Domink je lako pronalazio put do zadarskog nogometnog stadiona, zahvaljujući stupovima reflektora koji su stršili i bili vidljivi.
Budući da se zatekao u Zadru, svakako je htio pogledati Dinamovu utakmicu koja se te ljetne večeri igrala protiv domaćeg Zadra.
Šetajući se oko stadiona primijetio je tribine koje su namijenjene susjednom manjem stadionu, no s tih tribina se pristojno vidjela situacija na glavnom stadionu. Tako su uglavnom mislili i drugi pa se već okupilo desetak posjetitelja, uglavnom djece. Ali i jedna starija žena koja je govorila da je majka jednog bivšeg zadarskog nogometaša i kako za 50 kuna (koliko košta ulaznica) može kupiti puno mesa.
Neka djeca su se penjala na željeznu ogradu, iako je to opasno i iako je očito (kako je i primijetio netko od djece) da se ne može duže izdržati na toj poziciji boljeg pogleda.
Jedan dječak je opako dosjetljivo predložio određene radnje koje bi onemogućile televizijski prijenos utakmice, primijetivši u blizini opremu HTV-a.
Prije početka utakmice, jedan mladić je došao pitati spomenute posjetitelje treba li im ulaznica i počeo dijeliti par ulaznica za južnu tribinu ( gdje su smješteni navijači Zadra) pa je jednu od njih u žurbi uzeo i Dominik zapravo ne rekavši "hvala".
Ušavši na južnu tribinu, Dominik je čekao skorašnji početak nogometne utakmice. Primijetio je da zadarskih navijača i nema toliko puno odnosno da je južna tribina poluprazna i da je primjerice više navijača na tribini na kojoj su se smjestili Dinamovi navijači.
Utakmica je počela, Zadar nije bio loš te je napadao možda i više od favoriziranog zagrebačkog kluba. Dominik je primijetio da je upravo propustio javiti se na poziv koji je bio upućen na njegov mobitel te se zapitao je li ga možda netko na televiziji vidio i zvao zbog toga. Zadarski navijači su navijali, uzvikivali i "Hrvoje Čustić" u spomen zadarskog nogometaša koji je svoj život tragično ostavio na terenu doslovce. Uskoro su Zadrani iz jedne hitre akcije zabili gol i tako došli u prednost. Dominik se malo začudio kada je vidio da je prošlo tek dvadesetak minuta, činilo mu se kao da je blizu kraj prvog dijela utakmice. A do kraja poluvremena, Zadrani su još jednom zabili i na semaforu se pojavio rezultat 2:0. Čak je uskoro uslijedila izgledna prilika za 3:0, što bi bio fenomenalan rezultat budući da je u hrvatskom prvenstvu zadnjih godina Dinamo nizao pobjede (obarajući rekord dvadesetak uzastopnih pobjeda) i gubio je nadasve rijetko (ali ne s rezultatima poput 3:0).
Zadarski navijači bili su relativno pitomi, imao sam drukčiju predodžbu o njima. Nije bilo nekakve agresivnosti, a jedan od predvoditelja navijača izgledao je posebno pitomo tj. tako da bi ga mnogi poželjeli za babysittera svoje djece; djelovao je smireno i bezazleno s nevinim izrazom lica i kosom koja je možda bila i svijetlija od trave obasjane reflektorima.
Kao i mnogo puta, Dinamo je preokrenuo rezultat. U drugom poluvremenu zabio je prvi, pa drugi i na kraju i treći gol što ih je odvelo do pobjede. To je epilog te nogometne večeri u kojoj su Dinamovci igrali u narančastim dresovima.
Post je objavljen 21.09.2008. u 13:36 sati.