29.04.2010., četvrtak

Ah taj Tigrić

- 19:19 - Pusti vodu (18) - Isprintaj - #

27.04.2010., utorak

Kako ukloniti reklamu sa bloga

- 21:59 - Pusti vodu (20) - Isprintaj - #

24.04.2010., subota

Slap

Nisam mogao odoljeti a da ovaj "slap" sa svog drugog bloga ne stavim i ovamo. Mislim da to zaslužuje ljepotom koja pobuđuje erotske maštarije.

- 13:38 - Pusti vodu (9) - Isprintaj - #

18.04.2010., nedjelja

Zabrana sadnje graha

- 00:38 - Pusti vodu (19) - Isprintaj - #

15.04.2010., četvrtak

Građanski neposluh

Znam da je tema zabrane pušenja prežvakana ko trava u kravljim trbusima. Umjesto da puno pametujem izjavljujem da počinjem sa građanskim neposluhom. Zašto? Zato što sam proglašen građanom drugog reda kome su mimo Ustava uzeta prava. Ja nemam nakanu da se sakrivam dok pušim. Pušim i budem pušio kao i do sada. No nešto se stubokom promijenilo. Dok sam prije bio građanin koji je poštivao Državu i zakone sada sa ponosom kažem da kradem državu. Kradem sve one poreze koje je nekada na meni država zarađivala. Pušim švercani duhan i nije me sram to reči. Ponosim se time. Nekada sam dobro gledao kada me netko žicao cigaretu da ju slučajno ne dam nekome mlađem od 18g. Danas ću ju bez razmišljanja dati i klincima iz osnovne škole koji se okupljaju pušiti oko naše kuće za vrijeme odmora ili kada markiraju. Ne plašim se kazne i na taj ću način rado državu krasti. Vjerujem da će ju više koštati prekršajni suci i dani zatvora u kome će me morati držati da bi me kaznila što pušim. Sa ponosom ću iči u zatvor svaki puta kada mi to bude dosuđeno. Želim u lice i sa osmjehom gledati policajca koji će mi pisati cigaretnu kaznu. Pitam sve vas, nepušaće, koji se smijete kako zimi moramo izlaziti na ulicu da popušimo: Da li ste spremni sada, u ove tople dane sjediti u lokalima umjesto na terasama koje bi sada trebale pripadati nama, pušačima? Izborili ste se za lokale bez dima, pa sjedite onda unutra i ostavite nama naše terase! Jesam li to čuo kako vam to ne pada ni na kraj pameti? Volio bih vidjeti onoga tko će mi prigovoriti da mu smeta moj dim na terasi. Crnci su u Americi izborili svoja prava jednakosti. Uzdigli su se od robova do predsjednika, unatoč svima. Ja sam spreman da se borim za svoja prava ravnopravnog građana. Ako je građanski neposluh jedini način da se izborim, prihvačam ga uzdignute glave. ZAKON NA RUBU PAMETI Zakon o zabrani pušenja ipak ostavlja mogučnost ugostiteljima da u objektu imaju odvojen prostor za pušače. Na prvi bi pogled rekli: Ipak nije tako strašno. No malo tko ide za podvalom koja se tu krije: U takvim je prostorima zabranjeno posluživanje pića! Pitam se tko bi bio toliko lud uložiti desetine tisuća eura u prostor u kome ne može zaraditi ništa, a mora paziti da pepeljare budu čiste! Vlada se kurči kako je tek neznatan broj ugostitelja zatražio takvu uslugu pušačima. Ja kao pušač smatram da su to učinili oni najluđi koji nisu bili svjesni zamke. Na sreću i ta zakonska odredba ima svoju rupetinu. Zabranjeno je točenje pića u tim prostorima pušačkim no nigdije nije spomenuto da piće ne možemo donositi sami i piti i pušiti do mile volje. Nama jeftinije nego da kupujemo na šanku a konobari mogu samo sa suzom u oku gledati i brojati gubitak. Napokon ću moči piti tri puta jeftinije u kafiću!

