Jeruzalem i ostalo
srijeda, 30.11.2005.
Pustinja Negev (2)
Pješice kroz pustinjuDan prvi U jučerašnjem sam postu spomenuo kako je zgodno uzeti ruksak, vreću za spavanje i naći par ludih prijatelja kao i ti, pa se zaputiti pješice kroz pustinju. E pa danas namjeravam predstaviti jednu takvu svoju pustolovinu. Dakle, preostala trojica ludih, uz mene, bili su: Nijemac, Slovenac i Talijan. Međusobno smo pričali talijanski. Odlučili smo provesti četiri dana i četiri noći u pustinji, i to baš negdje na granici između pustinje Negev i Judejske pustinje, jugozapadno od Mrtvog mora. Hodat ćemo od Arada do En-gedija (vide se na karti). Par dana smo se pripremali, određivali rutu, kupovali namirnice. Nešto treba i jesti. Nijemac, koji inače izuzetno dobro poznaje pustinju, nije se htio odreći niti malo komotnosti, pa smo nosili i plinsko kuhalo. Ipak, najvažnija namirnica, naravno, bila je voda. Svatko je od nas nosio u ruksaku po devet litara vode. Toga dana rano ujutro uzeli smo taksi kod zidina starog grada Jeruzalema i krenuli prema gradu Arad, na sjeveru Negeva. Taksi u Izraelu nije tako skup kao kod nas, pa kad smo još podijelili trošak na nas četvoricu, i računajući da smo imali dosta prtljage, isplatilo se. Arad je malo naselje usred pustinje. Čovjeku koji dolazi iz naših krajeva djeluje čudno kad ugleda sve te stambene zgrade koje najednom prestaju, a sljedećim se korakom već stupa u pustinju. Nikakvih prigradskih naselja. Ničega. U blizini se nalaze samo ostaci jednog starog grada. Mjesto se zove Tel Arad ("tel" je arapska riječ koja označava brežuljak s ruševinama), a u njemu se nalaze arheološki ostaci naselja iz brončanog doba, prije nego što su Židovi uopće naselili ovo područje, znači od prije negdje 4000 godina. Na slici se vide ostaci ulice iz tog doba.  Usto, u Aradu je bila i židovska utvrda, koja je postojala sve do 6. st. pr. Kr. Unutar nje nađeni su ostaci jednoga židovskog hrama u kojem je kult prestao nešto prije uništenja utvrde. Na slici se lijepo vidi ulaz, veliko dvorište unutar kojega je veliki kockasti oltar za žrtve paljenice, pa malo predvorje i onda maleno svetište s dva mala oltarića za paljenje tamjana na ulasku.  Mi smo, dakle, napunili plastične mješine vodom, uprtili ruksake i krenuli. Pustinjske staze ovdje su prilično popularne za hodanje. Označene su kao kod nas planinarske, samo što oznake nisu na drveću, jer ga uglavnom nema, nego na malo većem kamenju. Ima za kupiti različitih karata s ucrtanim stazama, a boja staze na karti odgovara bojama kojima su staze označene u stvarnosti. Mi smo tako krenuli iz Arada, slijedeći zelene oznake na karti i na kamenju: Nijemac, Slovenac i ja (i Talijan koji drži foto aparat).  Prvoga dana nismo uspjeli prijeći veliku razdaljinu i nije se baš imalo puno toga za vidjeti, no bar je teren bio ravan, pa se nismo umorili, noseći svu onu hranu i devet kila vode svaki. Za spavanje smo našli malu zavjetrinu u podnožju nekog brijega u dolini Nahal Ce'elim, što na hebrejskom znači potok Sjena. Sjene nismo vidjeli, a ni potok, jer se radi o onom fenomenu kišnih bujica, koje se pojave samo nakon velikih pljuskova. Nastavak: Pustinja Negev (3) |
- 06:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #
utorak, 29.11.2005.
