Bar mislim da je to uzi, kad sam doma bio u vojsci imao sam nekakav M 70A, ako se to tako zvalo, a puno dalje od toga u poznavanju oružja nisam stigao.
Ipak, na Cvjetnicu mi se nekako činilo kao da ljudi nisu primjećivali jako osiguranje i svo to oružje, nego su doista uspjeli slaviti.
Skupine iz raznih krajeva svijeta pjevale su razne pjesme o Jeruzalemu, svaka na svom jeziku, i jedna za drugom u procesiji ulazile u grad. Ovdje na Stjepanovim vratima bilo je osobito svečano. Palme i masline posvuda su lelujale.
A bilo je tu i svakakvih drugih ljepota.
Kako bih vam prenio bar malo radosnoga ugođaja toga dana, koji je prava fešta mladih (ali i onih malo manje mladih godinama, a mladih srcem), stavljam ovdje i ova dva filma. Na prvom upravo prolazi jedna francuska skupina.
Ubrzo nakon Francuza slijedila je jedna arapska skupina, koja je pjevala malo na arapskom, a malo na latinskom.
I, što je najzgodnije, različitost jezika i melodija nikome nije smetala. Zapravo je dodavala radosnom ozračju dana. A bilo je tu i katolika, ali i Crkava i zajednica proizašlih iz reformacije.
Opis bloga
Misli (duhovne i obične), putopisi, vijesti i slike iz Svete zemlje.
O meni:
- rođen u Sisku 1970.
- završio "Siđinu" i Gimnaziju u Sisku
- studij u Zagrebu
- živim u Jeruzalemu od 1996.
- zanimanje: između ostaloga, još uvijek i student (na doktoratu)
- ime: Darko - elektronička pošta