Mučno je i strašno slušati svakodnevne izvještaje o požarima diljem Dalmacije. Najčešće izvješća počinu riječima: Noćas je opet buknuo požar kod ... I umjesto da se otvoreno zapitaju izvjestitelji, da se priupita policija, kako je to slučajno buknuo u doba največe suše, u doba najjače bure, baš u gluho doba noći, slušamo o nadljudskim naporima vatrogasaca (njima priznanje za sav uloženi trud).

Skoro pa da je moguće napraviti obrazac po kojem se paljevine postavljaju, kojim se redom i na kojim područjima postavljaju. Pa ako je tome tako, zar nije moguće organizirati protupožarne straže, zar nije moguće preko svih sredstava obavješćivanja, tevea, radija, tiska, pokrenuti sveobuhvatnu akciju hvatanja luđaka koji sigurno uz glazbeni hit onoga narodnjaka "Gori šuma, gori borovina" svake noći postavlja nove požare? Da moja imovina ovisi o jednom ili više luđaka, ni crni me vrag nebi spriječio da svaku noć, svaki dan dežuram. A da ga nađem, vezao bih ga za prvi grm i pustio da se danima peče na lomači koju je zapalio. Nebih mu dozvolio taj luksuz da se ispeče na brzaka.

Kada ćemo napokon umjesto vijesti: "Opet je noćas buknuo požar", čuti da je pokrenuta široka akcija hvatanja palitelja.
Mali milion kojekakvih akcija teve je pokrenula, pa zar je teško pokrenuti i ovakvu akciju. Ili je možda lakše samo pričati o naporima gasitelja koji moraju trčati od jednog do drugog požara. Zar je tako teško reči: Podmetnut je još jedan požar, hajde da uhvatimo palitelja prije nego nam izgori sve što goriti može.