Jeruzalem i ostalo

ponedjeljak, 24.07.2006.

Sisak, Šetnica

Još vas malo vodim kroz svoj grad. Već sam vam bio pokazao dio sisačke Šetnice uz obalu Kupe, i to onaj njezin dio koji prolazi kroz samo središte grada. Sada ćemo poći nizvodno, pa moramo proći ispod Starog mosta. Ovdje, u četvrti koja se zove Vrbina, nalazi se fontana s prikazom djece, uz igralište na kojem se i danas mogu igrati djeca. Fontana želi podsjetiti na svu onu djecu koja su stradala u Drugom svjetskom ratu, kad je u Sisku bila neka vrst logora u koji su skupljena djeca s Kozare. Mnoga su od njih umrla od gladi. Moja mi je baka nekoć pričala kako im je nosila hranu i mlijeko, no to nije bilo dovoljno. Dalje, na kraju Vrbine, Šetnica prolazi pokraj stadiona nogometnog kluba »Segesta.« Možda niste znali, no to je najstariji nogometni klub u Hrvatskoj (nekad je bio najstariji i u Jugoslaviji). Osnovan je 1906. godine, pa će ove godine proslaviti stotu obljetnicu. To je ujedno i sto godina nogometa u Hrvatskoj. Šetnica nastavlja kroz prirodu, nasipom Kupe, sve do željezničke pruge. A pruga i pješaci koriste »Željezni most« za prelazak na drugu stranu. S toga se mosta pruža prekrasan pogled prema sisačkom Starom gradu na lijevoj obali rijeke. Na dasnoj obali smjestila se Inina rafinerija, najveća sisačka tvornica o kojoj ovise i mnoge obitelji. Šećući dalje, stiže se i do samog Starog grada, utvrde pod kojom se odigrala slavna bitka kod Siska u kojoj su poraženi Turci predvođeni Hasan pašom Predojevićem. Hrvatsku je vojsku predvodio ban Toma Bakač. Najveći dio turske vojske završio je utopljen u Kupi. Danas je uz Stari grad i zgodan restoran u kojem se često održavaju slavlja i svadbe. Pod tvrđavom je i vez za čamce, gdje znade pristati i turistički brodić. Šetnja se može nastaviti i dalje. No, za nastavak preporučam dobre cipele i neku zaštitu protiv komaraca. S druge strane Staroga grada Kupi se približava Sava. Nakon par minuta hoda stiže se do ušća Kupe u Savu, no ja ovaj puta nisam imao pravu obuću za takvu šetnju, pa sam se vratio bez slike ušća.

- 10:26 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 22.07.2006.

Sisak, središte grada

Budući da se nalazim na odmoru, odmaram i vas od jeruzalemskih tema. Pokazat ću vam još koju sliku svoga grada. Krećemo opet od Kupe, rijeke koja prolazi kroz samo središte grada. Ovdje, s jednog od mostova, vidite i brojne kupače. Iako nije riječ o službenom kupalištu (postoji i takvo), ljudi se rado kupaju baš ovdje, a i cijelim tokom Kupe kroz grad. U blizini je i luka, zbog koje se u Sisku smjestilo i sjedište Dunavskog Lloyda, našeg riječnog brodara. Usto, zbog toga što ovdje završava plovni put Save i Kupe, koji pak vodi do Dunava i Europe, od Siska je kretala i prva željeznička pruga u Hrvatskoj. Ipak, ne vodim vas ni u luku, ni na željeznički kolodvor, nego na sisačku Šetnicu. Osobito se navečer napune ovi kafići uz obalu Kupe, a preko dana su omiljeno odredište gdje će mnogi popiti kavicu. Pogledate li odavde prema rijeci, uvijek ćete vidjeti koju tradicionalnu kupsku šiklju. Tako se zovu ovi stari drveni čamci. Ponekad se nađe i netko tko vesla u malo drugačijim čamcima. I pred Matošem se pruža sličan prizor. Ova se Šetnica pruža uz sisačku Prvu ulicu. Sisačkim ulicama u središtu grada svaka je vlast mijenjala imena, no za Siščane one su uvijek bile Prva, Druga, Treća i Četvrta. I tako valjda od vremena rimske Siscije. Taj je rimski grad ovdje imao luku, a tu uz Prvu ulicu bile su terme, ali i kovnica novca. Iz kasnijeg razdoblja u Prvoj ulici možete naći niz znamenitih građevina, poput, primjerice, ove zgrade što je Siščani zovu Holandska kuća. Izgrađena ja kao skladište u 18. stoljeću. Na početku Prve ulice nalazi se Jelačićev trg s crkvom sv. Križa, ispred koje su nađene gradske zidine stare Siscije. Odavde brzo stižemo do Druge ulice. To je glavna gradska ulica koja se nekad zvala Franje Josipa, pa Kralja Aleksandra, pa Ante Pavelića, pa Maršala Tita, a sada Antuna i Stjepana Radića. Ipak, za Siščane je ona uvijek Druga ulica. Ovdje, u ovoj crvenoj zgradi desno, sjedište je Sisačko-moslavačke županije. U neposrednoj blizini, u manjem parku, smjestila se i zgrada u kojoj je danas glazbena škola »Fran Lhotka.« Izgrađena je kao sinagoga i to joj je bila namjena sve do Drugog svjetskog rata. Nakon rata ondje je bila plesna dvorana u kojoj su se organizirale »čajanke«, a nekad i kazališne predstave. Stari su je Siščani ipak i dalje zvali »Templ«. Židovska zajednica u Sisku bila je prilično brojna i u mnogočemu je pridonosila razvoju grada, a i mnoge su gradske palače izgradili upravo članovi te zajednice. Nažalost, mnogi su stradali u holokaustu. Neki su nakon Drugog svjetskog rata odselili u Izrael, a dio ih i danas živi u Sisku. Riječ je Aškenazima, kao i u ostalim gradovima na sjeveru Hrvatske, a njihova prezimena svaki će Siščanin prepoznati kao prezimena starih sisačkih familija.

