Timemetropolis https://blog.dnevnik.hr/tempovelegrada

utorak, 25.03.2008.

Današnji roditelji i djeca

Što mislite, koje su osnovne potrebe današnje djece? Da li je najvažnije da djeca danas imaju hranu, puno igračaka ili roditelje pored sebe i roditeljsku ljubav?

Djeca se od vrtića do kraja faxa obrazuju za buduće zanimanje, za ophođenje u društvu i to s više ili manje uspjeha obavljaju. No stvarnost je sasvim drugačija što pokazuju statistike porasta maloljetničke delikvencije, broju ovisnika mlađeg uzrasta i broju samoubojstava. U čemu je problem? U neznanju, nesnalaženju, brzom tempu života u kojem nemaju vremena jedni za druge, za djecu?

Osnovne potrebe svakog djeteta, kao i svakog od nas, su potreba za sigurnošću i ljubavlju. Tek kad su one zadovoljene, možemo se razvijati dalje, težiti za novim znanjem, sposobnostima, postignućima. Ako djeca u prvim godinama nisu doživjela sigurnost, zaštitu i ljubav u roditeljskom domu, kasnije će vrlo vjerojatno kao mlada i odrasla osoba nastojati nadoknaditi tu prazninu, ponekad posežući za zadovoljstvima koje pružaju površne avanture, alkohol, droge, loše društvo i sl. Na kratko vrijeme se djeca tada osjete zadovoljnim, a onda se potraga nastavlja...

Djetinjstvo je prekrasno doba ako ga roditelji sami stvore svojoj djeci. Tad se postavljaj temelj za cijeli život, a u tome najvažniju ulogu igraju roditelji koji su nezamjenjivi u odrastanju djece. Roditelji su ti koji omogućavaju djeci da se osjećaju prihvaćeno i voljeno, cijenjeno i puno samopouzdanja, upoznaju sebe sa svojim sposobnostima i nauče kako živjeti sa svojih potencijala. Biti JA u punom smislu svog postojanja. A što roditelji mogu danas pružiti djeci? Mnoga su djeca dnevno u vrtiću u prosjeku 8-10 sati, što je dulje od vremena koje provedu kod kuće, a roditeljima ostaje jako malo vremena za druženje i igru sa djecom. Danas svatko ima svoj TV u svojoj sobi, svatko svoj mobitel, obitelj se pretvorila u grupu stranaca koji dijele zajednički prostor, žalosno zar ne? Onda se roditelji i okolina pitaju u čemu je problem, zašto se to događa?

Kako će dijete odrasti u toplu osobu koja zna voljeti i živjeti u obitelji ako to ne doživi? Jer djeca uče ono što doživljavaju, a tek onda ono što im se kaže… žive li djeca s kritikom- prezirati će, žive li u poniženju- stidjeti će se, žive li sa sramotom- osjećati će krivnju, žive li u toleranciji- biti će tolerantniji, žive li uz podršku- vjerovati će drugima, žive li u jednakosti- naučit će što je pravda, žive li u sigurnosti- vjerovati će svima, žive li uz poštovanje- naučit će poštovati sama sebe, žive li u prihvaćanju i prijateljstvu- naučit će kako naći ljubav u svijetu.

A što doživljavaju uz svoje roditelje danas ? Malo je vremena za smirenost, opuštenost, toplinu, ljubav. Roditelji su često u velikom konfliktu i rascjepu između posla i djeteta, možda i nekih osobnih potreba. Poslodavci traže sve dulji rad, koji je teško odbiti ako žele imati osigurana sredstva za život. Pa se onda u vrtićima traži da produlje radno vrijeme, no što to znači za djecu. Da li se itko zapitao- kada je vrijeme za obitelj i ljubav? I je li materijalna dobit i profit vrijedna viđenja djeteta tek pred spavanje? Pri tom je velika odgovornost društva u kojem se s jedne strane velik broj roditelja bori za fizičko preživljavanje i iscrpljuje radom bez radnog vremena, a s druge strane važnosti karijere, društvenog statusa i moći. Možda je tu odgovor na pitanje ' Što se događa sa djecom- sve su brži, nemirniji, okrenuti prema materijalističkim vrijednostima, agresivniji ?' Je li to dobar put, je li to svijet u kojem žele živjeti? Je li to uspjeh? Kada pogledamo, velik je broj oboljelih od depresije među djecom, porasta bolesti uzrokovanih stresom, porasta agresivnosti i bezosjećajnosti… mislim da nije dobar put. Djeca vole kad roditelji znaju uči u njihov svijet. Valjda nema veće radosti od one kada mama hoće kuhati zajedno s kćerkicom, kad tata gradi sa sinom kuću od kocaka ili kad se prije spavanja čuje nova priča. Ali i djeca vole pričati, vole pitati, ali ne vole biti ušutkana zato što roditelji uvijek moraju nešto važno raditi. Neće dijete uspjeti u životu ako ima velike sposobnosti, a ne bude imao ljubav roditelja. Ljubavlju djeca ne izgrađuje samo sebe, nego i oko sebe i podižu mostove po kojima hodaju skupa sa svojim roditeljima. Nikada mržnja nije podigla čovjeka u očima drugih niti je umnožila njegovu sreću. Ona donosi ratove koji za sobom ostavljaju pustoš. Ako želimo spriječiti buduće ratove odgojimo djecu uz roditeljsku ljubav. Sve počinje od malih stvari, a male stvari puno znače!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogovi vrijedni pažnje

Brain Pulse

Nino 777

Eurosmijeh

Pakistanac

Hitna Služba

Anđeo i Demon