Dok prolaze ovi zimski dani rado pomislim na ljeto, na vrijeme odmora, mira i tišine uz naše more. Nema ljepšega opuštanja od gledanja u daljinu, niz mirno more, dok slušaš kako sasvim maleni valovi dotiću stijene i proizvode jednolične tihe zvukove. Još ako se nalaziš na nekom otoku, osjetiš koliko je opipljiva tvoja malenost okružena svim tim prostranstvom. I sasvim nesvjesno počinješ i disati u ritmu zvukova mora, udišući miris soli.
Mislim, fali mi to sada!
Post je objavljen 28.11.2005. u 19:28 sati.