19.07.2017., srijedaMeđi prijateljima u karaoke baru u Osaki
|
Mučno je i strašno slušati svakodnevne izvještaje o požarima diljem Dalmacije. Najčešće izvješća počinu riječima: Noćas je opet buknuo požar kod ... I umjesto da se otvoreno zapitaju izvjestitelji, da se priupita policija, kako je to slučajno buknuo u doba največe suše, u doba najjače bure, baš u gluho doba noći, slušamo o nadljudskim naporima vatrogasaca (njima priznanje za sav uloženi trud). Skoro pa da je moguće napraviti obrazac po kojem se paljevine postavljaju, kojim se redom i na kojim područjima postavljaju. Pa ako je tome tako, zar nije moguće organizirati protupožarne straže, zar nije moguće preko svih sredstava obavješćivanja, tevea, radija, tiska, pokrenuti sveobuhvatnu akciju hvatanja luđaka koji sigurno uz glazbeni hit onoga narodnjaka "Gori šuma, gori borovina" svake noći postavlja nove požare? Da moja imovina ovisi o jednom ili više luđaka, ni crni me vrag nebi spriječio da svaku noć, svaki dan dežuram. A da ga nađem, vezao bih ga za prvi grm i pustio da se danima peče na lomači koju je zapalio. Nebih mu dozvolio taj luksuz da se ispeče na brzaka. Kada ćemo napokon umjesto vijesti: "Opet je noćas buknuo požar", čuti da je pokrenuta široka akcija hvatanja palitelja. |
Sjedimo u ljetno predvečerje na plaži. Trenutak očaravajući. Trebalo nam par trenutaka da sredimo misli. Priča Draga o njenom djetinjstvu u Brnu i kako su kao djeca gledali šišmiše. I njima su kao i nama pričali kako se šišmiši mogu zaplesti u kosu. Nabadamo mi tako o šišmišima, kada se Draga sjeti onih što sišu krv. Pa ako ipak sišu, znači da su sisavci. Pričamo mi tako kada se sjetim zgode iz svoga djetinjstva: Sjedili smo, mi klinci i klinke, u isto ovakvo ljetno predvečerje u parku. Odjednom se jednoj klinki zaleti šišmiš u kosu. Uzalud smo ga pokušavali izvuči. Tek kada je došao otac curice uspjeo ga je osloboditi. Jasno da je sa malenom otišao do dotkora koji je odgonetnuo zagonetku šimšmiša. Curica je imala uši i šišmiš ih je osjetio u letu. Hranio se njima dok smo ga mi djeca iz našega parka pokušavali bez uspjeha izvuči iz kose. Sada sam siguran da je ipak bila šišmišica koja je sakupljala uši za svoje klince koji su gladni čekali u nekom tamnom kutku viseči naglavce. Znači, priča o šišmišima ima svoje stvarno uporište. Ovaj je post malo kasnio jer je čekao recenziju stručnjaka iz udruge "Moj Miš Šišmiš" pa ga objavljujem tek nakon njihovog pozitivnog mišljenja. Oznake: Priča o šišmišima |
Ako vaše dijete u busu slučajno treba piškiti ili kakiti slijedite upute za izlaz A ako ste pak osoba u invalidskim kolicima i na vas se mislilo Draga i unuci uživaju u moru. Sinoć smo se do mora spustili u 17:30 a iz mora su izašli u 20:30, bez minute prekidanja kupanja. Treba li više dodati? Oznake: nužda |
Godinama sam poneku sliku hostao na Photobucketu. Bio je sasvim dovoljan za ono što je meni trebalo. Sada vidim da mi izjebao sve što sam kod njih hostao. Kažu da ga treba updetati, besplatno za samo 2,5$ mjesečno. Pa kako u pizdu materinu besplatno ako je mjesečna pretplata? Zarađuju na reklamama, zarađuju i na onome što ja hostam kod njih, jerbo oni žive od fotki koje im dovlače one koji kod njih žele reklamirati. I zato kažem: Tko ih jebe! Imam svoj Flickr sa kojime su oni neusporedivi, imam i svojih preko terabajt prostora na Flickru. Sve što snimim mobićem ili tabletom automatski mi se louda na Flickr. |
Pisala je Draga kako napokon ima lijep balkon nakon što sam joj montirao tendu. Osnove kojima sam se vodio prilikom razmišljanja o tendi bile su želje moje Drage da: Tenda štiti od sunca, da štiti od kiše i vjetra, a da zimi može zatvoriti balkon da nemora lopatati snijeg sa balkona. Prema tome, morala bi biti lagana ljetna i teška zimska tenda. Odlučih se za lako izmjenjive dvije tende, ljetnu i zimsku. Na stropu nosač je uhvačen u tri ležišta, a dolje je uvučen u porub. Na taj je način lagano tendu vezati za naslon balkona kada je spuštena i mora biti dobro učvršćena protiv vjetra. Dodatno je i osiguranje vezanjem vertikalnih rubova tende za očice u zidu. Tendu je lagano zarolati do željene visine i uhvatiti za konope na zidu kukicama koje su navarene na krajevima donjeg profila da se ne odmata. Lagano se može izbaciti zahvaljujuči rukama koje su zglobno učvršćene na ogradi. Ovakva izvedba ima svoju prednost u tome što tenda nije čvrsto vezana pa ju vjetar ne kida. Ručice i donji profil služe kao amortizeri ili kako bi primorci rekli kolpo morto. Kratki video na kraju. Video je u rađen u Flickru pak zato nema na sebi one strelice kojim pokrečemo video. Dakle, klik na sliku da se otvori video. Kakav bih ja bio Ja kada si za kraj ipak nebih dao i malo slobode izražavanja u našem prekrasnom hrvatskom izričaju. Dodatak 6.5.2020.: Oznake: tenda, sam svoj majstor |
Videa iz Japana