Marketing
Banijas, hramovi
Tel Dan, ulaz
Tel Dan, hram
Tel Dan, starine i priroda
Pomalo mi se čini danas čudnim i nestvarnim započinjati priču o Banijasu. Dva su razloga tome. Prvo, kad sam ondje zadnji puta bio i snimio ove fotografije, bila je jesen. Padala je kiša. Zapravo, spustio se pravi pljusak, pa sam jedva nešto uspio i snimiti. Drugi razlog toj nestvarnosti što je osjećam jest činjenica da se Banijas, kao i Tel Dan, nalazi na krajnjem sjeveru Izraela, uz samu granicu s Libanonom. Da se kojim slučajem sada ondje nađemo vjerojatno bismo čuli pucnje i detonacije ratnih operacija koje se vode u neposrednoj blizini. Da, doista nestvarno.
Ipak, odlučio sam započeti priču o Banijasu, o gradu koji se najprije zvao »Paneion«, a potom i »Paneas« ili »Panias«, odakle i dolazi arapski naziv »Banijas« (Arapima baš ne ide razlika između P i B). Ime je dobio po grčkom bogu Panu čije se svetište, a onda i hram, nalazilo baš ovdje, uz onu špilju.
20. god. pr. Kr. rimski car August daje ovaj grad Herodu Velikom, a židovski povjesničar iz prvog stoljeća, Josip Flavije, piše kako je Herod Cezaru »podigao prekrasan hram od bijelog mramora, blizu mjesta koje se zove Paneion. Ondje se u brdu nalazi lijepa špilja... a pod njom izvor rijeke Jordana«
Ovdje se vidi i voda koja pripada tome izvoru. Potok koji iz njega istječe zove se Nahal Hermon, po planini na čijim se padinama nalazimo. Kasnije će se spojiti s Nahal Danom, koji izvire na području Tel Dana, i potokom Nahal Hezbani, koji izvire u Libanonu, nekih 50 km sjevernije. Od ta tri potoka nastaje Jordan.
Špilja o kojoj govori Josip Flavije i danas je vidljiva.
Pred njom stajao je hram boga Pana, od kojeg se danas vidi tek trag, a područje su preuzele biljke, posebice hrastovi.
Ipak, od hramskoga prostora ostalo je ponešto. Tu su, primjerice, niše u kojima su stajali kipovi božanstava.
Kao i stupovi koji su pripadali Augustovu hramu, što ga je podigao Herod.
Nakon Heroda Velikog, ovim sjevernim područjem vlada jedan od njegovih nasljednika, Herod Filip, koji grad u cezarovu čast naziva Cezareja. O jednoj Cezareji, onoj primorskoj, već sam naširoko pisao. Ova se obično nazivala Cezareja Filipova.
Spominje se i u Novom zavjetu, kad Isus pita svoje učenike što misle tko je on, a Petar odgovara: »Ti si Krist, Sin Boga živoga«, na što Isus kaže: »Ti si Petar - Stijena.« Za taj nam je događaj rečeno da se zbio u krajevima Cezareje Filipove.
Napuštamo sada područje hramova i polazimo u kratku, ali jako lijepu šetnju šumom. Usput nailazimo i na jedan most iz rimskog doba.
Tu se, u doba mira, stvarno može uživati u ljepotama prirode.
Nastavak: Banijas Filipov
Post je objavljen 13.07.2006. u 08:40 sati.