Timemetropolis https://blog.dnevnik.hr/tempovelegrada

utorak, 25.03.2008.

Današnji roditelji i djeca

Što mislite, koje su osnovne potrebe današnje djece? Da li je najvažnije da djeca danas imaju hranu, puno igračaka ili roditelje pored sebe i roditeljsku ljubav?

Djeca se od vrtića do kraja faxa obrazuju za buduće zanimanje, za ophođenje u društvu i to s više ili manje uspjeha obavljaju. No stvarnost je sasvim drugačija što pokazuju statistike porasta maloljetničke delikvencije, broju ovisnika mlađeg uzrasta i broju samoubojstava. U čemu je problem? U neznanju, nesnalaženju, brzom tempu života u kojem nemaju vremena jedni za druge, za djecu?

Osnovne potrebe svakog djeteta, kao i svakog od nas, su potreba za sigurnošću i ljubavlju. Tek kad su one zadovoljene, možemo se razvijati dalje, težiti za novim znanjem, sposobnostima, postignućima. Ako djeca u prvim godinama nisu doživjela sigurnost, zaštitu i ljubav u roditeljskom domu, kasnije će vrlo vjerojatno kao mlada i odrasla osoba nastojati nadoknaditi tu prazninu, ponekad posežući za zadovoljstvima koje pružaju površne avanture, alkohol, droge, loše društvo i sl. Na kratko vrijeme se djeca tada osjete zadovoljnim, a onda se potraga nastavlja...

Djetinjstvo je prekrasno doba ako ga roditelji sami stvore svojoj djeci. Tad se postavljaj temelj za cijeli život, a u tome najvažniju ulogu igraju roditelji koji su nezamjenjivi u odrastanju djece. Roditelji su ti koji omogućavaju djeci da se osjećaju prihvaćeno i voljeno, cijenjeno i puno samopouzdanja, upoznaju sebe sa svojim sposobnostima i nauče kako živjeti sa svojih potencijala. Biti JA u punom smislu svog postojanja. A što roditelji mogu danas pružiti djeci? Mnoga su djeca dnevno u vrtiću u prosjeku 8-10 sati, što je dulje od vremena koje provedu kod kuće, a roditeljima ostaje jako malo vremena za druženje i igru sa djecom. Danas svatko ima svoj TV u svojoj sobi, svatko svoj mobitel, obitelj se pretvorila u grupu stranaca koji dijele zajednički prostor, žalosno zar ne? Onda se roditelji i okolina pitaju u čemu je problem, zašto se to događa?

Kako će dijete odrasti u toplu osobu koja zna voljeti i živjeti u obitelji ako to ne doživi? Jer djeca uče ono što doživljavaju, a tek onda ono što im se kaže… žive li djeca s kritikom- prezirati će, žive li u poniženju- stidjeti će se, žive li sa sramotom- osjećati će krivnju, žive li u toleranciji- biti će tolerantniji, žive li uz podršku- vjerovati će drugima, žive li u jednakosti- naučit će što je pravda, žive li u sigurnosti- vjerovati će svima, žive li uz poštovanje- naučit će poštovati sama sebe, žive li u prihvaćanju i prijateljstvu- naučit će kako naći ljubav u svijetu.

A što doživljavaju uz svoje roditelje danas ? Malo je vremena za smirenost, opuštenost, toplinu, ljubav. Roditelji su često u velikom konfliktu i rascjepu između posla i djeteta, možda i nekih osobnih potreba. Poslodavci traže sve dulji rad, koji je teško odbiti ako žele imati osigurana sredstva za život. Pa se onda u vrtićima traži da produlje radno vrijeme, no što to znači za djecu. Da li se itko zapitao- kada je vrijeme za obitelj i ljubav? I je li materijalna dobit i profit vrijedna viđenja djeteta tek pred spavanje? Pri tom je velika odgovornost društva u kojem se s jedne strane velik broj roditelja bori za fizičko preživljavanje i iscrpljuje radom bez radnog vremena, a s druge strane važnosti karijere, društvenog statusa i moći. Možda je tu odgovor na pitanje ' Što se događa sa djecom- sve su brži, nemirniji, okrenuti prema materijalističkim vrijednostima, agresivniji ?' Je li to dobar put, je li to svijet u kojem žele živjeti? Je li to uspjeh? Kada pogledamo, velik je broj oboljelih od depresije među djecom, porasta bolesti uzrokovanih stresom, porasta agresivnosti i bezosjećajnosti… mislim da nije dobar put. Djeca vole kad roditelji znaju uči u njihov svijet. Valjda nema veće radosti od one kada mama hoće kuhati zajedno s kćerkicom, kad tata gradi sa sinom kuću od kocaka ili kad se prije spavanja čuje nova priča. Ali i djeca vole pričati, vole pitati, ali ne vole biti ušutkana zato što roditelji uvijek moraju nešto važno raditi. Neće dijete uspjeti u životu ako ima velike sposobnosti, a ne bude imao ljubav roditelja. Ljubavlju djeca ne izgrađuje samo sebe, nego i oko sebe i podižu mostove po kojima hodaju skupa sa svojim roditeljima. Nikada mržnja nije podigla čovjeka u očima drugih niti je umnožila njegovu sreću. Ona donosi ratove koji za sobom ostavljaju pustoš. Ako želimo spriječiti buduće ratove odgojimo djecu uz roditeljsku ljubav. Sve počinje od malih stvari, a male stvari puno znače!

nedjelja, 23.03.2008.