- 08:48 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.07.2006.

Sisak

Budući da se već nalazim u svome rodnom gradu, nisam izdržao a da se ne prošetam s fotografskim aparatom, premda se pomalo čudno osjećam kao turist u vlastitom gradu. Ono što će vam svaki Siščanin najprije pokazati, svakako će uvijek biti sisački Stari most preko rijeke Kupe. Zidan je od kamena i crvene opeke i, uz sisački Stari grad, najpoznatiji je simbol grada. Most spaja Stari Sisak s Prečkim Siskom, koji je nekad bio Vojni Sisak i pripadao Vojnoj Krajini. Kroz ovaj grad, inače, protječu tri rijeke: Sava, Kupa i Odra, no Kupa je u pravom smislu riječi »gradska rijeka«, jer prolazi kroz samo središte grada. U Starom Sisku mnoge zgrade imaju bogatu povijest. Ovdje je Veliki Kaptol, izgrađen kao svratište u doba kad je Sisak još pripadao vlasti Kaptola zagrebačke katedrale. U blizini je i lijepi park s glazbenim paviljonom, izgrađenim 1925. godne povodom 1000. obljetnice hrvatskoga kraljevstva. Naravno, tu je i Gimnazija čije sam klupe i učionice kroz četiri godine jako dobro upoznao. Ispred Malog Kaptola, još jednog kaptolskog svratišta, na svoje je putnike čekao mali, lijepo okovani vlak. Ipak, moja je šetnja završila uživanjem u pravoj sisačkoj kotlovini.

- 09:37 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 18.07.2006.

Ben Gurion Airport

Budući da putujem sam, a sigurnosne su procedure danas prošle brže nego što mi se to inače događalo, evo me sada u zračnoj luci u Tel Avivu. Kad već nude broadband besplatno, zašto ga ne iskoristiti. Ovdje se već godinama treba biti tri sata prije leta na aerodromu, kako bi se svi sigurnosni postupci mogli u miru provesti. Događalo mi se već da to i traje skoro 2 i po sata. Ovaj puta, sve je prošlo za čas. Za nekih sat vremena polijeće mi avion. Tako ću uskoro i ja preletjeti Tel Aviv i krenuti doma. Još vas jednom sve lijepo pozdravljam! Nastojat ću se koji puta javiti i s odmora.

- 03:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2006.

