patrik.cristian.tennant.writer from Croatia

ponedjeljak, 22.09.2008.

Kašnjenje i zavist

Zakasnivši na nedjeljnu misu, pomislih na onu biblijsku priču o vinogradaru koji jednako nagrađuje radnika koji je počeo raditi kasnije. A kad ono, uslijedi u čitanju prije propovijedi baš ta priča (toliko ipak nisam zakasnio, do tada sam došao). Svećenik je kroz navedenu priču došao na temu "zavist", očito se usredotočio na dio priče u kojem radnik koji je duže radio prigovara što je dobio istu plaću kao i radnik koji je kasnije počeo s radom. Česta je to tema, zavist je dosta rasprostranjena, nažalost...

- 17:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.09.2008.

"Šansa" koja se propušta

"The best time for swimming"- bile su riječi koje je stranac čudnog ponašanja uputio Dominiku na plaži u ljetno predvečerje 1998. godine, očito smatrajući da će najlakše započeti razgovor govoreći kako je more upravo sada dobro za plivanje.
Nakon toga stranac je počeo pričati o seksualnim temama, a Dominik je to prebacio na temu "grijeh" istovremeno se pitajući je li uopće pametno nastavljati razgovor.
Stranac je opet iznio svoje stavove, a uslijedila je i ponuda. Rekao je Dominiku kako bi mu neke stvari mogao pokazati u parku i da će mu tu stvari biti korisne.
"Today is your chance, tommorow will be too late"- rekao je stranac Dominiku napominjući da sutra odlazi i da će u slučaju naprihvaćanja ponude doći do propuštanja prilike.
Naravno, za Dominika nije bilo dileme.
Maknuo se od stranca, a te večeri bilo mu je gadljivo i samo sjećanje na riječi spomenutog stranca.

- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ljeto 90 i neke

"Neće ti pas smetati?"- upitala me je mlada žena dok je sa psom dolazila na veliku plažu na kojoj nije bilo nikog osim mene.
"Neće"- odgovorio sam iako sam se na tu plažu prebacio upravo zbog drugog psa koji je bio na obližnjoj plaži, ali sam dodao:"I tako sad idem".
Naime, bližilo se 11 sati tj. vrijeme kada se ne valja izlagati suncu.
Mlada žena je odlagala stvari i skidala se, te navlačila na sebe gornji dio svog tamnoplavog kupaćeg kostima i pri tome se okretala prema meni očito provjeravajući gledam li njezino skladno lijepo tijelo.
Pričala je sa psom, djelovalo je to luckasto i zanimljivo.
"Juhuuuu..."- vikala je euforično dok se kupala u vodi koja se njenom psu očito činila hladnom budući da nije ulazio u more već je samo lajao prema svojoj gospodarici.
Spremao sam se za odlazak i pomalo žalio što sam rekao da odlazim. Poželio sam bolje upoznati tu zanimljivu ženu koja se tako luckasto ponaša, a opet sam mislio da će biti čudno ako ostanem na plaži nakon što sam rekao da odlazim.
I tako sam otišao.
Dok sam odlazio, žena je nastavljala pričati sa psom tepajući mu: "Blesavac mali..."
Bilo je to ljeto 90 i neke. Točnije, 8.9.1997. godine, 2 dana poslije utakmice hrvatske nogometne reprezentacije protiv bosansko-hercegovačke reprezentacije odnosno 2 dana prije utakmice protiv Danske. Zanimljivo, 11 godina poslije u iste datume uslijedile su dvije utakmice hrvatske nogometne reprezentacije (Kazahstan, Engleska); 6.9. pobjede, a 10.9. porazi...

- 14:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pogled iz protivničkog tabora

Domink je lako pronalazio put do zadarskog nogometnog stadiona, zahvaljujući stupovima reflektora koji su stršili i bili vidljivi.
Budući da se zatekao u Zadru, svakako je htio pogledati Dinamovu utakmicu koja se te ljetne večeri igrala protiv domaćeg Zadra.
Šetajući se oko stadiona primijetio je tribine koje su namijenjene susjednom manjem stadionu, no s tih tribina se pristojno vidjela situacija na glavnom stadionu. Tako su uglavnom mislili i drugi pa se već okupilo desetak posjetitelja, uglavnom djece. Ali i jedna starija žena koja je govorila da je majka jednog bivšeg zadarskog nogometaša i kako za 50 kuna (koliko košta ulaznica) može kupiti puno mesa.
Neka djeca su se penjala na željeznu ogradu, iako je to opasno i iako je očito (kako je i primijetio netko od djece) da se ne može duže izdržati na toj poziciji boljeg pogleda.
Jedan dječak je opako dosjetljivo predložio određene radnje koje bi onemogućile televizijski prijenos utakmice, primijetivši u blizini opremu HTV-a.
Prije početka utakmice, jedan mladić je došao pitati spomenute posjetitelje treba li im ulaznica i počeo dijeliti par ulaznica za južnu tribinu ( gdje su smješteni navijači Zadra) pa je jednu od njih u žurbi uzeo i Dominik zapravo ne rekavši "hvala".
Ušavši na južnu tribinu, Dominik je čekao skorašnji početak nogometne utakmice. Primijetio je da zadarskih navijača i nema toliko puno odnosno da je južna tribina poluprazna i da je primjerice više navijača na tribini na kojoj su se smjestili Dinamovi navijači.
Utakmica je počela, Zadar nije bio loš te je napadao možda i više od favoriziranog zagrebačkog kluba. Dominik je primijetio da je upravo propustio javiti se na poziv koji je bio upućen na njegov mobitel te se zapitao je li ga možda netko na televiziji vidio i zvao zbog toga. Zadarski navijači su navijali, uzvikivali i "Hrvoje Čustić" u spomen zadarskog nogometaša koji je svoj život tragično ostavio na terenu doslovce. Uskoro su Zadrani iz jedne hitre akcije zabili gol i tako došli u prednost. Dominik se malo začudio kada je vidio da je prošlo tek dvadesetak minuta, činilo mu se kao da je blizu kraj prvog dijela utakmice. A do kraja poluvremena, Zadrani su još jednom zabili i na semaforu se pojavio rezultat 2:0. Čak je uskoro uslijedila izgledna prilika za 3:0, što bi bio fenomenalan rezultat budući da je u hrvatskom prvenstvu zadnjih godina Dinamo nizao pobjede (obarajući rekord dvadesetak uzastopnih pobjeda) i gubio je nadasve rijetko (ali ne s rezultatima poput 3:0).
Zadarski navijači bili su relativno pitomi, imao sam drukčiju predodžbu o njima. Nije bilo nekakve agresivnosti, a jedan od predvoditelja navijača izgledao je posebno pitomo tj. tako da bi ga mnogi poželjeli za babysittera svoje djece; djelovao je smireno i bezazleno s nevinim izrazom lica i kosom koja je možda bila i svijetlija od trave obasjane reflektorima.
Kao i mnogo puta, Dinamo je preokrenuo rezultat. U drugom poluvremenu zabio je prvi, pa drugi i na kraju i treći gol što ih je odvelo do pobjede. To je epilog te nogometne večeri u kojoj su Dinamovci igrali u narančastim dresovima.

- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 17.09.2008.

Ponovo u Liverpool

Nakon što belgijski Standard Liege nije uspio ući u nogometnu ligu prvaka, iako su tome bili jako blizu skoro eliminiravši slavni Liverpool, opet se ide "na mjesto zločina"; ponekad je život ironičan, pa je tako ždrijebom određeno da će se spomenuti Standard za ulazak u ligu UEFA boriti protiv Evertona koji je također iz Liverpoola i vječiti gradski rival spomenutog slavnijeg kluba iz Liverpoola.
A zagrebački Dinamo će se za ulazak u ligu UEFA boriti protiv češke Sparte. Stanovnici Praga su ne tako davno imali prilike sresti se s Dinamovim obilježjima- u kolovozu 2006. godine sam šetao Pragom u Dinamovoj majici...

- 19:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.09.2008.

Juice

Naručio je sok- juice, popio ga. Došlo je vrijeme za plaćanje računa. Čuvši cijenu, najprije se šokirao. Zatim je rekao konobaru: "U redu, platiti ću juice, ali da ti pokažem kako se to radi jer ovo što sam dobio nije juice već limunska kiselina, ocijediš"...
Ne znam što je dalje bilo i je li učenje uspješno prošlo i je li naplata realizirana.

- 13:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 06.09.2008.

Ugostiteljstvo

Nedavno su moj prijatelj i njegova poznanica išli na kavu. Naruče oni kavu, a poznanica naruči uz to i vodu.
Konobarica upita misli li ona na vodu iz špine ili flaširanu vodu ( tj. vodu iz bočice koja košta oko nevjerojatnih 10 kuna), a ona odgovori da je mislila na vodu iz špine. Pa to se i inače tako radi koliko sam primijetio, često uz kavu ide ta besplatna čaša vode (iz špine). Nevjerojatnog li pitanja (u želji da se više zaradi), a moglo je biti i nevjerojatnog odgovora no tada bi i konobarica i poznanica zaslužile da ih spomenuti moj prijatelj okupa u toj čaši flaširane vode (jer, naručiti istovremeno kavu i flaširanu vodu teško da može normalna osoba). Zanimljivo je zaključiti da bi se u slučaju naručivanja flaširane vode možda dobila upravo voda iz špine tj. možda bi konobarica vodu iz špine prodala kao flaširanu. O da! Ne biste vjerovali kakve se stvari rade. Meni i sada se čine nevjerojatnim, ali mi je ozbiljna mlada poslovno uspješna dama pričala kako su neki konobari cijedili limun i to prodavali kao studenu pa se znalo dogoditi da mali komadić ocijeđenog limuna zaluta u tu lažnu studenu. Ista dama mi je pričala kako ona inzistira da joj se donese zatvorena bočica i da u protivnom ne želi uzeti naručeno piće; to se zove odlučnost tj. ispada da za to treba odlučnosti budući da skoro svi konobari donose već otvorene bočice pića gostima.
Ako odlučite pojesti ručak u restoranu, nakon narudžbe slijedi pitanje "Hoćete nešto popiti?" ili još bolje "Što ćete popiti?" no ne iz razloga uslužnosti nego kako bi se dodatno zaradilo. Pa čemu takvo pitanje, ako želite nešto popiti uz hranu valjda imate sposobnosti da sami kažete tj. ako ste rekli što želite pojesti i onda ušutjeli logičan je zaključak da više ne želite ništa.
A ti ručkovi često i nisu ručkovi, nekad to ispadne kao simbolična porcija odnosno kao da je dijeta u pitanju. Ali zato cijene znaju biti paprene pa pomislite kako ste obrok platili kao da ste kod stomaloga išli popravljati zube.
Pitanje je i kvalitete. Jednom sam naručio lignje i kad su stigle zagorjele nisam mogao vjerovati da su zaista zagorjele, pomislio sam da možda tako crne trebaju biti i da bi trebalo biti nemoguće da se za takvu cijenu dobije zagorjelo jelo.
I za kraj, pitanje napojnice. Nakon svega ovoga, još i napojnica da se plati? Ma, gdje to piše? Cijena je plaćena za uslugu, konobari plaću dobivaju i kakva sad tzv. napojnica!? Čija je to izmišljotina!? Pa ne želim davati mito, plaćati ga dodatno za obavljeni posao:)

- 19:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Turizam

Bio sam u jednom gradu na moru; htio sam u turističkom uredu (turistička zajednica grada) saznati cijene noćenja no taj ured je bio zatvoren (!) dok su bili otvoreni kojekakvi "tourist office" koji se odnose na pojedine iznajmljivače. Napustio sam to područje, što ne bih učinio da nije bilo navedene zbrke.
Prije nego sam napustio to područje, ušao sam u jedan "tourist office" i raspitivao se za smještaj. Za davanje informacija bile su zadužene mlade cure, koje su se iz nekih razloga ili bez razloga počele smijati. Toliko o samokontroli i profesionalnosti tj. neprofesionalnosti, a i o kulturi tj. nekulturi. Izašao sam i nakon nekoliko minuta zvao telefonom jedan od brojeva za traženje smještaja, a učinilo mi se da opet čujem isti glas i isti smijeh. Upitao sam za cijene, a odmah mi je bilo postavljeno pitanje ostajem li duže od 3 dana; rekao sam da me zanima cijena samo jednog noćenja, a odgovor koji je uslijedio je glasio "Ako ostajete duže od 3 dana cijena je..." NEVJEROJATNO! Zatim sam ponovio da ne ostajem duže od 3 dana, nakon čega je uslijedio odgovor o nadasve nerealnoj cijeni koju naravno nisam prihvatio.
Ima i suprotnih primjera- u gradu Puli u Uredu turističke zajednice, dobio sam papir na kojem je pisalo gdje se može naći smještaj i po kojoj cijeni (cijene hotela i hostela, te adrese).

- 15:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>