Carpe diem 007

četvrtak, 04.06.2020.

BESKRAJNI TJEDAN

Četvrtak....6,15h zvuk Hallelujah u izvedbi Jeffa Buckleya...."kako divno" pomislim kratko...."ajme meni pa to mi je zvuk budilice" prenem se iz polusna. Dakle....moram se ustati i na posao. Ovaj tjedan je bio prilično naporan....čekaj....još nije gotov. Osim poslovnično prilično zanimljivih situacija na poslu, bilo je još i neplaniranih radova u stanu. No dobro, sve je to za ljude. Nisam neki jutarnji tip, ali kad se umijem sam odmah bolje, a čak ustajem na prve zvuke budilice, ali danas je bila iznimka od pravila. Jučer sam čistila u po stanu, prašina je izvirala iz kuteva za koje nisam ni znala da postoje. Lavandin je zaštropan i izvan uporabe, ali riješit će se. Dakle....ovo me podsjetilo na film Harolda Ramisa iz 1993. "Beskrajni dan" kojeg bih ja preoblikovala u Beskrajni tjedan. Naravno da je bilo i puno lijepih trenutaka u ovom tjednu, a posebno mi nekako izmami osmijeh na lice kad se sjetim utorka navečer. Da je takav tjedan kao tih par sati u utorak navečer ne bih se ni malo bunila. Dakle....ponekad stignu tako neki teži dani, ali da se opet malo ponovim - u svakom danu ima nešto lijepo i ne treba biti gunđalo nego prebaciti fokus na te vesele trenutke zbog kojih se veselimo i smijemo.

utorak, 02.06.2020.

SPONTANO JE NAJBOLJE

Bila sam na godišnjem dva tjedna. Kiša manje više svaki dan, ipak živim u gradu koji teče. Da li mi je to pokvarilo godišnji? Naravno da ne. Maleni i ja smo se okupali, išli na izlete i to skroz spontano. Baš samo uživali. Ono što me danas oduševilo je moja mama. Maleni je htio da ode s nama na ručak u restoran, pristala je. Na ručku ju je molio da ode s nama na izlet i najprije nije htjela, ali onda je rekla zašto ne. Opet spontanost na dijelu. Moja mama i smo različite po tom pitanju. Ona je više statičan tip, a ja sam puna energije i oduvijek sam spontana. Prihvaćam različitosti i mislim da ju je to potaklo da ide danas s nama, jer nisam forsirala. Nakon ručka sam je planirala odvesti kući pa ćemo mi dalje svojim putem. Drago mi je da je pristala i pamtit ću današnji dan kao jedan od prekrasnih dana. Maleni je bio presretan što je ona s nama, a to mi je još draže, njegov osmijeh na licu. Kad se samo sjetim da mi je dan počeo skroz bezveze, ali sam odlučila da mi ovaj dan neće ništa pokvariti i tako je i bilo. Najbolje ispadne kad ne planiramo.

ponedjeljak, 01.06.2020.

ANALITIČARKA I POL

Dakle....naslov odgovara mojoj karakternoj osobini koju bih jako rado promijenila. Da malo preobličim Gargamelove riječi (da imam sina od 6 godina i gledam Štrumfove): "Maknut ću ja te svoje analize makar mi to biĺo zadnje što ću učiniti u životu." Naravno da malo preuveličavam....mlada sam još za "zadnje u životu". Mlada kao rosa u podne....mislim, ipak gledam crtiće sa sinom pa sam sa svojih 38 mlada u duši. Trudim se ne biti tolika analitičarka, ali ponekad samu sebe izluđujem, a vjerujem i neke svoje prijatelje. Ako me ovdje čitate, hvala što me se niste odrekli preko novina. Ponosna sam na sebe što osvještavam te svoje bjesomučne analize pa ih je u zadnje vrijeme sve manje, ali priznajem da mi je to boljka.B Metoda: "Što bih sad da nemam ovih misli?" mi pomaže da budem manje analitičarka i filozof. Svejedno, još uvijek postoji taj dio mene kao dio moje ličnosti. Eto....vidljivo je iz priloženog da sam napisala jako puno toga, a poante nigdje. Dakle....zanimljiva mi je činjenica kako se ljudi mijenjaju što naravno vidim i po sebi. Vjerujem da ste jako puno puta izgovorili riječi poput: "Da sam tada imala ovu pamet ne bih nikad to napravio/la." I ja sam naravno to izgovorila nebrojeno puta, ali više to ne radim. Napokon sam osvijestila da živim u sadašnjosti. Što je bilo, bilo je i dobro da je bilo, jer da nije bilo ne bi mene sada tu bilo. Šalu na stranu, zahvalna sam na životnim lekcijama, sve nam je to škola pa budemo pametniji, makar gledali crtiće i smijali se istima sa svojim 38 godina.

