Jeruzalem i ostalo
utorak, 24.01.2006.
Cezareja (križarska)
Cezareja (kazalište)Cezareja (palača) Cezareja (amfiteatar) Cezareja (more) Cezareja (slike mora) Cezareja (javne zgrade) Još uvijek vam opisujem svoj boravak u Cezareji na obali Sredozemnog mora. Ona talijanska filmska ekipa, što sam je pratio ovamo, oduševila se mozaicima koje sam jučer opisao i pokazao. Pa, dok su oni to snimali za svoj dokumentarac, ja sam imao vremena za šetnju i fotografiranje. Pošao sam, dakle, u onaj dio rimske Cezareje koji je kasnije bio obuhvaćen zidinama križarske utvrde. Za križare je Cezareja bila važna kao utvrda, a ponajprije kao luka. Ubrzo nakon osvajanja ovoga grada, proširit će se i legenda da je upravo ovdje nađen Sveti Gral - kalež iz kojeg je Isus pio na posljednjoj večeri. Kaže se da su ga Genovesi odnijeli u svoj grad i tamo pohranili u crkvi sv. Lovre. Čim se prođe kroz ova križarska vrata, dolazi se do lijepo uređenog travnjaka, no on nije zaokupio moju pozornost. Zanimalo me, zapravo, ono što se nalazi iznad travnjaka.  To je povišenje što ga je izgradio još Herod Veliki, kako bi ondje podigao hram. Hram je bio posvećen Romi i Augustu. Teško je danas vidjeti ostatke toga hrama. Ako ih vi uspijete uočiti na donjoj slici, javite mi!  Na tom se području kroz povijest više puta gradilo i rušilo. Stoga nije ni čudno što je ostalo malo od prvotnih zdanja. Pa i iz bizantskoga doba ostali su samo temelji osmerokutne crkve, koji se tek naziru na gornjoj slici. Kad su grad osvojili Arapi, oni su ovdje izgradili veliku džamiju, koja je u križarsko doba pretvorena u katedralu. Tu će katedralu, 1187. do temelja srušiti muslimanski vođa Saladin. Križari, vođeni od Rikarda Lavljeg Srca, ponovno će osvojiti ovaj grad 1191. Od križara su ovdje u blizini ostali dijelovi manje crkve što ju je u 13. st. počeo graditi francuski kralj Ljudevit (Louis) IX.  Ta crkva, čini se, nikada nije dovršena jer se iz nekog razloga srušio njezin sjeverni zid. Kada mislimo na križare, obično nam padnu na pamet zvjerstva koja su činili ili besmisao čitavoga njihova poduhvata. Ipak, možda je dobro malo zastati nad osobom ovog velikog križara i idealista, kralja Ljudevita. Postao je kraljem u 22. godini života, a imao je jedanaest sinova koje je sam odgajao. Jednome od njih ostavio je oporuku u kojoj piše: »Nek ti je srce blago kad je riječ o siromasima, bijednima i žalosnima. Pritječi im upomoć prema svojim mogućnostima i tješi ih. Bogu budi zahvalan za sva dobročinstva što ti ih je udijelio, i tako ćeš biti dostojan da primiš i veća. Prema svojim podložnicima budi pravedan, te se u tom drži pravednosti i ne skreći ni desno ni lijevo. Dok nisi siguran gdje je istina, više budi na strani siromaha nego bogataša.« Nisu, dakle, baš svi bili divljaci. Ovo uzvišeno mjesto što ga je izgradio Herod Veliki, a bilo je savršeno postolje za hramove, džamije i crkve, nalazilo se točno nasuprot luke o kojoj ću još imati prilike govoriti. Svakako da je svakome tko je s mora dolazio u Cezareju prvo u oči upadalo to mjesto kulta. Evo pogleda s te uzvišice na luku.  Podno uzvišenoga dijela nalazila su se još u rimsko doba skladišta, vjerojatno povezana s lukom, a neki kažu da je ovdje negdje bio zatvoren i sveti Pavao, prije nego je isporučen na suđenje u Rim.  S druge strane ima još križarskih ostataka s prepoznatljivim lukovima, no nešto moram ostaviti i za sljedeći put.  Nastavak: Cezareja (zidine) |