- 00:33 - Pusti vodu (15) - Isprintaj - #

11.04.2010., nedjelja

Zlatna jaja

Pjevahu nekada davno naši stari: Deset jaja kila soli, to Hrvata srce boli! No vremena se mijenjaju. Stari poumiraše a hrvatske kokoši počele nesti zlatna jaja. Da, da, Zlatna jaja. Da ne mislite da serem k'o kokoš (samo ne zlatna jaja) evo malo usporednica. Za početak treba spomenuti da je cijena zlatnog jajeta 1,3-1,5 kunića baa. E a sada stvari stoje ovako: Dva do tri jajeta, kila banana Dva jajeta, kg ove prekrasne jabuke sa slike Tri jajeta litra mlijeka, ovisno gdje kupujete već gotovo mlijeko. Ako kupujete ispod sise tada samo jajeipo Sjećam se kada je Treći svibanj ( Treći maj) svoj tanker u Sudanu umjesto u zelenim dolarima naplatio u zelenim bananama (jel ono oni danas propadaju i štrajkaju?). A tko im kriv pa ga ne naplatiše u našim domaćim jajima! Danas bi stajali uz bok korejskim brodograditeljima. Da me jebete, nikako mi nije jasno kako su banane cijenom jednake cijeni tri, četiri jajeta ako znam da banane treba ubrati 'tamo negdije u debelom svijetu', da ih treba dopremiti do luke i tu uskladištiti u frigo skladištu gdje još dozrijevaju da nam ne prisjednu, donesti ih na tržnicu i na njih platiti sve pristojbe! Da me jebete, nikako mi nije jasno kako to mogu biti dva jaja jednaka kili naše domaće jabuke koja u nasadima dozrijeva čitavu sezonu, koja zahtijeva svu njegu i beskrajne poglede u nebo pune strepnje da se ne spusti tuća. A još ju treba obrati, uskladištiti i dovesti na prodajno mjesto. Jednu razlikovnicu ovdije svakako treba spomenuti. Kako jabuke i banane kupujemo na kile a ne na komade, onda bi ih ovdije valjda trebalo usporediti sa paketom jaja, a tu je već slika jako, jako crna. Paket jaja tri kile banana ili četiri kile jabuka. I jedno i drugo jedemo na komade! Učili su me u školi da se mogu uspoređivati jedino veličine izražene u jednakim jedinicama mjere. Komad sa komadom, kila sa kilogramom. Svojedobno sam gledao emisiju o Grčkoj pak je rečeno da se jaja prodaju na kilograme a ne na komade. Osim toga prodaju se i po starosti. Svakim danom stojanja na štandu njihova cijena je manja. Trenutno je u Sloveniji paket jaja 1,2 €, što će reči manje od 9kn! Eto jebite me kako znate i želite. Ja samo znam da se u našoj sveopćoj krizi ne bune jedino jajari i njihove zlatne kokoši!