nedjelja, 31.05.2020.

ISKORISTI DAN

Carpe diem - iskoristi dan, to je moja krilatica već neko vrijeme, odnosno trudim se živjeti po tom principu. Prvi put sam je čula kad sam s 12 godina pogledala film Petera Weira "Društvo mrtvih pjesnika", ali tada je nisam baš shvaćala. Kako volim jezike, zanimljivo mi je bilo što je na latinskom i to je bio moj prvi susret s tim jezikom. Nakon toga smo se družili 2 godine u gimnaziji, kada sam naučila još latinskih izreka, ali ova je ostala nekako broj 1. Zašto? Zato što sam je počela istinski shvaćati, a u zadnjih godinu dana i živim po tom principu. Napokon sam shvatila da je smisao života dati životu smisao, makar je to shvaćanje ispravno u mojoj realnosti i realnosti mojih istomišljenika. Budem i ja u nekim depresivnim danima, kad bih samo sjedila i plakala, kad me boli duša i kad ne znam kako si pomoći. No i to prođe, kao što poslije kiše dođe sunce i uživamo u spektru boja koje radi duga. Život nam servira uspone i padove i tako u krug. Ponekad potonemo, ali se i dignemo. Prijatelji su tu da nam budu podrška i oslonac, naravno i obitelj. Kod mene je malo drugačije, ja sam nekakva varijacija Antuntuna. Povjerim se prijateljima, ali pokušavam ne previše, jer svatko ima neke svoje borbe pa onda ja nekako manje više sama pokušavam pobjediti u svojima. Obitelj....imam jednu malu crnu glavicu koja je razlog što ne odustajem od života kad mi servira padove. Ostali članovi obitelji....s njima ne volim o "problemima", jer ne volim slušati pametovanja. Ne zamjeram im ništa, prihvaćam različitosti. Trebalo mi je dugo da osvijestim zahvalnost, da shvatim koliko sam sretna što dišem, što vidim, što čujem, što hodam, što imam krov nad glavom....nakon svih serviranih padova više išta ne uzimam zdravo za gotovo. Nemamo mogućnost predvidjeti neki događaj, ali imamo mogućnost reakcije na isti. I za kraj....možda će nekome biti smiješno, ali ja zaista vjerujem u ovo....možda nije svaki dan dobar, ali ima nešto dobto u svakom danu i zato....iskoristimo dan.

Mama, da li bi voljela opet biti mala

Mama, da li bi ti voljela opet biti mala
Da budeš bez briga
Da se igraš u parku, da se glasno smiješ i veseliš
Mama, da li bi opet voljela biti mala
Da kad padeš s bicikla da te mama poljubi da brže prođe
Da ti mama ispriča priču i glumi svaki lik
Da te mama jako nasmijava
Da te mama puno grli i ljubi
Da te mama uvijek čuva i voli do Plutona
Dragi sine, možda bih ponekad i voljela biti mala
Ali najviše na svijetu volim biti tvoja mama
Da se brinem o tebi, da te čuvam
Da me grliš, ljubiš i sto puta na dan kažeš da me voliš do Plutona

<	lipanj, 2020
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv