Terra Desolata - Pusta Zemlja

Image Hosted by ImageShack.us

Komentari On/Off

Opis bloga
Kada odvojim Nešto od Cjeline i onda to svedem na pisanu formu, na niz riječi i interpunkcijskih znakova, tada to Nešto postaje bezopasno za moje mentalno zdravlje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vrijeme vječno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja..."

T.S.Eliot


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Conspirator:Do you still feel suicidal?
Alex: Well, put it this way, I feel very low in myself. I
can't see much in the future, and I feel that any second
something terrible is going to happen to me."
[slumps into spaghetti]
Image Hosted by ImageShack.us


alternativa blog naslovnici

"Cannibal's Hymn"

You have a heart and I have a key
Lie back and let me unlock you
Those heathens you hang with down by the sea
All they want to do is defrock you
I know a river, where we can dream
It will swell up, burst it's banks,
babe, and rock you
But if you're gonna dine with them cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but unbeaten
And beating like a drum

I will sit like a bird on a fence
Sing you songs with a happy ending
Swoop down and tell you that it don't make sense
To attack the very thing you're defending
Didn't I just buy that dress for you?
That pink paper pinafore that you keep mending
Well, if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is banging and beating
And banging like a gong

I can see that they've hurt you, dear
Here is some moonlight to cloak us
And I will never desert you here
Unpetaled among the crocus
Allow me, my love, to allay your fear
As I swim, in and out of focus
But if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but bleating
And bleeding like a lamb
Banging like a gong
Beating like a drum



< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čitam:

Rutvica
Dakini Lala
anspik
Rubia Despues
Nika Oksimoron
Tesari
Pupin dnevnik
DerzaFanistori
Boli Mozak
Milou
Svijet u Boci
Zdenkov kulturni kombi
Aparatczyk
Ribafish
Kaco Mortale
Xavier Osloboditelj
top sicret
Master of Wishes
Maxturbator
Maslina
Moj emajl
bludni@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us



Najviše čitam Njega:
Image Hosted by ImageShack.us

ARHIVA


POST ZA NASLOVNICU


POEZIJA
:
1. il cimitero
2. Dok u sobi svira Beethovenova sonata o mjesečini...
3. jedna putna
4. osvětimski intermezzo
5. intermezzo za voljenog čovjeka
6. intermezzo
7. kulinarski intermezzo
8. potpuno osoban post posvećen Njemu
9. san o trešnji
10. besmislen post- dvije pjesme
11. zima
12. religiozna
13. ljudi
14. el prado
15. večera u finom društvu
16. što bi trebalo učiniti
17. rupa u sjećanju


PUTOPISI:
Južna Afrika:
Nkosi sikelel' iAfrika 1
Nkosi sikelel' iAfrika 2
Nkosi sikelel' iAfrika 3

Poljska:
intermezzo besposličara
malo o poljacima
Ostalo slijedi...

PRIČE SA ŽENSKIM IMENIMA:
Ingrid
Marta K.

DNEVNIK NEUROTIČARA:
još samo jedan dan/još samo jedna večer
dio treći

CRTICE IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA:
1 ( kastracija )
2 ( psihijatar )
3 ( the beginning )/4 ( u birtiji)

DRUGE PRIČE IZ PUSTE ZEMLJE:
1. što pravi ratnici rade subotom ujutro
2. future shop
3. škola umiranja
4. sindrom pre-misaonog čovjeka (SPmČ)

NEKA OSOBNA ISKUSTVA:
1. u životu ništa stalno nije
2. šuplji ljudi
3. povratak u rodni kraj
4. Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka
5. trijumf umjetnosti
6. prvi posao
7. vječna dilema
8. posljednjih mjesec i pol dana

ALKO-PROZA:
1. ptičica
2. Ona, pivopija

24.04.2007., utorak

alko-proza : PTIČICA

Otpio je prvu, drugu, pa treću.
Pogledao je oko sebe. Gužva. Dobro da je zauzeo ovu barsku stolicu na vrijeme. Na trenutak je umorno naslonio čelo na dlan lijeve ruke nalaktivši se na rub šanka, a zatim je opet podigao glavu.
Otpio je četvrtu, petu, pa šestu.
Zapalio je cigaretu.

Pažnju mu je privukao zvonki ženski smijeh. Okrenuo je glavu na desnu stranu. Na lijevu se stranu nije imao potrebe okrenuti , jer je ionako sjedio na lijevom rubu šanka. Uglavnom, okrenuo je glavu na desnu stranu.
Ubrzo mu je postalo jasno odakle taj zvonki smijeh dopire jer se djevojka neprestano smijala. Bila je malena, uskih ramena, imala je kratku raščupanu kosu i lijepe velike crne oči.
Pažnju mu je privukao njen vrat. Bio je tanak, nježan i bijel.

Pogledao je u kakvom se društvu nalazi djevojka. Tu, desno od njega, za šankom su sjedili muškarac i žena od nekih tridesetak godina. Nakon nekoliko minuta, djevojka je otišla sa šanka.

Otpio je sedmu, osmu, pa devetu.
Opet je pogledao u desnu stranu. Djevojka se vratila i nastavila razgovarati sa muškarcem i ženom od nekih tridesetak godina. Nije se ni trudio čuti o čemu razgovaraju jer mu je u ratu ručna bomba upropastila sluh, pa je teško mogao razaznati riječi.

Djevojka mu je bila poznata. Redovito je dolazila ovamo, baš kao i taj muškarac i žena s kojima je razgovarala.
On je također dolazio tu svaki petak, no nije volio pričati s ljudima. Imao je svoje razloge. Tek bi ga tu i tamo netko pozdravio, vjerojatno ga zamijenivši za nekog drugog ili zato jer sjede za istim šankom svakog vikenda. Nije bitno.

Otpio je desetu, jedanaestu, pa dvanaestu.
Pogledao je djevojku.

Sjetio se tog vrućeg proljetnog dana u Vinkovcima, kada je kao klinac na povratku kući našao uz cestu ranjenog vrapčića koji je skakutao s mjesta na mjesto ispruživši krilce. On se sagnuo, te ga je pažljivo podigao s obje ruke i pomilovao po glavi. Vrapčić kao da se na trenutak smirio, lagano je zaklopio oči i sasvim neznatno otvorio kljun.
Ptičica je bila krhka i slabašna među njegovim dlanovima. Dovoljno ju je bilo lagano, sasvim lagano primiti za glavu i tada ju brzim pokretom okrenuti za pola kruga da bi vrat krcnuo. Ptičica se ukočila i nije više treptala. Nije ju spustio, već ju je bacio u zrak, te ju nogom lansirao preko ograde obližnjeg dvorišta. Brzo je potrčao doma na ručak, da ga ne bi dočekale batine.

Otpio je trinaestu, pa četrnaestu.
Pogledao je djevojku.
Oblačila je jaknu, pozdravila se s društvom i izašla iz birtije. Brzo je platio račun, dohvatio jaknu i krenuo za djevojkom. Nije razmišljao, samo ju je htio pratiti i na kratko se vratiti u djetinjstvo. Neodoljivo ga je podsjećala na bespomoćnog vrapčića, imala je taj slabašni, nježni vrat i velike, lijepe crne oči...

Da li je primijetila da ju slijedi? Nije mogao procijeniti, samo je nastavio ubrzano hodati za njom.
Bila je sitna, ali brzo je koračala, doista brzo. Skrenula je lijevo, u usku uličicu, pa preko prostranog parkirališta, pa među stambene zgrade... Nije se okretala, nije ga mogla primijetiti, ne, nikako ga nije primijetila, on ima iskustva, baš tako se znao prišuljati neprijatelju i onda ga...
Skrenula je u još mračniju ulicu, a njemu je srce sve jače kucalo i počeo je teže disati. Proklete cigarete, nije više u tako dobroj formi, upropastio si je organizam tim odlascima u birtiju...
Skoro ju je izgubio iz vida, no tada je zamijetio da ona ulazi u haustor pet metara dalje. Otrčao je do haustora i uletio u potpuni mrak, izgubivši ravnotežu. Osjetio je kako mu noga zapinje za stepenicu, koljeno udara u istu, a zatim se nekako i rukama dočekao na stepeništu, osjetivši hladnoću prljavog betona pod dlanovima. Jauknuo je. Začuo je zvonki smijeh.

Svijetlo se upalilo i on je nekoliko trenutaka ležao na stepeništu žmirkajući i ne shvaćajući što se događa.

Iznad njega se pojavila nasmijana crnokosa djevojka.

„Ljubavi, ti to mene pratiš?“- prozborila je kroz smijeh.
„Idi k vragu, Marina, skoro sam se ubio!“- jedva joj je odgovorio. Pomogla mu je da ustane, a zatim su se zajedno počeli uspinjati.
„Živiš u ovoj zgradi već deset godina i još uvijek padaš po stepenicama!“- smijala mu se Marina.

„A jebi ga, valjda sam ostario!“

- 18:40 - Komentari (14) - Isprintaj - #