Happy Easter

Trči mali zeko preko brda i mora jer zna da nekoga poljubiti mora. Ponio zeko mrkvu i kupus samo da kaže:

četvrtak, 20.03.2008.

Sve prave ljubavi su tužne - Istina ili Laž?

''Još jedna noć sa nimalo ili tek malo sna. Koliko će ova noć trajati?'' - pitanja onih koji su ''nesretno zaljubljeni''.

Ja sam uvijek mislila (i još uvijek mislim) da je najbolje optimističnim ljudima, onima koji se ujutro bude sa rečenicom
''Danas je novi dan, dan da se ponovo dokažem sam sebi'', i koji idu u krevet s kratkim ispitom savjesti i sa osmjehom na usnama.
Ne znam, zvuči malo ''okrutan'' život, ali se takvim ljudima treba diviti. Počinjati sve i sve završavati s osmjehom, nema ništa ljepše.

Ljubavne boli su, kažu, najteže boli. Ja još uvijek nisam sigurna da je to tako. Toliko je tužnijih priča u svakodnevnom životu koje bole više nego one ljubavne (između muškarca i žene dakako).

Svatko se bar jednom u životu na tome polju razočara i čini mu se da je nemoguće krenuti dalje, ili nastaviti gdje je stao. Sve rad tzv. ljubavi. Postoje i gore situacije u životu do ''nesretne ljubavi''.

Sve prave ljubavi su tužne, rečenica koja je sigurno dobro poznata svima. Uzmimo za primjer samo Romea i Juliju. Prestat se borit i ubit se, rad ljubavi? Ubit se svojevoljno, rad ljubavi? Ljubav ne ubija, ubija strast.

Tužne ljubavi, krajevi veza, nemogućnost imati nekoga koga želiš, i padat u depresiju zbog toga. Jel to radi ljubav? Zar nije logičnije da te ta ljubav tjera naprijed, da ti daje snagu i da te čini jačim? Zar ljubav, tako veliki i lijepi osjećaj može uništiti čovjeka?

Ako nemamo nešto što želimo, tu je samo povrijeđen ego, ponos ili nešto drugo, i iz toga proizlazi depresija, nesanica i sve ostalo što ljudi pridodaju kao simptom tužnoj ljubavi. To je ono ''Kako se to meni moglo dogoditi kad sam...''. To nije ljubav.

Ja mislim da ljubav ukoliko je prava ni u jednom slučaju ne može biti tužna jer ona traje zauvijek.

četvrtak, 13.03.2008.

Be Happy

Uvjeravamo sami sebe da će život biti bolji kad se vjenčamo,
dobijemo bebu, a zatim drugu bebu.
Onda smo isfrustrirani zato što djeca nisu dovoljno velika i
biti ćemo zadovoljniji kada porastu.
Nakon toga, isfrustrirani smo zato što imamo posla sa pubertetlijama.
Sigurno ćemo biti sretniji kada izađu iz tog razdoblja.
Govorimo sebi da će nam život biti potpun kada naš supružnik dođe pameti,
kada kupimo ljepši auto,
kada budemo u mogućnosti da odemo na lijepo putovanje,
ili kada odemo u mirovinu.
Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za sreću od ovog trenutka.
Ako ne sada, kada?
Naš život će uvijek biti ispunjen teškoćama.



Najbolje je da to priznamo sebi i da odlučimo da svejedno budemo sretani.
Sreća je pravi put.
Zato, čuvate svaki trenutak koji imate,
i čuvajte ga još više zato što ste ga podijelili sa nekim posebnim,
dovoljno posebnim da bi provodio vrijeme sa njim...
i zapamtite da vrijeme nikoga ne čeka.



Zato, prestanite čekati...

Da otplatite auto.
Da kupite novu kuću ili automobil.
Da vam djeca odu od kuće.
Da se vratite na fakultet.
Da završite fakultet .
Da izgubite 10 kg.
Da se oženite (udate).
Da se razvedete.
Da dobijete djecu.
Da odete u mirovinu .
Da dođe ljeto.
Da dođe proljeće.
Da dođe zima.
Da dođe jesen.
Da umrete.

Nema boljeg trenutka za sreću od ovog.
Sreća je put, a ne cilj.

