Četvrtak....6,15h zvuk Hallelujah u izvedbi Jeffa Buckleya...."kako divno" pomislim kratko...."ajme meni pa to mi je zvuk budilice" prenem se iz polusna. Dakle....moram se ustati i na posao. Ovaj tjedan je bio prilično naporan....čekaj....još nije gotov. Osim poslovnično prilično zanimljivih situacija na poslu, bilo je još i neplaniranih radova u stanu. No dobro, sve je to za ljude. Nisam neki jutarnji tip, ali kad se umijem sam odmah bolje, a čak ustajem na prve zvuke budilice, ali danas je bila iznimka od pravila. Jučer sam čistila u po stanu, prašina je izvirala iz kuteva za koje nisam ni znala da postoje. Lavandin je zaštropan i izvan uporabe, ali riješit će se. Dakle....ovo me podsjetilo na film Harolda Ramisa iz 1993. "Beskrajni dan" kojeg bih ja preoblikovala u Beskrajni tjedan. Naravno da je bilo i puno lijepih trenutaka u ovom tjednu, a posebno mi nekako izmami osmijeh na lice kad se sjetim utorka navečer. Da je takav tjedan kao tih par sati u utorak navečer ne bih se ni malo bunila. Dakle....ponekad stignu tako neki teži dani, ali da se opet malo ponovim - u svakom danu ima nešto lijepo i ne treba biti gunđalo nego prebaciti fokus na te vesele trenutke zbog kojih se veselimo i smijemo.
Post je objavljen 04.06.2020. u 17:23 sati.