patrik.cristian.tennant.writer from Croatia

subota, 09.08.2008.

Besplatni ručak

U svojoj kolumni na internetu, Slaven Bilić je prepričao jednu priču ovako: "U drevnom Japanu jedan od njihovih careva jednom je skupio najveće japanske mudrace i zatražio od njih da naciji napišu osnovne životne mudrosti. Nešto bez čega nema uspjeha u životu. Nakon nekog vremena vratili su se s tisuću stranica. Car im je rekao da je to previše i da skrate. Opet su se zatvorili i nakon nekog vremena došli sa sto stranica. Ljutiti car rekao je da je i to previše, uzeo papir i olovku i napisao jednu rečenicu: Nema besplatnog ručka!"
Nema besplatnog ručka? Čekaj malo! Wait a minute!
Na kiosku sam jednom vidio neku knjigu naslova "99 načina kako odvući dijete od televezije".
Moglo bi se napisati knjigu "100 načina kako do besplatnog ručka".
Sjećam se jednog smiješnog načina kako do besplatnog ručka iz filma "Glup gluplji", pa ostaje još se dosjetiti 99 načina. Mada valja naglasiti da je spomenuti način riskantan odnosno opasan (glavni lik kažu opasnim tipovima da će ih u znak isprike počastiti, a zatim konobarici kaže da će opasan tip platiti i njegov račun nakon čega konobarica u čudu provjerava kod opasnog tipa navedenu tvrdnju koji joj potvrđuje da je sve u redu misleći da ga ona pita slaže li se da ga glavni lik počasti; zatim slijedi napuštanje restorana).
Često se nešto slavi, razni praznici i tu treba gledati prilike za besplatnu hranu i besplatne ručkove.
Što je više trgovačkih centara, više je i raznoraznih degustacija hrane (besplatnih naravno) a usput upoznajete i zgodne hostese koje možete zamoliti da im jedete iz ruke.
Dogodi se i koja akcija gdje dijele hranu odnosno ručak pod geslom "hrana, a ne oružje".
Uvijek možete "zalutati" na neku svadbu, pogotovo ako su velike svadbe i teško je odgonetnuti drugima jeste li uistinu pozvani. Osim toga, na velikim svadbama obično ima i hrane u velikom izobilju.
Možete doći u restoran, lijepo i obilno pojesti, a kad konobar dođe da naplati račun jednostavno odvratiti kako ste mislili da je besplatno. To će zacijelo uzrokovati jaku začuđenost kod konobara, no nedajte ste se smesti- s još većom začuđenošću tvrdite da ste s planete X i da se tamo ne plaćaju ručkovi. Budite naporni i možda konobar izgubi strpljenje (teško moguće, no količina uložene napornosti povećava šanse) te kaže "Ne morate platiti račun, možete ići" ; ako se to dogodi, zahvalite se i napustite restoran a zatim se vratite izgovarajući "Niste li nešto zaboravili?"; konobar će blijedo pogledati, a zatim sa smiješkom trebate reći "Ona rečenica: I dođite nam opet!". Ako sve ovo ne uspije, vi uzmite unaprijed pripremljenu vreću novčića po mogućnosti sve od 5 lipa i time platite račun no neka jedan novčić bude više u svrhu napojnice.
Način "kuća časti" je gotovo izumro, pa prethodni odlomak nije uzalud pisan.

- 11:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 08.08.2008.

Malo filozofiranja o slučajnostima i sličnim stvarima

Došavši na kasu nakon odabiranja namirnica, zanimljivo mi je bilo vidjeti koliko trebam platiti. Ispalo je 77, 77 kuna. Primijetila je to i prodavačica, pokazavši to meni i kupcu iza mene uz napomenu "Neću ništa reći" (kao valjda neko predviđanje sreće). Dogodilo se to jedne subote oko 7 sati i 7 minuta navečer, oko 7,77 minuta prije izvlačenja loto brojeva 7 od 39. A ne, nije to bilo 7.7.'07. godine, bilo bi to ipak previše.
Nedavno sam kupio kruh i hrenovke, platio 19,90 kuna. Isti iznos došao je za platiti i kupcu iza mene, koji je zatim rekao "sve nešto na 19"; i ne bi to bilo tako čudno da se nije različitim proizvodima (on je kupio mlijeko i još neke stvari) a ukupna cijena je ispala u lipu ista.
Dana 8.8.'08. godine kupio sam čips i sok, a ukupno za platiti mi je došlo 8,88 kuna.
Slučajnosti? Netko bi rekao "ništa nije slučajno". Opisane situacije mogu se okarakterizirati kao čudnovatosti, nevjerojatnosti.
Ima još jedan zanimljiv fenomen. Tako često fali jedna minuta, jedna sekunda, česte situacije su "spas u zadnji čas", u sportu često tako malo fali i jedna lopta ili sekunda odlučuje, događaju se nogometni golovi u prvim minutama utakmice ili pak u zadnjim minutama utakmice odnosno košarkaški odlučujući koševi u zadnjoj sekundi utakmice... Na ispitu katkad jedno malo pitanje odlučuje. Nekad naizgled par neznatnih novčića fali do kupnje željene stvari.
Nekada se stvari čine teškim, a nakon nekog vremena se dolazi do zaključka kako se situacija mogla lakoćom riješiti.
Htjedoh objaviti ovaj post i pogledah slučajno riječ objavljeni koja se odnosi na moje dosad objavljene postove... i pročitah da se radi o brojci 77...

- 23:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.08.2008.

Zabraniti Mihelu Hadrian, a ne Thompsona

Čitam pismeni uradak Mihele Hadrian objavljen na internetu 29.5.2008. godine pod naslovom "THOMPSONOV KONCERT - SRAMOTA ZA ZAGREB".
Na početku ona piše da ju je vijest o navedenom koncertu natjerala da iz bolesničke postelje sjedne za računalo... Kojeg li žara (ili bolje rečeno, koje li mržnje prema Thompsonu). Piše ona u tom svom famoznom radu da taj koncert organizira zbor braniteljskih udruga i da nju muče pitanja "na koje se to branitelje odnosi i koga su oni uopće branili i od koga ?" Kada to čitam meni se postavlja pitanje "s kojeg je planeta Mihela došla ili je pak spavala zimsko-proljetnji-ljetni-jesenji san godinama odnosno desetljećima".
U nastavku, Mihela piše da nju osobno treba obraniti od "Thompsona, njegovih ustaških pristaša, ustaških obilježja, mrtvačkih glava, crnih košulja i njihovog divljanja" .
Nigdje u tekstu, Mihela ne daje adekvatno obrazloženje što je to Thompson navodno zgriješio. Jasno, jer takvo obrazloženje niti ne postoji pa čak ni onda kada ga trebaju dati gorljivi protivnici Thompsona. Samo se govori o grijesima Thompsonovih pristaša, što je vrlo neprecizno i netočno budući da je ogroman broj "Thompsonovih pristaša" i pitanje je koliki broj (ili %) se nedozvoljeno ponaša. Ili autorica možda želi reći da se svi koji slušaju Thompsona služe nedozvoljenim simbolima!????! Teška je to optužba!
Ako se (mali) dio navijača loše ponaša, nećemo zabraniti nogometni klub. Tako nećemo zabraniti ni pjevača, zbog par huligana koji se nađu među mnogobrojnim posjetiteljima koncerta.
Tko je Mihela Hadrian? Zanimljivo, piše da je bivša pjevačica. Nikad čuo prije za nju i njene pjesme, valjda nije bila neka pjevačica. Nadalje, piše da je autorica erotskih romana i priča. MA, NJU TREBA ZABRANITI! Osim što neosnovano piše protiv Thompsona, njene priče i romani su takvog sadržaja da truju duše (posebice mladih).
Tko je Thompson? Pa to svi znamo, zar ne? Marko Perković Thompson je pjevač koji pjeva pjesme koje govore o ljubavi prema Bogu, domovini, obitelji. Nadalje, on je svoj život na ratištima riskirao iz dan u dan braneći Hrvatsku i njezine državljane (braneći između ostalog i Mihelu Hadrian).
I za kraj, valja reći da oni koji istupaju protiv Thompsona samo utječu da on bude još popularniji. Uz Thompsona tada staju i oni Hrvati koji inače ne slušaju (previše) njegovu glazbu.

- 10:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.08.2008.

Kako sam u autobusu vikao "Heil Hitler" (ili tako nešto) i pozdravljao

"Violence
Violence
Violence breeds
Violence
Violence breeds"
(Pet Shop Boys- Neil Tennant/Chris Lowe, "Violence")
Činilo se da će to biti običan izlazak, a onda se tog 2.8.2008. godine nešto preokrenulo. U negativnom smjeru!
Vozeći se noću u Zagrebu u autobusu, malo po malo opažao sam huligansko ponašanje trojice huligana. Osobito se jedan isticao koji se služio govorom mržnje, primjerice protiv "Šiptara".
Zatim je spomenuti huligan odlučio i mene uvesti u cijeli ovaj razgovor, te me upitao jesam li iz Afganistana.
Nasmijao sam se i mrdao desnim dlanom kao da hoću reći "Tu negdje" ili "Blizu si", opredijelivši se za zafrkanciju.
Jako ga je razljutio moj odgovor, silovito je bacio limenku piva koju je prethodno konzumirao; srećom, nije me pogodio, pa čak niti poprskao (osim možda minimalno, tako da nisam ni osjetio).
Luđački izraz lica, a s njim dvojica tipova koji više - manje to prate i daju mu podršku. Dakle, čak i u autobusu se može dogoditi opasna situacija poput one kada se nađete na kraju mračne ulice s nasilnim tipovima. Koliko-toliko ovo je bilo javno mjesto, pa sam vjerovao u sretan rasplet; u takvim situacijama, valja brzo i inteligentno reagirati (izjava na pitanje o Afganistanu nije bila pametna, no tko usred noći zna kako će koji odgovor djelovati na deformiranu osobu). Zatim sam se ispravio i rekao da nisam iz Afganistana, pružio ruku (a zatim i neki prospekt o filmovima, kojeg sam dao još jednom koji se nasmijao i rekao "vidi što mi lik daje" i odmah rekao "daj novce" nakon čega se uputio među ostale putnike da bi se vratio nakon koju minutu govoreći da mu je jedan rekao da će zbog 5 kuna zvati policiju); spomenuti huligan malo se smirio. Zatim je počeo pričati protiv Muslimana, pitao me jesam li Židov, rekao da je ustaša, počeo hvaliti Hitlera.
Zatim me poput nekakvog policajca upitao "Otkud si?", a iz tog pitanja se vidjelo da je to nekakvo test pitanje.
Nisam se htio odreći zafrkancije, pa ležerno odgovorih "Zg - Munchen", a huligan je ponovio "Munchen?" i počeo govoriti kako je Hitler bio dobar čovjek te počeo pozdravljati Hitlerovim pozdravom i govoriti "Heil Hitler" (ili nešto drukčije, možda je govorio "Sieg Heil") a ja sam radi "mira u autobusu" uzvraćao rijecima i pozdravima.
Drugi huligan, sve je to gledao i nešto mrmljao (možda je primijetio moj osmijeh).
Iako je najljućeg huligana smirivalo što mu se "ide niz dlaku" i dalje je bio huliganski raspoložen. Rekao je da ima nož kod sebi i da će i meni i sebi na licu izrezati s nožem kojekakve simbole.
Srećom, stanica na kojoj su izlazili uskoro je došla. Trojac je napustio autobus. Palo mi je na pamet da možda uputim neke grimase prema njima, no ipak nisam (na kraju se pokazalo kao pametna odluka).
Nakon par stanica, presjeo sam u tramvaj u kojeg su išli i jedna zgodna mlada djevojka u drušvu jednog sasvim mirnog vršnjaka.
Nakon par stanica, u tramvaj je ušao onaj huligan skupa sa svojim prijateljem. Pozdravio sam ga (ali ne Hitlerovskim pozdravom), on je otpozdravio, a prijatelj ga je podsjetio "To je onaj iz autobusa". Huligan se nasmijao i rekao mi "Policija ti je uhapsila prijatelja" (mog!??) misleći na onog trećeg najmirnijeg (koji je pitao novce).
Zatim su ponovno uslijedila pitanja o Afganistanu, te jesam li iz Saudijske Arabije. Srećom, uskoro je došla stanica na kojoj su izlazili. Huligan me upitao gdje idem, a ja sam pokazao rukom da idem dalje (iako mu se takav način komunikacije nije sviđao, te bi strogo upozoravao "Nemoj se praviti mutav"), a zatim je rekao "Na Sljeme? Šta ćeš tamo? Brati kestenje? Pa nije još sezona". Zatim se toj svojoj fori sam nasmijao kao da je to nešto nevjerojatno duhovito.
I da ne zaboravim, ovaj najljući huligan je govorio drugom "U srijedu ćemo napraviti nered". Bilo je to ozbiljno izrečeno, kao da iza toga stoji nekakav plan. Očito je mislio na utkamicu "Dinamo - Domžale".
Nisam prorok, no nekako sam zaključio da će nereda biti i da se vrlo lako može dogoditi da Dinamo bude izbačen iz međunarodnog natjecanja.

- 22:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Vojnički popust

Grupica od par Dinamovih navijača jednom je pitala na autobusnom kolodvoru u Zagrebu koliko košta autobusna karta (za grad u kojem gostuje njihov omiljeni klub). Jedan iz grupice ujedno je upitao postoji li popust za vojnike. Tada sam se sjetio svojih vojničkih dana i kada su neki prijevoznici davali takav popust. Stoga nisam ništa posumnjao, pitanje je bilo ozbiljno izgovoreno. No, uslijedilo je objašnjenje: "Mi smo vojska Ante Pavelića".

- 21:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Herr Hitler

Kada je Arčibaldu jedan stariji dječak iz ulice govorio da su partizani dobili rat, Arčibald mu je odvratio da to nije tako i počeo pričati u korist Hitlera. Arčibald nije bio nikakav pristalica Hitlera, no na opisani način se ponašao budući da je navijao za drugi nogometni klub i htio je i ovom prilikom kontrirati spomenutom starijem dječaku.
Ubrzo se u ulici pročulo što je Arčibald govorio za Hitlera.
Jednom prilikom došlo je do sukoba između Arčibalda i njegovog vršnjaka. Nedugo nakon toga, umiješao se otac tog Arčibaldovog vršnjaka podsjećajući Arčibalda na riječi o Hitleru koje je Arčibald izgovorio u svom ranom djetinjstvu. Zaprijetio je Arčibaldu da bi zbog tih riječi Arčibaldov otac mogao ići na "robiju". Pamtim uplašenu Arčibaldovu reakciju, a "robiju" odnosno zatvor zaslužuju takvi zastrašivači.

- 21:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2010 (49)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (45)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (14)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (24)
Travanj 2008 (16)
Ožujak 2008 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • pctwfc@gmail.com
    patrik cristian tennant (facebook)
    patriktennant (twitter)

Linkovi