Jeruzalem i ostalo
ponedjeljak, 08.05.2006.
Gradska vrata, bonus
Možda nećete vjerovati, ali prvi post iz ove serije o jeruzalemskim gradskim vratima objavio sam još 13. veljače. Otada smo skupa obišli Zlatna, Stjepanova, Herodova, Damaščanska, Nova, Jafska, Sionska i Smetlišna vrata. To je ukupno osam vrata, od kojih su ona prva, Zlatna, već stoljećima zazidana.Sva ova vrata svjedoci su života grada. Tkogod je u njega ulazio ili iz njega izlazio prolazio je kroz njih. I danas svaka od njih imaju poseban ugođaj, drugačiju okolicu, a ponekad i različite ljude koji kroz njih prolaze. Tkogod je od vas ustrajao kroz čitavu ovu priču zaslužio je bonus. A bonus se, naravno, sastoji od još jednih vrata. Prije nekih petnaestak godina, za vrijeme uređivanja područja oko Smetlišnih vrata, nađen je još jedan, zazidani i dotad nepoznati, prolaz kroz gradski zid.  Pozvani su arheolozi, a oni su zaključili da je riječ o vratima iz križarskoga doba, dakle iz 12. stoljeća, najvjerojatnije onima koja su se nazivala Kožarska vrata ili Vrata štavitelja kože.  Vrata nisu bila osobito velika. Široka su toliko da se u njima mogu mimoići dvije osobe.  S tim je vratima povezana i križarska kula, također iz 12. stoljeća, a na donjoj se slici odozdo prema gore vide najprije ostaci križarske kule i zidina, potom zidine Sulejmana Veličanstvenoga iz 16. stoljeća, a na vrhu moderne zgrade jeruzalemske židovske četvrti.  Toliko sam kroz cijelu ovu seriju o vratima govorio o gradskim zidinama što ih je dao izgraditi turski sultan Sulejman Veličanstveni. Zidine su izgrađene sredinom 16. stoljeća, oko godine 1540. Sulejman I., nazvan Veličanstveni, onaj je isti sultan koji je, nakon što je 1520. preuzeo vlast od svoga oca Selima I., godinu dana kasnije u tri tjedna osvojio Beograd, a još pet godina kasnije uništio ugarsku državu u bitci kod Mohača. 1540. godine, upravo dok su završavane ove zidine sa svojim vratima, Sulejmanove su snage osvojile dijelove Dalmacije, a dalje od naših krajeva osvojio je Mezopotamiju s Bagdadom (1534.), Azerbejdžan (također 1534.), veliki dio Jemena (1547.), Libiju, Tunis i Alžir, a 1565. doživljava poraz kod Malte. Prilikom drugog pokušaja osvajanja Beča, zatiče ga smrt pod Sigetom kojega je branio hrvatski ban i zapovjednik Sigeta Nikola Šubić Zrinski. Sulejman I. Veličanstveni umro je 5. rujna 1566. godine, 17 dana prije svog 72. rođendana. Na turskom ga je prijestolju naslijedio njegov sin Selim II., no pravi je vladar ostao Mehmed paša Sokolović, Sulejmanov veliki vezir, koji će još dugo imati zadnju riječ u stvarima Otomanskog Carstva. Vjerojatno je pod utjecajem ovog vezira, porijeklom iz Sokolovića kod Višegrada (gdje je dao izgraditi i Andrićevu »Ćupriju«), obnovljena i Pećka Patrijaršija (1557. godine), a drži se da je prvi patrijarh Makarije, zapravo bio Mahmed pašin brat. Sulejman I. bio je zaštitnik umjetnika i filozofa, a i sam je čašćen kao jedan od najboljih islamskih pjesnika. Na Zapadu je bio poznat kao Sulejman Veličanstveni, a njegovi su ga podanici nazivali Sulejman Zakonodavac, jer je obnovio cjelokupni turski pravni sustav. Za Sulejmanove je vlasti u Mostaru izgrađen Stari most i Karađozbegova džamija. Sultan je sahranjen u Istambulu, u poznatoj Sulejmanije džamiji. Nastavak: Gradska vrata, bonus (2) |