Banijas Filipov

Tel Dan, ulaz Tel Dan, hram Tel Dan, starine i priroda Banijas, hramovi Još smo uvijek vas vodim najsjevernijim dijelom Izraela, područjem koje je sada zatvoreno zbog ratnih prilika u tom kraju. Nalazimo se u mjestu Banijas koje se u prvom stoljeću zvalo Cezareja Filipova. Naime, nakon smrti Heroda Velikog (4.-6. pr.Kr.), njegovo je kraljevstvo podijeljeno na tetrarhije, a jednu od njih, koja je uključivala uglavnom sirijske krajeve (Trahonitida, Gaulanitida [Golan], Bataneja i »područje Cezareje«) dobio je Herod Filip. Po njemu se onda i ovaj grad nazivao Cezareja Filipova. On ju je bitno dogradio i obnovio, te joj i daje ime Cezareja, u čast rimskog cara (dotada se zvala Paneas, po bogu Panu). Herod Filip ovdje smješta i svoju palaču, pa je Cezareja postala prijestolnicom njegove tetrarhije. Ulazimo sada u odaje Filipove palače. Uz oznake rimskog graditeljskog stila, ima ovdje još uvijek i mnogo toga grčkog, helenističkog. Na primjer ovi veliki kameni blokovi nad vratima u helenističkom su stilu. Iznad Filipove palače kasnije je izgrađena bogomolja, neki kažu crkva, a drugi drže da je sinagoga. Iznad te građevine, tek nekoliko metara dalje, podignuta je potom i džamija. Kao građevinski materija očito su služili dijelovi iz rimskoga doba, posebno stupovi sa svojim korintskim kapitelima. Budući da se nalazimo usred prekrasne prirode, dobro je pozorno pratiti što vam se mota pod nogama, pa možete ugledati i ovakva stvorenja. Podignemo li pogled, ugledat ćemo brdo Nimrud s ostacima križarske utvrde na njegovu vrhu. Nešto dalje nalaze se i stupovi koji su s obje strane okruživali nekadašnji Cardo, glavnu ulicu Cezareje Filipove. Na samom izlasku iz ovog nacionalnog parka vidi se još jedna hrpa kamenja. Arheolozi u njoj prepoznaju veliku bizantsku baziliku i kažu da je morala izgledati ovako. Moram priznati da mi nije bilo baš lako odgonetnuti njezine sastavne dijelove. Eto, završili smo i šetnju kroz Banijas ili Cezareju Filipovu. Bude li sve u redu, noćas krećem na put, no vjerujem da ću se i s odmora povremeno javiti. Svima lijep pozdrav!

- 08:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.07.2006.

Banijas, hramovi

Tel Dan, ulaz Tel Dan, hram Tel Dan, starine i priroda Pomalo mi se čini danas čudnim i nestvarnim započinjati priču o Banijasu. Dva su razloga tome. Prvo, kad sam ondje zadnji puta bio i snimio ove fotografije, bila je jesen. Padala je kiša. Zapravo, spustio se pravi pljusak, pa sam jedva nešto uspio i snimiti. Drugi razlog toj nestvarnosti što je osjećam jest činjenica da se Banijas, kao i Tel Dan, nalazi na krajnjem sjeveru Izraela, uz samu granicu s Libanonom. Da se kojim slučajem sada ondje nađemo vjerojatno bismo čuli pucnje i detonacije ratnih operacija koje se vode u neposrednoj blizini. Da, doista nestvarno. Ipak, odlučio sam započeti priču o Banijasu, o gradu koji se najprije zvao »Paneion«, a potom i »Paneas« ili »Panias«, odakle i dolazi arapski naziv »Banijas« (Arapima baš ne ide razlika između P i B). Ime je dobio po grčkom bogu Panu čije se svetište, a onda i hram, nalazilo baš ovdje, uz onu špilju. 20. god. pr. Kr. rimski car August daje ovaj grad Herodu Velikom, a židovski povjesničar iz prvog stoljeća, Josip Flavije, piše kako je Herod Cezaru »podigao prekrasan hram od bijelog mramora, blizu mjesta koje se zove Paneion. Ondje se u brdu nalazi lijepa špilja... a pod njom izvor rijeke Jordana« Ovdje se vidi i voda koja pripada tome izvoru. Potok koji iz njega istječe zove se Nahal Hermon, po planini na čijim se padinama nalazimo. Kasnije će se spojiti s Nahal Danom, koji izvire na području Tel Dana, i potokom Nahal Hezbani, koji izvire u Libanonu, nekih 50 km sjevernije. Od ta tri potoka nastaje Jordan. Špilja o kojoj govori Josip Flavije i danas je vidljiva. Pred njom stajao je hram boga Pana, od kojeg se danas vidi tek trag, a područje su preuzele biljke, posebice hrastovi. Ipak, od hramskoga prostora ostalo je ponešto. Tu su, primjerice, niše u kojima su stajali kipovi božanstava. Kao i stupovi koji su pripadali Augustovu hramu, što ga je podigao Herod. Nakon Heroda Velikog, ovim sjevernim područjem vlada jedan od njegovih nasljednika, Herod Filip, koji grad u cezarovu čast naziva Cezareja. O jednoj Cezareji, onoj primorskoj, već sam naširoko pisao. Ova se obično nazivala Cezareja Filipova. Spominje se i u Novom zavjetu, kad Isus pita svoje učenike što misle tko je on, a Petar odgovara: »Ti si Krist, Sin Boga živoga«, na što Isus kaže: »Ti si Petar - Stijena.« Za taj nam je događaj rečeno da se zbio u krajevima Cezareje Filipove. Napuštamo sada područje hramova i polazimo u kratku, ali jako lijepu šetnju šumom. Usput nailazimo i na jedan most iz rimskog doba. Tu se, u doba mira, stvarno može uživati u ljepotama prirode. Nastavak: Banijas Filipov

- 08:40 - Komentari (25) - Isprintaj - #

petak, 07.07.2006.

