Marketing
Krđa
Pušenje ubija
Obvezatni je to natpis na kutijama cigareta.
Ja kažem da ubija i cigla koja sa krova padne na glavu, da ubijaju nesavjesni i pijani vozači, da se ubijaju motoristi, da ubijaju psihički bolesnici, ljubomorni ljubavnici, ubija i sex. Ubijaju morski psi i crne udovice, ubijaju krokodili i gljive otrovnice. Pa ako mi je suđeno, a suđeno mi je da kad tad prdeknem zašto se odreči zadovoljstva, zašto bježati od svinjetine, kolača, cigaretlina i dobrog sexa?
Ja bih ovdije ipak par rijeti o duhanu ili kako naši stari govorahu o krđi.
Počeo sam pušiti sa svojih 18 godina. Bilo je to vrijeme velikoga buđenja hrvatstva, pa se u tom hrvatskom Uskrsu rodila i Croatia. Pričalo se da su na kutiji otisnute i neke posebne, hrvatske oznake. No bitnije od oznaka bilo je to da smo mogli glasno govoriti da smo za Croatiu!
Kasnije sam pušio svašta, od cigarete do lule. Za vrijeme studija pušio sam cigarilose zbog jednog prozaičnog razloga. Dnevno su mi trebale barem tri kutije Croatie jerbo zbog studentske solidarnosti sigurno sam više od kutije podijelio kada bi me pitali: Imaš cigaretu? Kada sam prešao na cigarilose više me nitko nije pitao!
Sredinom osamdesetih prešao sam na motanje. Motao sam mjesečno kilu duhana. Bilo je to najzdravije pušačko razdoblje. Riješio sam se kašlja i svih problema koje nosi pušenje cigareta.
Nakon toga sam opet prešao na cigarete, a početkom devedesetih pušio sam dnevno četiri kutije. E tada je vrag odnesao šalu. Bilo mi je teško popeti se na prvi kat, a počeli su i problemi sa pumpom. Rekoh: Dosta i sam sam prestao preko noći. Nisam pušio punih sedam i po godina.
Za one koji se pitaju kako prestati pušiti evo moga iskustva:
Najvažnija je odluka o prestanku. To moramo riješiti sami sa sobom, u svojoj glavi. Škola su mi bili brojni pokušaji prije toga. Uvijek sam polazio od toga da neću kupiti cigarete da ne bih pušio. To je bila uvijek osnovna greška. Kada bi želja nadvladala trčao sam k’o pijanac kupiti kutiju za barem jednu cigaretu popušiti. Jasno da sam ubrzo nadoknadio sve nepopušeno i više od toga.
Ovaj sam puta rekao da prestajem jer ja to želim! Da odagnam paniku da nemam cigaretu kada mi treba kupio sam kutiju. Nisam pušio kada sam osjećao potrebu, već onda kada mi nije trebala. Da samo znate kako tada smrdi cigareta! Tako sam popušio kutiju za desetak dana i kupio drugu, koja je ostala nepopušena.
Da bih potaknuo što bržu detoksikaciju organizma pio sam puno čaja, a da bih vratio kondiciju puno sam pješačio. Redovita mi je tura bila Turnić-grad-Donja Vežica sa penjanjem na Trsat svim onim beskrajnim stubama.
Bez cigarete odolio sam svim iskušenjima ratnog vremena, a zašto sam opet počeo to je već neka nova priča.
Do nedavno pušio sam 50-60 komada dnevno. Jutarnja se toaleta počela svoditi na beskrajno iskašljavanje.
Prije mjesec dana opet sam se vratio svojoj staroj ljubavi: motanju cigareta. Nakon samo dva tjedna moja jutarnja toaleta je potpuno drugačija, nema više beskrajnog iskašljavanja! Kondicija se opet vrača u normalu.
Naši su duhani po kvaliteti jedni od najcijenjenijih u svijetu, a bosanski crni duhani dodaju se najkvalitetnijim cigaretama za poboljšanje kvalitete. No cigarete uistinu ubijaju. Ubijaju time što se čini sve da bi bile što mekše i ugodnije za pušenje. Rezultat je taj da ih uvlačimo čitavim plućima i tu filtriramo, zadržavajuči u sebi sav njihov otrov. Dim motanih cigareta ne uvlači se duboko. Motajuči cigarete, bez filtera, uživam u dimu svim osjetilima i bez svih popratnih pojava. Uživam i dok ih motam, ne jebem se sa kojekakvim motalicama, već standardno među prstima smotam za tren. Smotam mjesečno kilu duhana, krasnog čistog duhana, a smanjio sam broj popušenih za otrpilike trečinu ili više prema kupovnim!
Država je uvijek imala monopol nad prodajom duhana i duhanskih proizvoda. Poznate su i priče o tome kako su žandari i financi nastojali spriječiti šverc i prodaju krđe. Kazne su uvijek bile rigorozne. Ja znam koliko država na meni gubi gubitkom poreza. A znam i koliko je meni zdravija kila duhana za sto kuna. Znam da kradem državi, kradem i ponosim se tim svojim lopovlukom. Sretan sam u tom svojem lopovluku.
Prekrasno je vidjeti punu kutiju fino rezanog zlatno-žutog duhana. Zadovoljstvo je sjesti i motati. Posebno je zadovoljstvo uživati u njegovom dimu.
(Vjerovatno se pitate zašto su prsti takvi. Sa ta dva prsta držim cigaretlinu i dim se sa žara diže i uz prste. Onaj dio duhana koji je na usnama zadržava svoju žutu boju, za razliku od filtera cigareta koji je uvijek pun nikotina.)
Pitanje za 1 000 000$: Da li ste ikada vidjeli da na kutiji cigareta piše od kojih je duhana smotana?
Niste! Umjesto toga reklamiraju se filteri koji trebaju sakriti sva ona sranja koja se u njih uvaljuju. Usporedbe radi vrijedi reči da na svakoj konzervi paštete piše od čega je smješana, a u Potrošačkom kodu možemo vidjeti koji su sve proizvodi zbog svoje otrovnosti povučeni sa tržišta. Ah taj monopol.
Upravo gledam kako Papa pere noge onima koji valjda nose tenisice. Iz zlatnog bokala voda, valjda sveta, cijedi se u zlatnu posudu!
Ah te svetosti!
(Pa neće im valjda prati noge iz neekološke plastike koja bi podsječala na posude iz kojih mnogi danas jedu svoj sirotinjski obrok)
Post je objavljen 04.04.2010. u 14:50 sati.