08.04.2010., četvrtak
Sindikat blogera
|
U lijepo proljetno jutro Draga i ja prošetasmo Korzom. Nasred Korza gužva da se jedva prolazi. Čitam na plakatu protegnutom iznad gomile: Kazalište lutaka… Čujem kako se sindikalci iz petnih žila trude da kažu kako je sve otišlo u kurac i kako budućnost države ovosi samo o njima. Masa gromoglasno podržava njihovo lamentiranje i plakanje nad sudbinom onih od čije članarine žive k’o bubrezi u loju.  Podsjeti me to na sve one sindikalne vođe koji su zahvaljujuči svome zauzimanju za radničku klasu završili u udobnim saborskim foteljama, sa obečavajućom saborskom mirovinom. Sjeti me i na uglađenog gospodina, bivšeg sindikaliste, koji je na pitanje novinara : ‘Kolika vam je najamnina stana u kome živite 20 godina?' odgovorio: ‘ Moram pogledati na uplatnicu’. Uglađeni gospodin koji je glasnice potrošio vičući koliko košta mjesečna košarica pojma nema koliko plača najamninu stana u kome živi! Ne znam zbog čega, ali podsjeti me to na neka davna vremena. Bio je u Rijeci svojedobno političar kojega su svi zvali Zavareni ili drugim nazivom Janjičar. Prvi mu je nadimak potjecao otuda što su mu za vrijeme radnog vremena radnici zavarili cipele za brodski pod, dok je spavao u štivi, pa nije mogao prohodati kada se probudio. Preko sindikata, SSRNJ i partije (ondašnje kom. ) postao je jedan od najjačih političara. Drugi je nadimak zaradio poradi janjetine koja ga je morala čekati prilikom svakog njegovog posjeta radničkoj klasi i inim feštama. Nedavno sam slušao kako u Americi, Engleskoj, Njemačkoj i razvijenim zemljama postoji tek po jedan, dva do tri sindikata koji su ravnopravni partneri vladi u donošenju svih njenih odluka tičućih radničkih prava. Upravo u tome i jeste njihova snaga. Žive za radnike koje predstavljaju, a ne za saborsku fotelju i mirovinu u budućem mandatu. Imaju snagu kojom mogu izači pred vladu i usmjeriti njeno djelovanje. Čuh da u nas postoji preko 700 (sedamstotina) sindikata. Skoro pa da parafraziram onu staru komunjarsku uzrečicu ‘Neradnici svih zemalja, budučnost je vaša’. Svoju snagu i snagu svoje malenkosti svi pokušavaju dokazati brojem radnika koje će izvesti na ulice. Nastoje se pred tim radnicima pokazati silom i veličinom koja se zauzima za njihova prava, nastoječi pri tome osigurati vlastiti budućnost upravo preko leđa tih radnika koji danas ne znaju šta će s njima biti sutra. Psihologija masa odavno je poznat pojam. Treba znati šta masi ponuditi, kako od nje napraviti silu koja i nije svjesna da je samo oruđe u rukama onih koji se bore za vlastite ciljeve. Podijeli pa vladaj, stara je izreka. Sa kime bi Vlada stvarno trebala pregovarati pored 700 sindikata? Da dalje ne kenjam, jerbo bih mogao u beskraj, ja odlučih osnovati vlastiti sindikat: ‘Sindikat blogera’. Zbog čega i mi ne bi imali vlastiti sindikat koji bi trebao zaštititi naša prava? Ako trenutno postoji preko 800 000 blogova samo na blogu.hr za predpostaviti je da ima barem 200-300 000 blogera. Ostali blog servisi i blogeri na njima taj broj podižu jako visoko. Pa ako nas ima tako puno nemamo li i mi prava da od provajdera tražimo da štiti naša prava. Ne da to tražimo u pojedinačnim akcijama na koje se svi mogu samo nasmijati kao u slučaju radničkih sindikata. Imamo li mi pravo da kažemo šta nije u redu i šta treba učiniti na drugačiji način da bi svi zajedno bili ponosni na blog koji je postao dijelom naših života? Ako blog i vlasnici bloga zarađuju zahvaljujuči upravo našem pisanju na blogu, zbog nas blog i postoji, nije li normalno da i mi Blogeri imamo neka prava čiju zaštitu možemo tražiti. Nije li normalno da i mi imamo mogučnost utjecati na to kakav blog želimo? Unaprijed se obvezujem da mi nije u interesu saborska fotelja! Ne tražim zaštitu i službeno vozilo. Očekujem Vaše prijedloge |
- 13:37 -
Pusti vodu (23) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