Pustinja Negev (1)
Ne radi se o nekoj novosti. Slike su uglavnom od prošle godine, ali mislim da su zanimljive, pa ih objavljujem ovdje. Prvo malo uvoda. Pustinja Negev zauzima južni dio Izraela. To je onaj trokut koji svojim najjužnijim kutom dotiče Akabski zaljev Crvenoga mora (Akaba je luka u Jordanu, pa Izraelci vole taj zaljev zvati Eilatski zaljev. To je ko Piranski zaljev i Savudrijska vala). Eilat (na karti "Elath") je fini turistički gradić koji nudi obilazak koraljnih grebena u Crvenom moru, razgledanje podvodnog akvarija, vožnju u podmornici ili samo kupanje (nisam tamo bio već barem pet godina). Glavni grad pustinje Negev je Beer Ševa (na karti "Beer-sheba"). Mjesto je naseljeno od najdavnijeg vremena, jer je bogato podzemnim vodama. Po njima je grad dobio i ime: Beer Ševa znači "sedam izvora". Evo ovdje starih gradskih vratiju, negdje iz željeznog doba, točnije, od 8. do 6. st. pr. Kr.  Osim Beer Ševe, ima tu još drevnih gradova. Najpoznatiji su oni koji su cvali u bizantsko doba, a u njima su živjeli Nabatejci, arapsko pleme koje je razvilo visoku kulturu. Bili su kršćani pa u svakom od tih gradova ima puno ostataka crkava. Na slici je apsida crkve iz grada Šivta, koji je južnije od Beer Ševe. Crkva je negdje iz 6-7. st.  A ovdje je i krstionica iz te iste crkve.  Ima još toga zanimljivog iz Negeva i mislim da ću mu se u budućnosti još vratiti. Osobito je zanimljivo uzeti ruksak i vreću za spavanje, naći par prijatelja ludih kao i ti, pa krenuti pješice. Nastavak: Pustinja Negev (2) |
- 07:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.11.2005.
Sjećanje na ljeto
|
Dok prolaze ovi zimski dani rado pomislim na ljeto, na vrijeme odmora, mira i tišine uz naše more. Nema ljepšega opuštanja od gledanja u daljinu, niz mirno more, dok slušaš kako sasvim maleni valovi dotiću stijene i proizvode jednolične tihe zvukove. Još ako se nalaziš na nekom otoku, osjetiš koliko je opipljiva tvoja malenost okružena svim tim prostranstvom. I sasvim nesvjesno počinješ i disati u ritmu zvukova mora, udišući miris soli. Mislim, fali mi to sada!  |
- 19:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Zima u Jeruzalemu
Eh, da. Stigla je i zima u Jeruzalem. Bar se to ovdje tako zove. Zima ovdje znači to da se temperatura malo spusti, ali uglavnom je iznad +10 (trenutno je 20-tak stupnjeva), onda padne nešto kiše, možda se spusti koji pljusak i to je to.Snijeg? Možda u siječnju ili veljači, ali ne svake godine. Prije tri godine, kad je pao zadnji malo jači snijeg u Jeruzalemu snimio sam par crno-bijelih fotografija tehnikom camerae obscurae. Nalaze se, skupa s ostalim sličnim fotkama, na ovoj stranici: Moja camera obscura. Pogledaj tamo i linkove na druge stranice. Ove sa snijegom nisu baš reprezentativne. :-) Dakle, snijega gotovo nikad i nema i to ovdje na 800 m nadmorske visine. Čovjek bi očekivao ipak nešto više. Stvar je u tome što je ovdje polupustinjska klima. Tu je Maslinska gora, a s njezine istočne strane već počinje Judejska pustinja. To ima i drugih posljedica. Velike su temperaturne razlike, recimo, između dana i noći. I ljeti su rijetke noći kad možeš izaći u kratkim rukavima, iako je danju preko 35°C. Nezgodno je kad sad ovdje počne pljuštati, a moraš proći ulicama jeruzalemskog starog grada. Nisu predviđene za kišu. Počnu se po njima slijevati potoci vode (skupa sa smećem, koje se po lokalnom običaju baca jednostavno na cestu). Kiša je tako prilika da čovjek ostane u zatvorenom, da se posveti svom poslu, razmišljanju (ili pisanju bloga). |