- 13:51 - Pusti vodu (6) - Isprintaj - #

08.04.2010., četvrtak

Sindikat blogera

U lijepo proljetno jutro Draga i ja prošetasmo Korzom. Nasred Korza gužva da se jedva prolazi. Čitam na plakatu protegnutom iznad gomile: Kazalište lutaka… Čujem kako se sindikalci iz petnih žila trude da kažu kako je sve otišlo u kurac i kako budućnost države ovosi samo o njima. Masa gromoglasno podržava njihovo lamentiranje i plakanje nad sudbinom onih od čije članarine žive k’o bubrezi u loju. Podsjeti me to na sve one sindikalne vođe koji su zahvaljujuči svome zauzimanju za radničku klasu završili u udobnim saborskim foteljama, sa obečavajućom saborskom mirovinom. Sjeti me i na uglađenog gospodina, bivšeg sindikaliste, koji je na pitanje novinara : ‘Kolika vam je najamnina stana u kome živite 20 godina?' odgovorio: ‘ Moram pogledati na uplatnicu’. Uglađeni gospodin koji je glasnice potrošio vičući koliko košta mjesečna košarica pojma nema koliko plača najamninu stana u kome živi! Ne znam zbog čega, ali podsjeti me to na neka davna vremena. Bio je u Rijeci svojedobno političar kojega su svi zvali Zavareni ili drugim nazivom Janjičar. Prvi mu je nadimak potjecao otuda što su mu za vrijeme radnog vremena radnici zavarili cipele za brodski pod, dok je spavao u štivi, pa nije mogao prohodati kada se probudio. Preko sindikata, SSRNJ i partije (ondašnje kom. ) postao je jedan od najjačih političara. Drugi je nadimak zaradio poradi janjetine koja ga je morala čekati prilikom svakog njegovog posjeta radničkoj klasi i inim feštama. Nedavno sam slušao kako u Americi, Engleskoj, Njemačkoj i razvijenim zemljama postoji tek po jedan, dva do tri sindikata koji su ravnopravni partneri vladi u donošenju svih njenih odluka tičućih radničkih prava. Upravo u tome i jeste njihova snaga. Žive za radnike koje predstavljaju, a ne za saborsku fotelju i mirovinu u budućem mandatu. Imaju snagu kojom mogu izači pred vladu i usmjeriti njeno djelovanje. Čuh da u nas postoji preko 700 (sedamstotina) sindikata. Skoro pa da parafraziram onu staru komunjarsku uzrečicu ‘Neradnici svih zemalja, budučnost je vaša’. Svoju snagu i snagu svoje malenkosti svi pokušavaju dokazati brojem radnika koje će izvesti na ulice. Nastoje se pred tim radnicima pokazati silom i veličinom koja se zauzima za njihova prava, nastoječi pri tome osigurati vlastiti budućnost upravo preko leđa tih radnika koji danas ne znaju šta će s njima biti sutra. Psihologija masa odavno je poznat pojam. Treba znati šta masi ponuditi, kako od nje napraviti silu koja i nije svjesna da je samo oruđe u rukama onih koji se bore za vlastite ciljeve. Podijeli pa vladaj, stara je izreka. Sa kime bi Vlada stvarno trebala pregovarati pored 700 sindikata? Da dalje ne kenjam, jerbo bih mogao u beskraj, ja odlučih osnovati vlastiti sindikat: ‘Sindikat blogera’. Zbog čega i mi ne bi imali vlastiti sindikat koji bi trebao zaštititi naša prava? Ako trenutno postoji preko 800 000 blogova samo na blogu.hr za predpostaviti je da ima barem 200-300 000 blogera. Ostali blog servisi i blogeri na njima taj broj podižu jako visoko. Pa ako nas ima tako puno nemamo li i mi prava da od provajdera tražimo da štiti naša prava. Ne da to tražimo u pojedinačnim akcijama na koje se svi mogu samo nasmijati kao u slučaju radničkih sindikata. Imamo li mi pravo da kažemo šta nije u redu i šta treba učiniti na drugačiji način da bi svi zajedno bili ponosni na blog koji je postao dijelom naših života? Ako blog i vlasnici bloga zarađuju zahvaljujuči upravo našem pisanju na blogu, zbog nas blog i postoji, nije li normalno da i mi Blogeri imamo neka prava čiju zaštitu možemo tražiti. Nije li normalno da i mi imamo mogučnost utjecati na to kakav blog želimo? Unaprijed se obvezujem da mi nije u interesu saborska fotelja! Ne tražim zaštitu i službeno vozilo. Očekujem Vaše prijedloge