Tel Dan, starine i priroda

Tel Dan, ulaz Tel Dan, hram Završavajući ovaj obilazak nalazištem Tel Dan, nakon što smo pogledali ostatke izraelskog grada Dan, dolazimo do nečeg još starijeg. To su gradska vrata iz brončanog doba, izgrađena negdje oko 1800. pr. Kr., dakle prije nego što su Izraelci došli u ove krajeve, dok se grad još zvao Laiš. Zaštićena su velikom nadstrešnicom. Priđemo li bliže, vidjet jasnije ćemo vidjeti da su vrata izgrađena od nepečene opeke. To je bila dobra tehnika gradnje u pustinjskim krajevima, ili u nekim dijelovima Mezopotamije, ali zasigurno ne ovdje, na sjeveru Galileje, gdje se u kišnom dijelu godine znaju spustiti jaki pljuskovi. Ova vrata, čini se, nisu nikad ni korištena. Prije su se raspala, nego što su ih ljudi uspjeli dovršiti. Učilo se, dakle, i na greškama. S ovog se mjesta prema sjeveru vide i brda. Na onom stožastom zdesna nalaze se ostaci jedne križarske utvrde, a sjeverno od nje počinje već Libanon. No, ovdje, u Tel Danu, posebno je lijepa i priroda. Budući da je u blizini jedan od izvora Jordana, vode ima dosta, kiše je više nego, recimo, u Jeruzalemu, a zato i zelenja ima mnogo više. Često zelenilo ovdje prelazi u pravu šumu, a može vam se dogoditi i da naiđete na kakvog vepra (poznajem nekoga kome se to dogodilo). Ovaj put nisam imao tu čast. Lijepo je, za promjenu, malo uživati u prizorima koji podsjećaju na neke naše krajeve (mislim, one sjevernije). Ponegdje se može vidjeti čak i pokoji mali slap. A što u njem znači moja mala kap... Nastavak: Banijas, hramovi

- 08:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.07.2006.

Tel Dan, hram

Tel Dan, ulaz Nastavljamo našu šetnju ostacima grada Dana na krajnjem sjeveru Izraela. Ovdje, među drvećem, nailazimo na ruševine neke velike građevine s njezinim monumentalnim vratima. Arheolozi su otkrili da je bila u uporabi od željeznog doba, negdje krajem 10. i početkom 9. st. pr. Kr., pa sve do u helenističko doba, oko 3. st. pr. Kr. Ono što je bilo više nego jasno ljudima koji su tu radili na iskapanjima bila je činjenica da je riječ o svetištu, o hramu. Pred vratima hrama stajala je ova velika kamena posuda, koja je vjerojatno služila za obredno pranje prije ulaska u svetište. Usto, tu je bilo i prostrano dvorište na čijoj je sredini nađen temelj oltara. I to ne bilo kakvog oltara, nego doista ogromnog žrtvenika, o čemu govori i metalna konstrukcija koja treba dočarati njegovu veličinu i oblik. O čemu je riječ? Biblija spominje sukobe među Izraelcima nakon Salomonove smrti (oko 922. pr. Kr.), te pobunu Jeroboama i sjevernih plemena, nakon čega se izraelsko kraljevstvo dijeli na dvije države - Izrael na sjeveru, i Judu na jugu, s centrom u Jeruzalemu. Uz stvaranje nove političke vlasti na sjeveru, uspostavlja se i novi kult sa svetištima u Betelu (sjeveroistočno od Jeruzalema) i Danu na sjeveru. Biblija napada sjeverno kraljevstvo da je u Danu započelo s idolopoklonstvom, jer kaže da se ondje u hramu nalazio lik Boga kao zlatnog teleta, dok je izraelcima, prema Božjim zapovijedima bilo zabranjeno prikazivati likove. Ova građevina pred kojom se nalazimo potvrđuje postojanje, pa i trajnost, svetišta u Danu. Arheolozi su ovdje našli, osim oltara, i male čovjekolike figure, vjerojatno prikaze božanstava, razne brončane ukrase, te spaljene životinjske kosti, koje svjedoče o žrtvama koje su se ovdje prinosile. Nek čak misle da se na povišenom dijelu iza velikog žrtvenika, kamo se uspinje stepenicama, doista nalazilo zlatno tele. Nastavak: Tel Dan, starine i priroda

- 08:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #