posebnu atmosferu stvara zvuk obližnjeg Zvona mira. Kako zvuči, možete vidjeti i čuti na priloženom videu .

MAKOTO ... HRVATSKO JAPANSKO DRUŠTVO imalo je svoj Projekt 1000 ždralova za Hiroshimu.

I na kraju, prilažem i ja svog prvog papirnatog Ždrala.

Oznake: Children's Peace Monument, Hiroshima

Uvijek kada putujemo Japanom, pogled mi privlače vulkanski oblici krajolika. I uvijek se pitam jeli riječ o ugaslom vulkanu ili tek tektonska formacija. Pitao sam se dali je tome tako i pri pogledu na ovaj vrhunac.

Japan živi sa svojim vulkanima, bolje bi bilo reći da oni poklanjaju i uzimaju život Japanu. Svojim erupcijama donose plodno tlo. Toplina podzemne vode koristi se u proizvodnji električne energije, a na toplim izvorima poznata su kupališta "Onsen". Vulkani su odredišta mnogih hodočasnika, a najpoznatije je dočekivanje jutarnjeg Sunca na obroncima Fujia.
Pod Japanom sudaraju se 4 tektonske ploče, podvlače jedna pod drugu i vulkani su posljedica tih tektonskih pokreta, jednako kao i potresi. Zbog toga je Japan zemlja s najviše aktivnih vulkana na svijetu, njih čak 108 što je 7% svih aktivnih vulkana na zemlji.

Ovo je sasvim dovoljno da me zaintrigira priča o japanskim vulkanima kao i životu uz njih. Najbolji izvor podataka je serija videa Begin Japanology iz koje je i ovaj video:

Oni koje zanima život Japana, kultura, hramovi, klopa i još mnogo toga, mogu to vidjeti u polusatnim videima na koje možete doči kada pogledate gornji video "BEGIN Japanology".
Znam da je lakše pročitati par rečenica nego gledati čitav video pa sam iz njega izvadio par detalja koji vjerno opisuju život pored vulkana.

Mt. Usu jedan je od najaktivnijh vulkana a nalazi se na Hokaidu. Samo u prošlom stoljeću imao je 4 velike erupcije, posljednju 2 000.g.
U velikoj erupciji 1783 od 570 stanovnika, preživjelo je njih samo 93. Preživjeli su obnovili selo i zajednicu a način na koji su to učinili zadivljujući je. Muškarci koji su ostali bež žena, ženili su se sa ženama koje su ostale bez muževa. Djecu koja su preživjela prihvatile su obitelji koje su ostale bez vlastite djece.
Danas je to grad i poznato turističko odredište.

Fascinira me Japanac Masao Mimatsu koji je pedesetak godina crtao sve što se dešava s obližnjim manjim vulkanom, koji je izrastao iz ravnice, danas visok nekoliko stotina metara. Slikao je s toliko preciznošću da su kasnije njegovi crteži poslužili kao osnova prikaza rasta vulkana, poznata u svijetu vulkanologa. Naslikao je preko 2000 crteža života vulkana.

I na kraju prilažem svoj video nezaboravnog Fujia, koji nas je i ove godine pozdravljao na odlasku iz Japana.

Dodatak:
Često nas pitaju dali smo osjetili potres dok smo bili u Japanu. Nismo iako nam je to bilo želja.
Na ovoj su fotki potresi u razdoblju 7-15 lipnja. Vidi se šire područje Tokya i da se radi uglavnom o potresima iznad 4,5° Richtera. Vidi se i zašto je to područje kritično, zbog sudara 4 kontinentalne ploče. Zbog ovakvog položaja nije pitanje hoće li Tokyo pogoditi razoran potres nego kada. Jednako katastrofalan mogao bi biti i tsunami, budući se Tokyo nalazi u zaljevu koji bi taj tsunami pojačao do neslućenih razmjera.

Fotka je skinuta sa stranice: Today's Earthquakes in Japan, na kojoj je moguće vidjeti i sve druge potrese u svijetu.

Oznake: japan, Vulkani

Video

Poseban je doživljaj voziti se vlakom 220km/h. Usporedbe radi, od Rijeke do Zgbubua umjesto tri vozili bi se manje od sat vremena. Umjesto da opisujem putovanje vlakom, mene je više zaintrigiralo kako je vlak opremljen, sve u svrhu što ugodnije vožnje i informacije putnika o svakom detalju. Pa krenimo redom. Bit će malo duže, ali smatram da to ovaj vlak zaslužuje.

Na peronu točno je obilježeno gdje stane koji vagon i koji ulaz. Odmah je vidljivo dali se radi o vagonu u kojemu nema rezervacije sjedala, vagonu s rezerviranim sjedištima, Green vagonu s posebnim komforom i uslugom ili pak o vagonu za osobe s posebnim potrebama. Mislim da nije potrebno reći da vlak stane točno u centimetar kako je to obilježeno na peronu. Osim toga na svim je peronima, na ulazu u vlak reljefno na podu istaknuto gdje se osoba nalazi, da bi to slijepe osobe mogle osjetiti pod obućom.
Pored toga, uvijek je u blizini službena osoba s montažnim mostićem, spremna da ga podmetne pod invalidska kolica radi lakšeg ulaza/izlaza iz vagona.

Na sjedištu ispred sebe vidite objašnjenje u kojem se vagonu nalazite, koji je vagon ispred, a koji iza vas. Također je objašnjeno što se i na kojem kraju nalazi u vašem vagonu, što u susjednim vagonima i koji su vagoni s prostorom za pušače.

Pored ulaza u kupe odmah vidite dali je toalet zauzet ili slobodan.

Slijepe osobe mogu se u vlaku snaći bez problema. Sve je objašnjeno na Brailleovom pismu. Na ulazu/izlazu, u weceu, u pušioni, u kupeu.

Uvijek me oduševljavalo koliko je kupe komotan, koliko je mjesta među sjedištima. Ovaj sam puta otkrio zbog čega je to tako.
Putujete s društvom ili obitelji. Ne želite čitavo vrijeme jedni drugima gledati u leđa. Rješenje je jednostavno ... okrenete sjedišta!

Želim vam ugodnu vožnju.

Oznake: japan, Shinkansen

Riječi su suvišne kada su fotke starta 19. Fiumanke sasvim dovojne.

Oznake: Fiumanka 2018

Ovaj prekrasan park izgrađen je 1620. godine a sagradio ga je Soko Ueda poznati majstor ceremonije čaja, godinu dana nakon ustoličenja gospodina Asana Nagaakira za feudalnog gospodara Hirošime, kao vilu za svog gospodara. Vrt je s ljubavlju nazvanom "Sentel" od strane stanovnika Hiroshime. Park u minijaturi predstavlja brda, doline, šume i more.
Park je posve sravnjen nakon eksplozije prve atomske bombe u povijesti. Velik broj preživjelih ovdje se okupio nakon bombardiranja, ali su umrli prije nego što su dobili medicinsku skrb. Njihovi ostaci bili su pokopani u parku.

Kokokyo most dijeli jezero na zapadni i istočni dio. Svaki dio ima nekoliko otoka koji predstavljaju kornjače ili ždralove, što dolazi iz kineske tradicije.

"Chozenkyo" Place
Najveći otok, kornjača, u vrtu predstavlja udaljeno selo povezano dvama mostovima "Karan-bashi" mostom (crveni most), najvećim u vrtu i mostom "Seishin-bashi". U njegovom središtu nalazi se sjenica sa slamnatim krovom.

"Sekisui-gan" Rock Formation
Ovo je velika formacija stijena na otoku smještenom u središtu zapadne polovice "Takue-chi" ribnjaka i glavna je struktura vrta. Oblik stijena naziva se Horai-stil Ždral kameni aranžman, koji predstavlja tri sveca i izgrađen je u stilu suhog vodopada. "Sekisui" i "gan" znači mnogo slojeva zelenila i velikih stijena.

Mt. Kifuku, nekadašnje mjesto "Inari-jinja Shrine"
Godine 1713. Asano Yoshinaga, peti gospodar ovog mjesta, sagradio je svetište "Inari-jinja" kako bi molio za mir i tišinu i ... (Na postavljenom objašnjenju piše: to pray for peace and quiet and the perpetuation of descendants for domain). A-bomba je 1945. spalila svetište, a sada je obnovljeno na mjestu Nigitsu-jinja hrama.

"Meigetsu-tei" Tea House
Ovo je također izgrađeno u "Sukiya" stilu prikladnom za vrt, s krovom pokrivenim japanskom pampas travom i strehom obloženom tankim drvenim letvicama. Smješten na vrhu planine, odavde možete uživati u prekrasnom pogledu na Mjesec. Zato ima prikladno ime "meigetsu", što znači lijep mjesec.

Atomic Bomb Memorial Monument
S jedinom slikom koja je poslužila kao trag, pronađeno je mrtvo tijelo žrtve A-Bombe zakopano ovdje. Ostaci šezdeset i četiri žrtve A-Bombe također su pronađeni ovdje, na ovom mjestu, 31. srpnja 1987. Njihov pepeo položen je u Memorijalni toranj A-Bombe u Hirošimskom parku, spomeniku mira i od tada se svake godine održava spomen-služba.

"Yunen-jo" Rice Field
Ovaj je mali prostor feudalni gospodar koristio za sadnju riže i tu je molio za dobar urod.

Ima još puno zanimljivih detalja Gardena. Za kraj sam ipak odabrao šarene japanske šarane koji se motaju oko nogu moje Drage dok ih odmara u jezerskoj vodi. Kako čitav ovaj dio ribnjaka predstavlja more s otocima, draga sjedi na dijelu koji predstavlja obalu mora s pješćanom plažom, koja se vidi iza ploče.

Oznake: Hiroshima, Shukkeien Garden

Od kuda početi? Narod kaže da je najbolje početi od početka. Pa ako je tome tako hajdmo od početka. A počelo je ovako:
Sjedoh u Rijeci na bus i pravac Zgbubu. Do Zgbubua napunila se kesa, ili što bi rekli bešika, i nije bilo druge nego pravo iz busa u odjel za pišeraj. A tamo umjesto ulaza onaj trorog kojemu morate ubaciti tri kn da bi mogli uči. Valjda opet po onoj narodnoj: E neš ti meni besplatno pišati u moju ćenifu! I nebi druge nego ili plati ili pišaj u gaće.
Da nije sve tako crno u Hrvatskoj kada je pišeraj u pitanju i ini unutarnji porivi ipak sam se uvjerio na aerodromu. I tu svršava prvi dio Rvatske priče o unutarnjim porivima. Točka.

Sjedosmo u zrakoplov na daleki put. Upravo mi na um pade onaj Šoljanov stih:

Kakvo sve more vidjeh daleko
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko
Morske smo krave muzli jutrom
Uveče bijeli kruh sa putrom ...

Japan ... E to je već neka druga zemlja daleka i priča koju mi nikada nećemo stići ni dostići. Njima je valjda javni wece javno dobro i svatko ima pravo da ga koristi po vlastitim potrebama, bez da zvecka jenima. Svaki je čist i uredan, u svakome je uvijek netko tko o njemu vodi brigu. Još vam se prilikom ulaska ili izlaska ljubazno naklone kao da ste im poklon donesli.
Evo jedan na javnom mjestu

Nalazi se vjerojatno na najprometnijem dijelu Osake, na prilazu mostu ispod kojega smo volili sjediti i odmarati. Kakve su gužve najbolje svjedoči prilog br.2

Ulaz slobodan, a ljudi strpljivo čekaju svoj red. Nema vrata, nema calenzi bite ( bite ili jebite, pitanje je sad). Javno dobro i točka. Služite se do mile volje. A uvijek čisto i uredno!
Na povratku, u weceu na Nariti, tokijski aerodrom, žena alatom sličnim četkici za zube čisti pločice oko slavina i uglove oko umivaonika! U Dohu sletjesmo u četiri ujutro. Prvi pravac nakon carine, naravno wece. Rano je i trenutno je u toku veliko čišćenje, dođite za par minuta. Ubrzo se vračam a pred serilnikom red. Tri serilnika, a službujući pušta jednu po jednu mušteriju. Kako tko izađe iz sraone, dežurni ulazi i čisti za njime i tek tada pušta slijedećeg u čisti serilnik!

Kao što spomenuh u naslovu, vratismo se u Hrvatsku, našu najljepšu. Dok sam na autobusnom kolodvoru čekao bus, onaj što vozi u osam navečer, dva sam puta morao platiti da se popišam na nečiji posao.
U 9 stojimo u Karlovcu 5 minuta. Trk do javnog. A tamo opet onaj trorog na ulazu u koji opet treba ubaciti 3kn. Ma koje tri kn, kada sam iz Japana i više nemam ni lipe u džepu. Vidim svjetlo unutra i dozivam službujućeg. Naravno bez uspjeha. Kako izdržati do Rijeke? Gledam u osvijetljeni wece, a nemogu uči...
Izvadim ja lijepo svoju šlauf-mašinu i popišam se ispod troroga. Pa kada su plaćeni da čiste (valjda onime što trorog zaradi), neka počiste ujutro kada im počinje radno vrijeme. Imaju samo sreću da nisam morao srati. I to bi im obavio ispod troroga!

Mislim da bi i kod nas svi javni wecei trebali biti javno dobro dostupno svima bez plačanja a održavanje bi trebalo iči na račun gradova u kojima se nalaze. Naročito se to odnosi na ustanove koje se nalaze na stanicama i mjestima koja su zbog svog položaja okupljališta večeg broja ljudi.

Baš mi Šoljan neda mira:

A žuto more žuto ko limun
Otada sam na skorbut imun

Oznake: javno dobro