|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jos jedan moj blog (sacuvaj ih Boze), pisem ono sto mislim i ne namjeravam se opravdavat za to. Ako ti se ne svida otplovi. 
u iskusenju
Ovoliko vas je posjetilo ovo cudo od 22.2.2008.
Nakon ovog svega malo sam razmisljala kava sam ja osoba. Nije mi jasno kako mogu biti takva. Najprije, zbog svog prevelikog ponosa necu nikome pokazati koliko me povrijedio. Tu shvacam koliko sam slicna sa starim i koliko zapravo mi imamo zajednickih osobina.
Cudna je to stvar, ponos. Definitivno. Dobro ti dođe u nekim situacijama. Ne das drugima da te gaze, a kad te netko iznenadi i svojim djelima me zakuca ravno pod zemlju, to ne prihvacas kao poraz. Makar si na podu. Na nicemu. Osjecas se jadno. I zapitas se da li je vrijedno uopce vjerovati ikome vise. I onda dođe ponos. Ponos koji te natjera da se uspravis na noge, da pogledas onoga tko te ponizio i odes. Jednostavno odseces, kako da ti je ta osoba upravo rekla dobar dan. I ostavis ju iza sebe. Makar je jos uvijek negdje u tvom srcu. Mozda. A mozda nikad nije ni bila. I to je upitno, ali je sigurno puno lakse odsetati od osobe koja ti nista nije znacila. Nju definitivno mozes ostavit iza sebe. Ali problem je u tome da te osoba koja ti znaci isto sto i prosla kisa vjerojatno nece zgaziti.
Sad dolazi zanimljiv dio mog zakljucka. Bar meni. Dakle, osoba ti nista u zivotu ne znaci. Takve me osobe, svojim djelima i rijecima , mogu samo dobro razljutit i dic mi tlak. I onda cu im onako ljuta reci u facu sve sta ih ide i okrenut cu se od njih. Jednostavno ih ostvavit iza sebe jer em mi nista ne znace em su me dobro raspizdile. I gotovo. Aquila non capit muscas. Cisti dokaz mog ponosa.
E ali kad mi to napravi osoba koja mi nesto znaci. Prijatelj. Prije svega prijatelj. Jer sve osobe koje mi nesto znace dozivljavam kako prijatelje kojima mogu vjerovat. Ako tu ima i drugih osjecaja oni mogu s vremenom izblijedjeti, ali mislim da to nece u potpunosti nestati. Prijateljstvo i povjerenje koje osjecam prema tim osoba nece bas tako lako nestati.
Kad prijatelj (kazem, frend prije svega...ostalo nije vazno...vise...) npr. prekine komunikaciju s tobom, a da ti ne znas zasto, to ti je cudno. I nista ti nije jasno. Sve cega si svjestan je jedan veeliki upitnik iznad glave.
(o tome vam govorim...da vam to napravi netko nevazan, zaboli vas za njega...)
I onda saznas sto se događa od nekog drugog. I sve sto u tom trenutku osjetis je BUM!...Manji si od muhe. A osoba kojoj si vjerovao gleda te negdje s visoka i vreba. (mozda ne vreba...ali tako se osjecas). U tom trenutku ponos nestaje. Nemas snage ni da se deres ni da psujes jer ipak ta ti osoba nesto znaci, pobogu! I sta sad napravit?
Lezis na podu. I razmisljas dal se isplati opet ustat. Sto ako ti se ovo opet dogodi? Sto ako ti jos neki prijatelj to napravi? Takav osjecaj kod mene mozda i ne traje dugo. Ali za osobu kao sto sam ja, taj osjecaj je jedan od najsugavijih. Ponasas se kao da si najvisa planina. Koju nitko ne moze srusit. Ono sto te cini takvom planinom su ti prijatelji, obitelj i svi koji ti znace nesto. Makar i sitno. Zbog njih se osjecas ponosno. I onda te netko srusi. Shvacate? Jednostavno osjecaj je uzasan.
I onda taj jad polako zamjeni ponos. I zakljucite ''Ma neka se sve goni.'' i dignete se. U vama buja puno osjecaja. Razocarenje, strah, zbunjenost. Opet ste na nogama. Ponos kao lud trci po vama i govori vam da ste jaci od toga. Jad je jos tu. Ali ga ponos istjeruje. Hah! Doveo je i pojacanje. Bijes. I iz cista mira, vi postajete ponosni i bijesni. U ovakvim trenucima cesto mozete napraviti ono sto i zelite tada. Osobu koja vas je srusila napadnete. I okrenete se od nje.
I onda ste ponosni i bijesni dosta dugo. Zavisi. A onda se jednostavno pocnete urusavat sami od sebe kada shvatite da vam je zao sto ste to napravili...
A ako osobu ne napadnete...eh...Onda se necete ni okrenut od nje. Vratit cete svoj ponos ali cete opet osjecati jad, cisto iz razloga jer ste preslabi napast nekog koga je briga za vas.
I onda sam zakljucila da sam ponosna i nadasve jadna osoba.