Zato...
radite kao da vam ne treba novac,
volite kao da nikada niste bili povrijeđen,
i plešite kao da vas nitko ne gleda ...

utorak, 11.03.2008.

Osijek- grad gadova koji vladaju njime

Osijek je prije rata bio industrijski grad, danas to više nije, bio je 'zeleni' grad, danas je malo od toga ostalo. Sport nam svakodnevno propada, kultura isto jer financijsko stanje je na nuli. Koliko god nas uništavali, imamo još dušu...

Narod samo pati i guta svaki dan knedle u grlu zbog gadova sa debelim i odvratnim glavurdama. Neki dan je mlijeko i kruh poskupilo, što je sad? Malo smo previše potrošili na kojekakve skupove, koncerte i sl. pa sad udri po onome od čeg narod živi i nema zime, bit će para? Mene osobno od svega toga najviše pogađa perverzno rasipanje novca iz državnog proračuna za silne reklame, promocije i "mamce" za birače. Užasan je osjećaj kada čujete da je nečiji otac, majka, brat radio zadnjih mjesec dana prekovremeno, da skupi za režije, plati struju i vodu, kupi mlijeko i kruh, a ti isti novci odlaze na Jambo - plakate na kojima će se pojaviti netko od gadova, izretuširan do neprepoznatljivosti, sa osmijehom koji graniči sa diskrecijom i pogledom koji vas prati na koju god vi stranu krenuli da ga zaobiđete.

Imaju li ti gadovi obraza ili dostojanstva imalo? Kad će pustit grad da krene naprijed? Kad će pustiti ljude da sudjeluju u vođenju grada? Poludim kad vidim ove gadovr u Osijeku, koji pokušavaju ući u politiku i koji su u politici, a nemaju pojma o politici i prave razne muljaže sebi u korist kao što su Đapić, Glavaš i Škoro…

Đapić?
Maskota Slavonije. Ima ga i za pršute i kulena u slaninu i čvarke. Debeli "Orandžina" jede kao zmaj, eksplodirat će od debljine! Obična svinja koja voli vlast i koja je ostavila one koji su ga na početku karijere političara i digli da to bude (usput je smeće uvukao se Tuđmanu u guzicu i srušio Paragu sa trona). Nije htio dijeliti lovu od dvorane s Glavašem i ljubav pukla. Njemu savjetujem pod hitno dijetu, jer odapet će od sala i debljine, neće moći ući kroz vrata.

Glavaš?
Čovjek koji je do 1990 bio klošar, dijete ulice (djevojci je gasio opuške po tijelu na). Dolazi na vlast, surađuje sa mafijom, poslije rata se abnormalno bogati, u svim sferama Osječkih tvornica je povezan, uzima koliko i što hoće. Jebački hoće neku pravdu istjerati sa gladovanjem a svedeno mu je zapisano 30 godina zatvora unaprijed već. Hoće biti šef Osijeka i Slavonije, uspijeva mu uz još jake snage ljudi oko njega koji ga trebaju radi financijsko-malverzacijskih poslova u Saponiji, Slobodi, Mljekari gdje je većinom stavio svoje ljude. Imao svoju priliku, a nije ju znao iskoristiti, on je bolestan čovjek i ne može normalno ni da hoda a kamoli da se bavi politikom i gradom. Ne pali mu štrajk, džabe je bio gladan, mogao je i odapeti i ne bi nitko ni primijetio.

Škoro?
E Škoro i ti bi bio gradonačelnik grada od cirka 160 000 stanovnika? Koja on iskustva ima u vođenju i upravljanju tolikim brojem ljudi da si dozvoljava toliku bahatost i drskost? Kad već gura nos tamo u čemu nije stručan, možda bi bilo bolje za njega a i građane bilo kojeg grada koji bi on želio voditi, da počne sa nekim selom. On je svestrani umjetnik, vlasnik diskografske kuće, inženjer građevine, diplomirani ekonomist, bivši diplomat i nije mu dosta, hoće još. Neka se kani Osijeka! Gdje je bio kad je Osijeku bilo najteže? Znaju ljudi dobro da je postavljen samo kako bi se HDZ opet približio ljudima u ovom gradu, jedino može ostati u večernjoj školi tamo dobro pristaje mjesto gradonačelnika, on je pjevač- pa neka bogati tako i ostane! Milo moje... Ne pali ovamo baš nešto… Bit će "Milo moje - odjebeno je".

Eto pobijedio nam je Đapić, ne znam što nam je gore, tj. tko nam je gori od kojeg!
Eh, kad mi u glavu uđu takve stvari ne trudim se upuštati dalje u razmišljanje o još mračnijim i kompliciranijim stranama politike, jer samo još više poludim i žalim za ovim gradom i ljudima koji živer u njemu tj, koji jedva preživljavaju u njemu!

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Blogovi vrijedni pažnje

Brain Pulse

Nino 777

Eurosmijeh

Pakistanac

Hitna Služba

Anđeo i Demon