Kako znam da sam prošvikala?

srijeda , 04.04.2007.

Prvo, pišem glupi post skoro svaki dan. Ne da mi se razmišljati jer me boli. Glava me boli. A kada nešto poželim napisati mislim da teme ne zanimaju nikoga osim mene. Dobro, Lulu zanimaju, ali nju zanima uglavnom sve što i mene pa to i nije čudo. Jede mi se i čokolada, što se stvarno događa rijetko. Najdraža, odnosno najmanje mrska mi je čokolada Ritter, ona bijela s lješnjacima. Jedno vrijeme je nisam mogla tu pronaći pa bih u Austriji ili Njemačkoj kupovala godišnju zalihu (čitaj: pet komada). Druga najdraža mi je, ne znam kako se zove zapravo, ali znam da je proizvodi osječki Kandit i uglavnom je oko Božića upakiraju u neke jaslice bedačke pa izgleda debilno ali dobro. Znam da je to govno a ne čokolada, ali volim je. I mislim da je to sve što ću vam ikada reći o čokoladi. Moja buduća Kuma čokoladu ne jede odosno ne cucla fino polako kao ja nego je doslovno proždire i da postoji natjecanje u brzinskom ždrokanju čokolade, moja Kuma bila bi svjetska prvakinja, no doubt about that.
Sljedeća riječ je vegetacija. Taj riječ mi je od malih nogu bila nekako mrska i upravo razmišljam zašto. Mislim da je razlog profesorica Kljak, vrlo stroga profesorica biologije iz osnovne škole. Pamtim da smo često morali učiti tipove vegetacije u tundrama, tajgama, pustinjama i prašumama. Ili je to bila prof. Baličević iz hrvatskog?! Ili prof. Perkušić iz zemljopisa?! Da, mislim da se radilo o zemljopisu zapravo. Tamo smo u zlatno doba socijalizma učili o udjelu SSSR-a u svjetskoj proizvodnji koksa 1963. godine i takve vrlo korisne stvari. Tipovi vegetacije su mi isto dobro poslužili kasnije u profesionalnom ali i u privatnom životu. Možda jednom odlučim vikend provesti u tundri, pa je više nego korisno znati koja vrsta vegetacije raste tamo. Ipak sam vegetarijanka.
Mačka? Ova riječ je smišljena zato da je baš ja stavim ovdje u sredinu teksta. Mačka je Patuljka, Panda, Boroleta i Borosana - od aktualnih u stanu. Boroleta i Borosana odnedavno su pronašle svog boga, milostivog Allaha i preko noći postale Letiha i Saniha, a očekujemo ovih dana da se preobuku u hidžab i krenu u medresu. Nemojte me pitati zašto (heh, eto još jedna riječ) jer se u pitanja religije svoje djece ne petljam - slobodoumna sam ateistkinja, ali mogu vam reći da u stanu imam katolika, pravoslavaca (pa čak i jednu pripadnicu grčke pravoslavne crkve), evangelika, židova, ateista a odnedavno i muslimanke, komada dva.
Ljubav je ljubav ali samo Ljubav je ljubav mog života! Svidjela mi se svojedobno ta kampanja LORIca , mislim na Ljubav je ljubav. Žao mi je bilo vidjeti kako su plakate išarali debili bez mozga. Moja Ljubav je dobro, fala na (ne)pitanju. Radi, slabo se vidimo, uglavnom navečer i ujutro, ali se volemo, kao i prije šest godina, ma, još i više. Kako imam zabranu spominjanja imena i lika iz nekih posve objektivnih razloga, neću vam reći da smo prije par dana proslavili šestu godišnjicu ljubavi!

Eto, Kokoško , riješila sam i ovu memu (ili ovaj meme) i na kraju nije ispalo teško – samo pišeš gluposti koje ti padnu na pamet.
Zašto onda ovo ne zvuči kao Proust?

Neću virus širiti jer vidim da se ljudima baš ne dopada ali ipak ako netko želi neka se poigra s ovih 6 riječi: medvjed (first things first), igra, sjenik, bjesnoća, park i škare.

Odoh sad na kavu s Nisam Ja Odavde, ali nemojte misliti da je to novo blogersko druženje. Gospođu znam već dugo, ali se rijetko vidimo pa se zato čitamo. Cmok.