- 13:37 - Pusti vodu (23) - Isprintaj - #

04.04.2010., nedjelja

Krđa

Pušenje ubija Obvezatni je to natpis na kutijama cigareta. Ja kažem da ubija i cigla koja sa krova padne na glavu, da ubijaju nesavjesni i pijani vozači, da se ubijaju motoristi, da ubijaju psihički bolesnici, ljubomorni ljubavnici, ubija i sex. Ubijaju morski psi i crne udovice, ubijaju krokodili i gljive otrovnice. Pa ako mi je suđeno, a suđeno mi je da kad tad prdeknem zašto se odreči zadovoljstva, zašto bježati od svinjetine, kolača, cigaretlina i dobrog sexa? Ja bih ovdije ipak par rijeti o duhanu ili kako naši stari govorahu o krđi. Počeo sam pušiti sa svojih 18 godina. Bilo je to vrijeme velikoga buđenja hrvatstva, pa se u tom hrvatskom Uskrsu rodila i Croatia. Pričalo se da su na kutiji otisnute i neke posebne, hrvatske oznake. No bitnije od oznaka bilo je to da smo mogli glasno govoriti da smo za Croatiu! Kasnije sam pušio svašta, od cigarete do lule. Za vrijeme studija pušio sam cigarilose zbog jednog prozaičnog razloga. Dnevno su mi trebale barem tri kutije Croatie jerbo zbog studentske solidarnosti sigurno sam više od kutije podijelio kada bi me pitali: Imaš cigaretu? Kada sam prešao na cigarilose više me nitko nije pitao! Sredinom osamdesetih prešao sam na motanje. Motao sam mjesečno kilu duhana. Bilo je to najzdravije pušačko razdoblje. Riješio sam se kašlja i svih problema koje nosi pušenje cigareta. Nakon toga sam opet prešao na cigarete, a početkom devedesetih pušio sam dnevno četiri kutije. E tada je vrag odnesao šalu. Bilo mi je teško popeti se na prvi kat, a počeli su i problemi sa pumpom. Rekoh: Dosta i sam sam prestao preko noći. Nisam pušio punih sedam i po godina. Za one koji se pitaju kako prestati pušiti evo moga iskustva: Najvažnija je odluka o prestanku. To moramo riješiti sami sa sobom, u svojoj glavi. Škola su mi bili brojni pokušaji prije toga. Uvijek sam polazio od toga da neću kupiti cigarete da ne bih pušio. To je bila uvijek osnovna greška. Kada bi želja nadvladala trčao sam k’o pijanac kupiti kutiju za barem jednu cigaretu popušiti. Jasno da sam ubrzo nadoknadio sve nepopušeno i više od toga. Ovaj sam puta rekao da prestajem jer ja to želim! Da odagnam paniku da nemam cigaretu kada mi treba kupio sam kutiju. Nisam pušio kada sam osjećao potrebu, već onda kada mi nije trebala. Da samo znate kako tada smrdi cigareta! Tako sam popušio kutiju za desetak dana i kupio drugu, koja je ostala nepopušena. Da bih potaknuo što bržu detoksikaciju organizma pio sam puno čaja, a da bih vratio kondiciju puno sam pješačio. Redovita mi je tura bila Turnić-grad-Donja Vežica sa penjanjem na Trsat svim onim beskrajnim stubama. Bez cigarete odolio sam svim iskušenjima ratnog vremena, a zašto sam opet počeo to je već neka nova priča. Do nedavno pušio sam 50-60 komada dnevno. Jutarnja se toaleta počela svoditi na beskrajno iskašljavanje. Prije mjesec dana opet sam se vratio svojoj staroj ljubavi: motanju cigareta. Nakon samo dva tjedna moja jutarnja toaleta je potpuno drugačija, nema više beskrajnog iskašljavanja! Kondicija se opet vrača u normalu. Naši su duhani po kvaliteti jedni od najcijenjenijih u svijetu, a bosanski crni duhani dodaju se najkvalitetnijim cigaretama za poboljšanje kvalitete. No cigarete uistinu ubijaju. Ubijaju time što se čini sve da bi bile što mekše i ugodnije za pušenje. Rezultat je taj da ih uvlačimo čitavim plućima i tu filtriramo, zadržavajuči u sebi sav njihov otrov. Dim motanih cigareta ne uvlači se duboko. Motajuči cigarete, bez filtera, uživam u dimu svim osjetilima i bez svih popratnih pojava. Uživam i dok ih motam, ne jebem se sa kojekakvim motalicama, već standardno među prstima smotam za tren. Smotam mjesečno kilu duhana, krasnog čistog duhana, a smanjio sam broj popušenih za otrpilike trečinu ili više prema kupovnim! Država je uvijek imala monopol nad prodajom duhana i duhanskih proizvoda. Poznate su i priče o tome kako su žandari i financi nastojali spriječiti šverc i prodaju krđe. Kazne su uvijek bile rigorozne. Ja znam koliko država na meni gubi gubitkom poreza. A znam i koliko je meni zdravija kila duhana za sto kuna. Znam da kradem državi, kradem i ponosim se tim svojim lopovlukom. Sretan sam u tom svojem lopovluku. Prekrasno je vidjeti punu kutiju fino rezanog zlatno-žutog duhana. Zadovoljstvo je sjesti i motati. Posebno je zadovoljstvo uživati u njegovom dimu. (Vjerovatno se pitate zašto su prsti takvi. Sa ta dva prsta držim cigaretlinu i dim se sa žara diže i uz prste. Onaj dio duhana koji je na usnama zadržava svoju žutu boju, za razliku od filtera cigareta koji je uvijek pun nikotina.) Pitanje za 1 000 000$: Da li ste ikada vidjeli da na kutiji cigareta piše od kojih je duhana smotana? Niste! Umjesto toga reklamiraju se filteri koji trebaju sakriti sva ona sranja koja se u njih uvaljuju. Usporedbe radi vrijedi reči da na svakoj konzervi paštete piše od čega je smješana, a u Potrošačkom kodu možemo vidjeti koji su sve proizvodi zbog svoje otrovnosti povučeni sa tržišta. Ah taj monopol. Upravo gledam kako Papa pere noge onima koji valjda nose tenisice. Iz zlatnog bokala voda, valjda sveta, cijedi se u zlatnu posudu! Ah te svetosti! (Pa neće im valjda prati noge iz neekološke plastike koja bi podsječala na posude iz kojih mnogi danas jedu svoj sirotinjski obrok)

- 14:50 - Pusti vodu (24) - Isprintaj - #

01.04.2010., četvrtak

Zatvor i gluma

Dugo sam razmišljao šta danas napisati. Dvije su se teme same nametale, ali ja k’o ja. Uvijek sam bio protiv one narodne: ‘Kuda svi tu i mali Mujo’ Daklem, kada je rijet o temi ‘gluma’ stvari stoje ovako. Mišljah pisati o tome kako smo za Uskrs kupili onu šunkicu od dvije i nešto kile, pola janjeta, tri vezice mladog luka i obavezno jednog Cara (zubaca), za post. Mišljah napisati i kako mi je Draga ofarbala jaja. Sve sam to lijepo mislio staviti na tipke, a ondak sam se sjetio da bi svi rekli: “Ma šta Ti stari kenjaš kada svi dobro znamo da si ukleti nevjernik. Glumiš bez veze”. A mislio sam pisati i o tome kako nam je gluma u kostima od stoljeća sedmog. Volimo uprizoriti kako nam se dite narodi, no još ni jednom nisam vidio da su i stavili koju djevu pa da u stvarnosti rodi o ponočki, svi neka vide. Volimo uprizoriti da svi vide muke naše glumljene, no još nikada nisam vidio da se i pribijaju čavlima ko oni u Indoneziji. A da volimo kazalište, e volimo. A da volimo glumu i klanjati se glumcima selebritijima, e i to volimo. Nisu li tome dokazom i beskrajne kolone koje se klanjaju glumcima?I tko bi meni, ukletom nevjerniku, vjerovao da sam danas na Prvi aprila pisao da se i ja klanjam glumi? Daklem ta tema otpade. Ostade ona zatvorska. U nas zatvori postadoše popularni skoro ko klanjanje. Slavni se natječu tko će prvi iza rešetaka koje život znače. Na teveu i inim sredstvima javne komunikacije smjenjuju se u redovnim intervalima, nema da fali. Red zatvora, red vjere, red promidžbe, red serebritija, red sapunice, pa opet sve iznova. Sve jedni slavniji od drugih. Onima u zatvorima preporučam od srca da gledaju reklame, naročito one koje riješavaju probleme sa zatvorom. A takvih je izobilje. Sa nestrpljenjem čekam da se pojave i reklame tipa: Samo uz našu krunicu doživjeti ćete potpono spajanje sa Svevišnjim! Živi bili pa dočekali. Čudim se kako se naši proizvođači još nisu tome dosjetili. Vjerovatno čekaju da im Kinezi preotmu i ovaj dio kolača tržišnog.

- 14:27 - Pusti vodu (13) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Videa iz Japana